Direktor Aluminija Dražen Pandža: Imamo strategiju, a volja i snaga za borbu su nesporni

S prvim čovjekom mostarske tvornice razgovarao je glavni urednik Dnevnoga lista Dario Lukić, a tekst koji je svoje mjesto našao i na naslovnici ove tiskovine, objavljen je pod naslovom Suočeni smo s najvećim izazovima u povijesti, ali imamo strategiju, a volja i snaga za borbu su nesporni.

Razgovor prenosimo u cijelosti:

Mora se stabili­zirati tekuće poslovne pro­cese, zadržati maksimalnu operativnost u proizvodnji, racionalizirati unutarnji sustav upravljanja i troškove, a povrh svega izbori­ti se za maksimalno iskorište­nje tržišnih okolnosti, kazao je između ostalog u intervjuu za Dnevni list v. d. direktora Aluminija d. d. Mostar Dražen Pandža.

Nedavno imenovani di­rektor otvoreno je govorio o svim problemima s kojima se mostarski gigant suočava, osvrnuo se i na nedavnu aferu koja je potresla tvornicu, te je predstavio i viziju budućnosti Aluminija o kojemu, nije pretje­rano reći, ovisi i čitava gospo­darska situacija u Hercegovini.

-Ono što očekujem i tražim, jest maksimalnu energiju sva­koga našeg djelatnika, jer nji­hovo je nepovredivo pravo biti odgovarajuće plaćen za svoj rad, ali je također njihovo pravo znati što se događa s njihovom kućom i u kakovu se stanju na­lazi, kazao je Pandža.

U kakvoj se trenutačno si­tuaciji nalazi Aluminij? Prijeti li tvornici gašenje?

- Aluminij se, najblaže re­čeno, nalazi u nezahvalnoj si­tuaciji i suočen je s, vjerojatno, najvećim izazovima u svojoj povijesti. U prvomu redu mi­slim na nagomilana dugovanja, ali i na strahovito opterećuju­ću tekuću nelikvidnost, te na nestabilne tržišne okolnosti na globalnomu planu. Među­tim, uhvatili smo se u koštac sa svim problemima i tražimo načine njihova dugoročnog rje­šavanja. Svaka od ovih tema traži složen pristup i, možda najbitnije, razumijevanje naših poslovnih partnera, kao i naših vlasnika, u prvomu redu Vlade FBiH, kao najvećega pojedi­načnog suvlasnika Aluminija. Raduje me što mogu kazati da na to razumijevanje uglavnom nailazimo i što ostvarujemo kvalitetne i ohrabrujuće kon­takte s prvim čovjekom Vlade FBiH Fadilom Novalićem, do­predsjednicom Vlade Jelkom Miličević i resornim ministrom Nerminom Džindićem. Oni shvaćaju ukupnu problematiku i nastoje nam pružiti pomoć za premošćivanje ključnih proble­ma, a osjećam obvezu poseb­no se zahvaliti našim kupcima i dobavljačima za strpljenje i potporu koje nam iskazuju.

Objektivno, što je potrebno učiniti da bi Aluminij ponovno stao na stabilne noge?

- Mora se stabilizirati teku­će poslovne procese, zadržati maksimalnu operativnost u proizvodnji, racionalizirati unutarnji sustav upravljanja i troškove, a povrh svega izbori­ti se za maksimalno iskorište­nje tržišnih okolnosti. Naime, cjelokupno je naše poslovanje naslonjeno na burzovne indek­se, i kada govorimo o našemu metalu i kada govorimo o na­bavi vitalnih sirovina, a na te cijene nemamo utjecaja niti imamo dostupnih mehaniza­ma. K tomu, burzovna su kre­tanja danas ugrožena i rastu­ćim trgovinskim ratom SAD-a i ostatka svijeta. U nadi da će se globalno gospodarstvo brzo tr­gnuti i doći do kompromisnih, zdravorazumskih rješenja, na nama je osigurati najbolje moguće premije za naš metal i sklopiti najpovoljnije ugovorne odnose, zasnovane na objektiv­nim ekonomskim okolnostima. Prije svega, za nabavu električ­ne energije, a onda za kupnju glinice, petrol-koksa i drugih ključnih sirovina, te za proda­ju našega globalno prepozna­ta metala. No, da bismo riješili ključno pitanje električne ener­gije, nužno je restrukturiranje zatečenih dugovanja, jer bez toga nemamo sigurnost niti možemo računati na bankovna jamstva koja su preduvjetom za sklapanje dugoročnih ugovora za nabavu el. energije. Dotad, suočeni smo s previsokom cije­nom el. energije, a samo za us­poredbu, posljednjih je mjeseci došlo do tolikoga poskupljenja da je cijena struje sada na ve­ćoj razini od lanjske u ovomu vremenu, a tada smo trpjeli po­sljedice ekstremnih suša. To su vrlo opasne okolnosti za naše poslovanje.

