Toni Vantić : Gdje je pravda za moju mrtvu kćer?
Njihovi "krvnici", zbog zakona koji se zove "nesreća sa smrtnom posljedicom", prolaze ili oslobođeni optužbe ili s minimalnim kaznama koje se u drugim državama izriču za javnu tučnjavu ili gaženje trave na javnoj površini - ogorčen je Toni Vantić iz Slatina, otac 19-godišnje Anamarije Vantić, koju je prije dvije godine, 8. srpnja 2011. godine, automobilom usmrtio tada 20-godišnji Tomislav Zrno iz Arbanije.
Zrno je tada upravljao automobilom do predjela Gradina 50 kilometara većom brzinom od dopuštene. Pokušao je preteći kolonu od nekoliko vozila, no izgubio je nadzor nad svojim vozilom, udario u zemljanu uzvisinu, prevrnuo se na krov i, klizeći stotinjak metara, silovito udario u skuter koji je vozila Anamaria.
Otac ogorčen
Odbacio ju je na oštre stijene uz obalu koje se nalaze nekoliko metra niže od ceste. Od udarca je nesretnoj djevojci pala kaciga s glave, a udarajući u oštre stijene dobila je strašne ozljede: probijena joj je lubanja, samljevena zdjelica, ozlijeđen prsni koš, te je imala više lomova ruku i nogu. Nakon sudara još je nekoliko minuta pokazivala znakove života te potom pala u komu iz koje se, na žalost, više nije ni probudila. Usprkos velikim naporima liječnika i medicinskih sestara Odjela JIL-a splitske bolnice, djevojka je desetog dana nakon nesreće umrla. Otac pokojne djevojke ogorčen je jer dvije godine nakon nesreće ništa nije pomaknuto u sudskom postupku, odnosno tek je nedavno potvrđena optužnica, a početak suđenja još nije zakazan.
- Nadam se da će se ovaj apel javno objaviti jer je nada jedino što nam je ostalo, jer je očito da sudske institucije ne rade svoj posao kako treba i da su pravo i pravda dvije različite stvari. Budući da se ni nakon pune dvije godine nije pokrenuo sudski mehanizam, a optužnica protiv počinitelja potvrđena tek prije nekoliko dana, ovim putem bih upitao odgovorne institucije: zašto se postavljaju drukčije od slučaja do slučaja? Zašto zakon nije isti i za bogatog i za siromašnog, i za ružnog ili lijepog čovjeka?
Moja je kći udarena automobilom, odbačena s ceste na kamenje uz more, zadobila je teške tjelesne ozljede od kojih je nakon deset dana i preminula. Konkretno: zašto su neki slični slučajevi koji su se dogodili približno u isto vrijeme već odavno počeli? I poglavito me zanima zašto u pojedinim slučajevima odmah poslije izazivanja nesreće osumnjičeni završavaju u pritvoru po nekoliko mjeseci i izriče im se zabrana upravljanja vozilom, dok u ovom mom slučaju, ubojica nije ni vidio pritvora niti mu je oduzeta vozačka dozvola, nego se nonšalantno vozika kao da se ništa nije dogodilo? - pita se otac pokojne 19-godišnjakinje. Kaže i kako mladi vozač nije nakon nesreće ni pokušao pomoći nesretnoj djevojci, nego se sjetio mobitelom nazvati svog brata.
Pravda je za sve
- Zašto mu nije određen pritvor kao i drugim krivcima u sličnim slučajevima? Zašto nije optužen i za nepomaganje osobi koju je sam ozlijedio? Zašto Državno odvjetništvo koje vodi slučaj ni u jednom trenutku nije nas kao roditelje nazvalo i pitalo za bilo što vezano uz slučaj? Je li Državno odvjetništvo uopće zainteresirano za rješavanje ovog slučaja ili se vodi razmišljanjem "mrtvi su mrtvi, živima (optuženima!) treba pomoći!". Ljudi koji ovako nešto naprave, naravno da to nisu htjeli učiniti, ali su učinili!
Nisu poštovali ljudske, obiteljske norme, nisu poštovali zakone, nekome su oduzeli najvrjednije što imaju i još mnoge njihove bliske zavili u crno, pa valjda bi onda bilo ispravno da "odrade" bar onaj minimum koji je zakonski propisan, da prođu nekakve dodatne edukacije, da se javno pokaju (naravno, ako se tako osjećaju), da im se oduzme pravo vožnje u budućnosti!! Da kojim slučajem dobiju i najveću maksimalnu kaznu (po novom zakonu šest godina), to je ništa prema onome što su nekome učinili i koju su bol nanijeli, jer u pravilu završavaju u zatvorima otvorenog tipa i idu kući gotovo svaki vikend - zaključuje bolom shrvani otac.
Vezani članci