Anna Jones imala je samo 16 godina kad je ušla svojoj majci u kupaonu i rekla joj da odlazi. Mama je vrištala za njom “ne možeš otići, zvat ću policiju!”.
“A što ćeš im reći, da me oteo moj muž?” uzvratila joj je Anna.
Nekoliko dana ranije majka ju je ispratila do gradske vijećnice kako bi dala dozvolu da se njena kćer uda za 30-godišnjeg Tima. Samo dan prije, njena je majka otpratila nju i Tima u gradsku vijećnicu, budući da je morala dati svoju dozvolu za ulazak u brak maloljetnice.
Ipak, njihov je dogovor bio kako će Anna završiti prvi razred srednje škole živeći zajedno s majkom, a potom se useliti Timu sljedećeg ljeta.
Namamljena u zamku
No, čim su se oženili, njena majka tu više nije mogla puno učiniti.
“Ona se potpisala, on se potpisao. Ja čak nisam morala potpisati ništa”, priča Anna, danas stara 32 godine. Anna je upoznala Tima, medicinskog tehničara, kad se liječila na klinici za mentalno zdravlje na jedinici za adolescentice.
Njeno je djetinjstvo bilo teško od samog početka, majka je zatrudnjela s njom u 45-oj te je bila neželjeno dijete. Njen je otac uvijek bio na putu kao vozač kamiona. Kad je s 12 godina saznala da joj otac ima uznapredovali karcinom pluća, morala je brzo odrasti.
“Kuhala sam mu, presvlačila ga, prala. Bio je to težak teret za mene tako malu, a stvorilo je u meni velik animozitet prema mami”, svjedoči Anna.
Otac je umro kad je imala 13 godina, a majka ih je odmah spakirala i preselila, gdje se morala suočavati s gubitkom svih prijatelja i promjenom škole.
“Postala sam tjeskobna, neprestano sam vikala, a mama nije znala što sa mnom pa me prijavila u kliniku”, prisjeća se.
U klinici je Anna bila uzoran pacijent, kao djevojčica kojoj je falilo samo malo pažnje i usmjerenja. Tamo je upoznala Tima, koji je počeo flertovati s njom, pomalo, na nesumnjiv način. Ubacivao joj je poruke kao što su “kamo bih voljela ići, ja ću te odvesti” koje su ubrzo eskalirale u ” mislim da moj život više neće imati smisla kad ti odeš odavde”.
Prvog dana kad je došla kući, vidjela je propušten poziv i klinike. Bio je to Tim, koji je nazvao i drugi dan, kad se javila. Njihov se odnos razvio kroz telefonske razgovore, koji su rezultirali vikend posjetima. Anni se ispočetka svidio Tim, na onaj djevojački način kad netko usamljenoj djevojčici daje pažnju i govori joj da je lijepa.
Jednom na mjesec, Tim bi prespavao u kući kod njene majke, a iako je bio svjestan da je 15 godina stariji od nje, nazivao je njihov odnos “posebnim” i “drugačijim”, a prihvaćanje odnosa od strane njene majke činilo je cijelu stvar nekako O.K. i prihvatljivom. Budući da je Anna bila fokusirana na školu i nije se svađala s majkom, to je njoj ostavljalo slobodu življenja vlastitog života bez brige o kćeri.
Stoga, kad ju je Tim pitao bi li dozvolila brak između njih dvoje 4 mjeseca prije Anninog 16-og rođendana, odmah je pristala. A iako su se dogovorili da će ona ostati živjeti kod majke još neko vrijeme, on je imao neke druge planove. Spakirao je njene stvari čim su obavili vjenčanje, i već je sljedeće jutro rekao njenoj majci kako su odlučili otići – i to joj dovikujući kad se ona tuširala, namjerno isplaniravši zakašnjelu reakciju.
