EKOCID U SRBIJI PRIJETI I NAMA Otvaranje rudnika litija u Srbiji ugrozilo bi i ekosustav BiH, ali nadležni za to ne brinu

Zagađenje koje prijeti Srbiji ako se dozvoli eksploatacija rude poput jadarita iz kojeg se izvlači litij, uništit će kompletan ekosustav u okolini Loznice, a ogromni problemi pogodit će i područje oko rijeke Drine s kojom Jadar dijeli podzemne vode, čime će se nanijeti nesaglediva šteta i Bosni i Hercegovini.

Prema tvrdnjama sugovornika eTrafike iz ekoloških udruga u Srbiji i Bosni i Hercegovini, kao i grupe profesora sa Sveučilišta u Beogradu, rijeka Drina i obje njene obale, bit će značajno ugrožene ako dođe do otvaranja rudnika litija koju planira konglomerat Rio Tinto. Oni pričaju da je zagađenje koje je već nastalo iskopavanjima i istraživanjima na području Srbije odavno premašilo lokalnu razinu i počelo ugrožavati slijev Drine, a prijeti prirodnim bogatstvima i ekosustavu BiH. Stručnjaci i ekolozi apeliraju na građane obje države da se informiraju dobro o situaciji i opasnostima koje im prijete, te da ne dopuste, ne samo Rio Tintu, da se nastavi s istraživanjima i eksploatacijom litija, nego bilo kome.

Toksični i kancerogeni materijal

Profesor doktor Ratko Ristić, dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu, za eTrafiku je ispričao da je najveći problem što bi se u Loznici i u brojnim drugim manjim mjestima gdje ima litija, eksploatacijom značajno ugrozio život stanovništva. On objašnjava da je za potrebe iskopavanja minerala i njegove obrade da se dobije litij, neophodno formiranje deponija na kojima bi se odlagao kancerogeni i toksični materijal, što će poremetiti biodiverzitet, uništiti prirodu, vodu i kvalitet zraka, te dovesti do raseljavanja stanovništva.

“Prava mala katastrofa. Ako se dogodi formiranje tih deponija, one će ugrožavati podzemne vode Jadra, Korenite i Drine. Prva sljedeća bujična poplava na Jadru, što se događa vrlo često, rasturit će pojas i povući toksični i kancerogeni materijal u zemlju i začas stići do vodoopskrbe Beograda, ali i površinskih i podzemnih voda u BiH. Vjetar s deponija će raznijeti mirkočestice na desetine kilometara okolo. Procjena je da će u tim deponijama biti oko 6.000 tona arsena. Bila bi primarno ugrožena desna obala Drine, ali nitko ne može jamčiti da će lijeva biti pošteđena od posljedica katastrofe”, objašnjava Ristić.

Napominje, da su njegove kolege s Biološkog fakulteta u Beogradu za Rio Tinto radili studiju o utjecaju  na živi svijet i zaključili da bi biodiverzitet bio izbrisan i preporučili da se tu i ne počinju radovi.

On kaže da se ljudi u Srbiji nisu bez razloga pobunili i da svima nama prijeti realna opasnost. Ristić priča da je planirani projekat nepotreban, te da su količine koje Srbija ima njima nedovoljne da bi država imala interes za ovakav ugovor.

“Daleko bi više zaradili da ulože u poljoprivredu. O posljedicama po zdravlje stanovništva tek bi se moglo govoriti. Ljudi su osjetili što se može dogoditi i pobunili su se, a vlast je pogrešno procijenila da su politički instruirani. Brojni pojedinci i utjecajne osobe iz našeg javnog života shvatili su sve i podržali borbu naroda svjesni šta čuvaju”, kaže on.

U znanstvenom radu “Degradacija prostora u okviru projekta Jadar” koji potpisuju prof. dr Ristić, Ivan Malušević, Angelina Novaković, Petar Nešković, Siniša Polovina i Vukašin Milčanović, koji je ustupljen redakciji eTrafike, naglašava se da će “realizacija projekta Jadar, na površini koja obuhvaća nekoliko tisuća hektara zemljišta pod šumskim, poljoprivrednim i urbaniziranim površinama, a koja podrazumijeva i otvaranje kopova, formiranje deponija, eksploataciju podzemnih voda, tretman rude sumpornom kiselinom, izgradnju pristupnih prometnica i trajne promjene namjene prostora, nepovratno izmijeniti i degradirati postojeću sliku predjela i ugroziti biodiverzitet”.