Nedavno ste uputili jedan apel u kojem pozivate da se na vrijeme mora spriječiti uvođe­nje europskih kvota i carina na metal iz BiH. Možete li našim čitateljima u kratkim crtama objasniti o čemu se tu zapravo radi?

- Riječ je o kvotama i cari­nama na aluminij i čelik koje je nedavno uvela Europska unija za zemlje koje nisu nje­zinim članicama, kao odgovor na američke carinske mjere, a što je obuhvatilo i BiH, premda smo članicom Cefte i premda su nas štitili odnosi iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Premda trenutačne analize po­kazuju kako europsko tržište aluminija zasad pati od manj­ka, Aluminij zdušno podržava sve napore naših gospodarskih komora i Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH za izuzimanje Bosne i Hercegovine iz tih mjera. Teško bi bilo i predvidjeti što bi sve lo­šega za BiH donijela destabi­lizacija metalne industrije, jer prema podacima Gospodarske komore FBiH, u metalnoj indu­striji BiH izravno je zaposleno otprilike 40 tisuća radnika, dok ih još toliko radi u pratećim i uslužnim djelatnostima, te neizravno ovise o metalnomu sektoru. Nadalje, više od 30 po­sto ukupnoga izvoza BiH čine proizvodi od metala, a više od 25 posto ukupne državne proi­zvodnje odnosi se na proizvod­nju metalnih proizvoda.

Nedavno je Aluminij potre­sla, nećemo pogriješiti ako ka­žemo afera vezano za navodno davanje mita i kupovinu rad­nih mjesta. Tadašnji direktor je nakon toga smijenjen. Je li se razriješio taj slučaj? Možete li objasniti javnosti što se tada točno dogodilo i kako se reflek­tiralo na poslovanje tvrtke?

- Nadzorni je odbor Društva mjerodavnim tijelima predao svu dokumentaciju o tomu slučaju koju je imao na raspo­laganju, a Aluminij i njegova Uprava stavili su se na potpu­no raspolaganje potrebama istrage. Ako u konačnici bude utvrđeno kako je došlo do kr­šenja zakonskih odredbi i do nemoralnoga ponašanja bilo kojega pojedinca, to mora biti sankcionirano i tu za mene nema dvojbi.

Kakvo ste stanje zatekli po preuzimanju funkcije gene­ralnog direktora? Nedavno su javnosti prezentirani ogromni dugovi...

- Na dan imenovanja ove v.d. Uprave, Aluminijeve ukupne obveze iznosile su 343.088.593,18 KM, a kada govorimo o akumulirano­mu gubitku, on je iznosio 217.676.913,08 KM. Osim što predano radimo na otklanjanju nemira koji se uvukao među radnike, na popravljanju na­rušenoga odnosa sa sindikal­nom organizacijom, ulažemo i ogromne napore u održavanje maksimalne operativnosti u proizvodnomu procesu, kao i u oporavljanje ugrožene tvornič­ke reputacije. Krucijalno je da smo u stanju kupcima jamčiti urednu isporuku ugovorenih količina metala, a dobavljači­ma nastavak izmirivanja naših obveza.

Navodno je u zadnje vrije­me (prije vašeg imenovanja), barem se tako može čuti iz ra­zličitih izvora, bilo doneseno nekoliko vrlo loših rukovode­ćih odluka koje su urušavale poslovanje tvrtke. Je li to isti­na i možete li objasniti o čemu je konkretno riječ?