U SAD-u je, kao i većini zemalja zapadnog svijeta, zabranjen brak za mlađe od 18 godina. No, jedna od rupa u zakonu je pristanak roditelja, kao što je to bio Annin slučaj. U tom slučaju, većina zakonodavstava uopće nema propisanu najmlađu dob potrebnu za brak. Annu su izbacili iz škole, prvo jer su mislili da je trudna, a zatim kad su saznali da nije, jer je samo pitanje vremena “kad će biti”.
Nesposobna da se obrazuje, zaposlila se za plaću minimalca, dok je njen muž Tim dao otkaz i dane provodio u opijanju. Imao je stalne ljubomorne ispade, glumio da će se ubiti, prijetio joj. U dobi od 18 godina, bila je trudna. Muž ju je tada odveo u striptiz klub i počastio je “plesom u krilu” koji je striptizeti platio njenim novcem.
Postao je sve nasilniji, što je bilo pospješeno alkoholom, pa ju je počeo udarati, gušiti – sve dok je to njihova beba, djevojčica, promatrala sa strane. Napokon je zatražila razvod, a on je pristao samo pod uvjetom da mu da puno skrbništvo nad malom, rekavši joj da kao bivši psihijatrijski slučaj nikad neće dobiti dijete.
Pristala je, što je odluka koju žali i danas. Nakon razvoda završila je studij istovremeno radeći, a obrazovala se da bude socijalni radnik. S vremenom se njena veza s kćeri popravila, a Anna je čvrsto odlučila kako se nikad više neće udati.
Šira slika
To naravno iskorištavaju brojni roditelji koji sile svoju djecu na brak, kao što je bio slučaj s Nailom Amin. Ona je živjela u SAD-u od svoje četvrte godine. Nju su roditelji kad je imala 8 godina obećali za brak njenom rođaku iz Pakistana, tada starom 28 godina. – Smisao svega je bilo pribavljanje zelene karte njemu. Tako su me odveli na praznike u Pakistan kad sam imala13 godina i tamo smo potpisali Nikah, islamski ugovor o braku – kaže Naila.
Kad se vratila u SAD, nastavila je s normalnim životom, a čak se počela i viđati s jednim dečkom kad je imala 15 godina. Njen je otac saznao, pobjesnio te je za kaznu poslao u Pakistan gdje je trebala ostati do svoje 18-e.
Bračni pakao
Tamo je bila prisiljena živjeti sa svojim mužem, a prisjeća se kako je bila zatvorenik u kući. Muž joj je oduzeto svu glazbu, knjige i časopise te je tražio od nje da mu služi. Odbila je seks s njim, a nakon 10 dana suživota, pokušala je pobjeći. Muž ju je pronašao i vratio, nakon čega ju je pretukao pred 30 ljudi.
Kad su svi otišli, zvjerski ju je silovao.
“Krvarila sam danima, navlačio me za kosu od zida do zida”, prisjeća se svoje traume. To mu je postala stalna praksa, govoreći kako se s njom ne može drugačije. Obično ju je tukao električnim kablovima, udarao ju je u glavu. No, pomoći nije bilo, nalazila se u smrtnoj zamci.
Pokušala se ubiti nekoliko puta, koristeći pesticide u pilulama koje se prodaju u Pakistanu. Sestrična joj je pomogla da dođe do njih, no netko je načuo njihov razgovor, pa ju je muž opet pretukao pred publikom, a kasnije i silovao – tako da tri dana uopće nije mogla hodati, puzala je do WC-a.
Naili se ipak posrećilo u jednom trenutku – u posjeti svojoj baki u Pakistanu, zazvonio je telefon i otišla je na kat razgovarati s majkom. Ona ju naravno nije htjela saslušati, no uspjela je nazvati dežurne službe u SAD-u objasnivši im svoju situaciju. Socijalna radnica koju je dobila mjesec se dana borila s administracijom da je oslobodi, u čemu je naposljetku i uspjela.
No, nažalost, ove priče nisu samo rijedak fenomen, svjedoče statistike, a diljem svijeta milijune curica sile na brakove s nasilnicima, dok njihovi roditelji ni ne trepnu predajući im ih u ruke.