“Planirana lokacija rudnika, pratećih infrastrukturnih i proizvodnih sadržaja se nalazi u zapadnom dijelu Srbije, na granici s Bosnom i Hercegovinom, oko 15 kilometara od centra grada Loznice, u izrazito poljoprivrednom području koje nastanjuje nekoliko tisuća stanovnika. Prema dostupnoj prostorno-planskoj dokumentaciji, planirano je zauzeće prostora u atarima sela Gornje Nedeljice, Brezjak, Slatina, Brnjac, Veliko Selo, Jarebica, Stupnica i Šurice, gdje živi oko 4.000 ljudi, kako bi se stvorili uvjeti za godišnju proizvodnju 1,6 milijuna tona rude jadarita, 286.000 tona borne kiseline, 58.000 tona litij karbonata i 259.000 tona natrij sulfata. Preliminarni procijenjeni prostorni obuhvat projekta ’Jadar’, samo u početnoj fazi realizacije projekta, uništio bi 533 hektara zemljišta, od čega 203 šume i 317 hektara obradivog zemljišta”, navodi se u istraživanju.

Dodaje se da bi iskopavanje jadarita bilo moguće tek poslije masivnih zemljanih radova, a proces iskopavanja rude i crpljenja podzemnih voda bi doveo do slijeganja gotovo 850 hektara zemljišta.

“Uspostavljanjem deponija u neposrednoj zoni priobalja izrazito bujičnih vodotokova Korenite i Jadra, rađa se stalna prijetnja da bujični poplavni valovi razore zaštitne nasipe i tijela deponija, raznesu otrovni otpad i trajno kontaminiraju čitavu dolinu. Otvara se mogućnost transporta velikih količina polutanata do toka Drine, zatim Save, s nepredvidivim posljedicama za nizvodne dionice”, navodi se u istraživanju.

Inače, mineral jadarit, koji je otkriven u dolini Jadra predstavljen je kao jedan od najperspektivnijih prirodnih materijala za proizvodnju baterija, zbog visokog sadržaja litija koji je najvažnija komponenta za izradu punjivih baterija za električne automobile. Međutim, strah spomenutih profesora dodatno opravdava loša reputacija koncesionara.

“Dosadašnji međunarodni renome kompanije Rio Tinto ne ulijeva povjerenje po pitanju sigurnosti proizvodnih procesa, zaštite životne sredine i tretmana radnika. Primjeri zastrašujuće prakse Rio Tinta širom svijeta (rudnik Panguna-Bugenvil, Papua Nova Gvineja, rudnik Friport-Grasberg; Indonezija: rudnici u Kamerunu, Mozambiku, Madagaskaru), govore o enormnim razinama zagađenja vode, zemljišta i zraka, bolestima radnika i nestašice hrane, totalnom uništenju ekosustava, lokalnim ratnim sukobima s više tisuća žrtava i masovnom raseljavanju lokalnog stanovništva. Posebno je nejasna korist za Srbiju, ako se uopće može govoriti o bilo kakvoj kompenzaciji za tako masivnu degradaciju prostora i trajan rizik po zdravlje i sigurnost stanovništva”, navodi se u ovoj studiji.

Samo jedna planirana deponija u blizini sela Gornje Nedeljice zauzima površinu od 19,5 hektara, s etažama visine 10 metara. Planirano je odlaganje oko 9,4 milijuna tona materijala (jalovina i siromašna ruda), na foliji debljine 1,5 milimetara, kako bi se zaštitile rezerve podzemnih voda od izlijevanja toksičnih materija.

“Posebnu zabrinutost izaziva ponašanje Ministarstva rudarstva i energetike, koje se često ponaša kao zastupnik interesa rudarskih tvrtki, uz zanemarivanje vitalnih interesa domaćeg stanovništva i krajnje površan odnos prema problemu zaštite životne sredine. Potrebna je stroga kontrola rada ovog ministarstva jer očigledno je da netko vidi Srbiju kao jeftinu resursnu bazu, koja će davati svoje najvrednije prirodne potencijale, uz potpunu degradaciju prostora i ugrožavanje životnih interesa vlastitog stanovništva”, zaključili su profesori.