- U prvomu dijelu razgo­vora osvrnuo sam se na našu odlučnost da što prije posti­gnemo najbolje moguće iz za­danih okolnosti u poslovanju koje diktira svjetsko tržište, odnosno burze. Upravo je to na tragu ovoga što pitate, jer menadžer mora, u okolnostima na koje ne može utjecati, a koje su od vitalnoga značaja, gdje mislim na burzovne indekse, postići najbolje uvjete u onomu dijelu u kojemu ima manevar­ski prostor. Tu je, dakle, riječ o premijama pri prodaji našega metala, o vremenu i uvjetima ugovaranja nabave sirovina...

Jeste li zadovoljni surad­njom s Vladom FBiH i što bi po vama Vlada trebala učiniti da pomogne Aluminiju?

- Spomenuo sam čelne ljude Vlade FBiH i iskreno im se za­hvalio. Oni su nam pomogli iz­mirenjem naših obveza za rad­ničke doprinose za posljednja četiri mjeseca prošle godine, a u završnoj smo etapi reali­zacije i 4 milijuna KM kredita kod Razvojne banke FBiH. No, ostaje nam riješiti ona složena i ključna pitanja, kada govori­mo o dugoročnoj opskrbi Alu­minija el. energijom, rješavanju unutardržavnih nesređenosti na polju elektroprijenosa, po­tom o previsokim nametima kojima se stimulira razvoj ob­novljivih izvora el. energije na štetu industrije, o porezima, carinama... Tu je i problem ne­logičnosti u smislu državnoga stimuliranja izvoza el. energije, umjesto stimuliranja industrij­skoga rasta. Naime, pri izvozu el. energije iz BiH u potpuno­sti ste oslobođeni naknade za troškove elektroprijenosa, dok Aluminij ta naknada, pri uvozu el. energije koja nam je uistinu ključnom sirovinom za rad, godišnje košta vrtoglavih 22 milijuna KM. Problema je jako puno, ali imamo prostora, snage i volje za nadvladavanje izazova s kojima smo suočeni, a tu volju pokazuju nam i ljudi iz entitetske vlasti.

Imaju li radnici Aluminija razloga za zabrinutost? Neko­liko puta održani su štrajkovi upozorenja, dosta radnika je tužilo tvrtku, dosta ih se žali za neuplaćivanje doprinosa...

- Odmah po našemu ime­novanju, uslijedili su zahtjev­ni pregovori s čelnim ljudima Aluminijeve sindikalne orga­nizacije i raduje me što smo, spremnošću na kompromise s obje strane, uspjeli sporazu­mno riješiti većinu predmetnih točaka, zbog kojih je i organizi­ran nedavni štrajk upozorenja i najavljen drugi. Najbitnije je što smo riješili problem raspo­ređivanja invalida rada i proveli žurno popunjavanje nedostaju­ćih mjesta u proizvodnji. U tije­ku su pregovori i oko preostalih pitanja, a optimistom sam što se tiče suradnje sa sindikatom. Naime, NSZ Aluminija pred­stavlja naše ukupno radničko tijelo i mogu samo biti ponosan kada vidim kako se bore za pra­va naših djelatnika koje su ti ljudi itekako zaslužili. Našom je dužnošću i obvezom osigurati im najbolje moguće uvjete i zasluženu naknadu za njihov rad i dat ćemo sve od sebe kako bismo tu zadaću izvršili.

Kakve su vaše projekcije po pitanju budućnosti Alumi­nija? Pozitivne? Negativne? Objasnite...

- Da su negativne, ove se dužnosti ne bih niti prihvatio! Pojasnio sam vam, u najbitni­jim crtama, našu strategiju, a volja i snaga za borbu su nes­porni. Ono što očekujem i tra­žim, jest maksimalnu energiju svakoga našeg djelatnika, jer njihovo je nepovredivo pravo biti odgovarajuće plaćen za svoj rad, ali je također njiho­vo pravo znati što se događa s njihovom kućom i u kakovu se stanju nalazi. Tek kada smo svjesni izazova i kada raspo­lažemo činjenicama, bez pri­krivanja i kamufliranja istine, postajemo svjesni kako je od presudnoga značaja maksimal­no iskorištenje svih kapaciteta koje Aluminij nudi, a tu mislim i na ljudske i na intelektualne kapacitet koje Društvo ima. Jednom kada prevladamo ovo teško vrijeme, a uvjeren sam kako hoćemo, onda će doći na red dugoročne strategije ra­zvitka i Aluminija i sredine u kojoj djelujemo.