Ugrožen i ekosustav u BiH

Snežana Jagodić Vujić iz bijeljinskoe ekološke udruge “Eko put” vjeruje također da i građanima BiH slijedi teško zagađenje, zbog čega je ova organizacija nedavno imala i performans pod nazivom “Upokojenje vampira Rio Tinta”. Ona kaže da se moramo sjetiti poplava iz 2010. godine, a onda i 2014. godine, kada je na tom istom mjestu, na Jadru bio rudnik teških metala koji je držala druga tvrtka. Jalovište tog rudnika (deponija suhih materija) bilo je na stotinjak metara od rijeke Jadar koja je brdska, bujična i za vrijeme padalina začas napusti svoje korito.

“Tada se Jadar izlio, brana jalovišta je napukla i teški metali su počeli curiti prvo u Jadar, a onda u Drinu. Od 2014. do 2016. nalazimo teške metale na području općine Bogatić, Badovinci, Crna Bara, prema ušću Drine u Savu. Da je brana potpuno pukla, zagađenje bi se širilo na sve strane kroz riječne tokove i mi bismo imali velikih problema. Rekla bih da oni koji donose odluke za nas ne razmišljaju baš na ispravan način. Pred nama je velika opasnost koja prijeti rijeci Drini. Postoje i njeni stari tokovi s obje strane. Od 2015. godine udruga ’Eko put’ vodi borbu da se taj stari tok zaštiti jer se radi o posebnom barskom ekosustavu koji je odavno trebao biti zaštićen. Nažalost, izgled mu je promijenjen zbog eksploatacije šljunka i drugih utjecaja čovjeka. Drinicu mi pokušavamo zaštititi godinama, a resorno Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS je službeno usvojilo našu inicijativu u veljači ove godine, i sada dolaze oni da nam zatruju naše malo blago”, objasnila je ona.

Tvrtka Rio Tinto, kaže Jagodić Vujić, postoji preko 120 godina i u svijetu je zovu “ekološki vampir” jer gdje god se pojavi, tu više ne ostavljaju „ništa živo iza sebe“.

“Bitno je da se zna da to nije rudarenje kao da se vadi ugalj, pa kopaju na površini. Ovdje nema klasičnog rudnika, postoje bušotine, rupe dubine 300 do 500 metara. Za samo jednu frakciju im treba 1,5 milijuna kubika čiste vode iz Jadra koju pomiješaju s 300.000 tona sumporne, klorovodonične i borske kiseline, a onda to zagriju i pod visokim pritiskom upumpavaju u bušotinu. Na drugoj strani izlazi materija koja im treba i tu gdje izbije, oni prave jalovište sa otpadom. Kada završe, oni povuku još milijun kubika zdrave, pitke vode iz Jadra, da bi prečistili sve i vraćaju milijun kubika sa jamstvom da će maksimalno zagađenje biti pet posto. Tih pet odsto je ogromno za vodu i prirodu. Taj proces rudarenja nije ekološki prihvatljiv. Vidi se po svijetu šta su radili. Sve tvrtke poput Rio Tinta zanima samo profit, nikakva životna sredina ili ljudi koji žive na tom podneblju, a rudna renta koju država dobija je bizarno mala. Iz svega ovoga jasno je da se moramo obraniti od njih, ali i od bilo koje druge tvrtke koja bi došla iz istih razloga”, kaže ona i dodaje, da je veliki problem to što ljudi ne znaju što im se sprema.

Ona priča da su se u tvrtu protiv prodaje prirodnih ljepota uključili odmah i da će podržavati kolege i građane u Srbiji i kod nas sve dok se ne sačuvamo od smrtonosnog zagađenja.

“Od prvog dana kada se pojavio Rio Tinto organizirali smo prosvjed odmah. Iskopavanja na Ozrenu imaju veze sigurno s Rio Tintom, zovu se Medeni brijeg iz Bijeljine i prvi put sam čula za njih tek prije nekoliko tjedana. Ima još nekoliko tih tvrtki da se bave geološkim istraživanjima i nije slučajno da se svi odjednom pojavljuju sa svih strana. I nije to samo jedno poduzeće, velike su to tvrtke koje u svakoj zemlji otvaraju kćerke kao dio tvrtke Rio Tinto”, kaže ona

Dodaje da se još nisu obraćali vlastima Srpske, ali da su dobili informacije o iskopavanjima na Ozrenu, kao i da istraživanja kreću i na Majevici, te da su općine Lopare i Ugljevik dale načelno suglasnost za radove na njihovom području. Bijeljina je odbila da da suglasnost na području sela Suho Polje na granici sa Ugljevikom.

Ništa nije transparentno

Siniša Petrović iz, za sada neformalne organizacije “Stop trovanju Ozrena”, kaže da ni oni neće dozvoliti da se iskopavanja i istraživanja nastave kod njih. On priča da je u travnju ove godine novoosnovano poduzeće Medeni brijeg, setrinsko poduzeće Lital Licos metal limited iz Australije, koja se bavi istraživanjem i kopanjem ruda i metala dobilo općinsku dozvolu da smiju bušiti i istraživati na području sela Sočkovac. Vidjevši iskustvo ljudi iz Srbije, svjesni da se oko njih odvija nešto o čemu nisu obaviješteni, znali su da moraju nešto poduzeti i počeli se organizirati.

“Općina nije tražila elaborat niti je bilo prezentacije mještanima, pa ljudi nisu ni znali da će se oko njih nešto raditi. Počeli su odjednom nasipati puteve. Radili su istraživanja na privatnoj zemlji, dolazili su sa malim ašovima i skidali gornji sloj zemlje i na osnovu toga tražili suglasnost mještana, a kad su je dobili, krenuli su ka daljim i dubljim iskopavanjima. Stvorili su se ogromni kopovi. Nije još krenulo bušenje, ali bit će i to nakon što zima prođe. Oni su planirali dubinu 250-300 metara i traže bakar, nikal i druge metale. Problem je u tome što nije ništa transparentno i što ne znamo što su naumili. Krenuli su nedavno kroz selo s nekim lecima i od kuće do kuće hodaju jer se građani bune. Sada nam obećavaju da će o svemu brinuti i da neće biti zagađenja. Tamo su i izvori zdrave vode, ovo je kraj bogat rudama, prirodnim gasom i tako dalje. Zna se da ima bakra i nikla, vjerojatno i litija, odnosno jadarita, ima tragova zlata i srebra, ali to su male količine. Nitko ne zna hoće li doći do kopova, ali se mještani sada plaše”, rekao je Petrović.

Građani Srbije, dakle, prosvjeduju već mjesec dana protiv istraživanja i otvaranja rudnika tvrtke Rio Tinto na području Loznice, a pet ekoloških organizacija formiralo je savez SEOS (Savez ekoloških organizacija Srbije), okrenutih, prije svega, borbi protiv eksploatacije i prerade litija, bora i prateće asocijacije elemenata, ali i svih drugih prljavih tehnologija i rudarstva opasnog po zemlju, vodu, zrak i ukupni biodiverzitet. Ovaj savez i građani uspjeli su natjerati predsjednika te zemlje, Aleksandra Vučića, da promijeni stav iz “neće ulica voditi politiku“ u “podržao sam narod”, nakon čega je povukao sporne zakone o eksproprijaciji i referendumu.

Nebojša Petković iz udruženja “Ne damo Jadar”, iz Gornjih Nedeljica kod Loznice, objasnio je šta znači taj zakon za njegovo selo.

“Po sadašnjem Zakonu o eksproprijaciji zemljišta u kombinaciji sa Zakonom o rudarstvu, mi u dolini Jadra ne možemo spriječiti eksproprijaciju. Po starom zakonu su procedure mnogo duže nego po novom koji vam daje samo pet dana roka za žalbu na rješenje o eksproprijaciji, a nakon toga imaju tri dana da odluče po njoj, plus skraćeni rok za iseljenje i vi ste za 20 dana na ulici, iseljeni iz kuće na koju je netko stavio svoju šapu. Raniji zakon nije dopuštao da vas isele i natjeraju da date njivu za istraživanje. Sada je omogućeno da vam uzmu njivu na silu na tri godine i plus još tri, uz plaćanje zakupa. Zakon o referendumu omogućavao je da svake godine raspisuju isti referendum dok im ne prođe ono što žele”, kaže on.

Snaga naroda

Petković priča za eTrafiku da je sve urađeno zajedničkim snagama jer se stvorila ogromna energija ljudi koji znaju i svjesni su kakva im opasnost prijeti, zbog čega su odlučno nastupili kako bi zaustavili usvajanje zakona o eksproprijaciji zemljišta i onog o referendumu.

“Mi ne želimo rudnik ovdje. Nije nama bitno da otjeramo samo Rio Tinto. Mi ne želimo bilo koga da nam otvara rudnik. To je naš konačni cilj. Ovo je plodna dolina i ogromni su prinosi na zemljištu, nama je naša poljoprivreda jedino što želimo. Svi naši stručnjaci su stali uz nas i podržali ovo za šta se mi borimo. Svima je jasno da će njihov ili bilo čiji rudnik ovdje napraviti ekološku, sociološku i svaku drugu katastrofu“, kaže on.