Dragan Paravinja nije jedini koga nisu zaustavili... Hrvatskom šeta još 35 ubojica i 5 silovatelja!
Ne smiju preko granice
To su sve hrvatski državljani, i ne možemo ih izručiti. Neki od njih će možda ponoviti zločin, ubiti nekoga ili silovati, neki neće. Što policija radi? Vadi se na zakučaste pravne propise, piše jutarnji list.
Ne možemo im ni suditi niti ih pritvoriti bez posebnog zahtjeva druge države, tumače u MUP-u i u Ministarstvu pravosuđa. Dok ne naprave novi zločin, u Hrvatskoj, naša policija neće prstom pomaknuti.
Google oglasi
Hrvatska je idealno skrovište za zločince koji raspolažu hrvatskim državljanstvom, upozorava zastupnik SDP-a Ranko Ostojić, ravnatelj policije u Račanovoj Vladi. Policija ni ne krije da su mnogi kriminalci našli utočište u Hrvatskoj, optužuje Ingrid Antičević Marinović, bivša ministrica pravosuđa.
Ukupno je 311 hrvatskih državljana protiv kojih su raspisane međunarodne tjeralice zbog raznih kaznenih djela koja su počinili u inozemstvu. Bitno im je samo da ne prijeđu granicu jer bi već u Sloveniji bili uhićeni.
- Napominjemo da niti jednim zakonom nije propisana kontrola nad takvim osobama - odgovoreno nam je pismeno iz MUP-a.
Žive bez nadzora
Zato je ni ne provode. Svaki od onih koji su već ubili ili silovali nekoga u Austriji ili Italiji, slobodno i bez ikakvog nadzora mogu živjeti u Hrvatskoj.
To je naprosto nezamislivo, zgrožen je dugogodišnji policajac Mate Laušić.
- Za mene je ta čitava priča - da imamo čovjeka koji legalno živi u Hrvatskoj, zaposlen je i to na dva posla, gradi kuću, a protiv njega je raspisana međunarodna tjeralica za koju policija zna godinama, i na to je samo slegnula ramenima - toliko nezamislivo da ne znam što bih uopće rekao - rekao je Laušić.
Hrvatska se na pogrešan način bori protiv zločinaca
- Paravinja se nalazio na međunarodnoj tjeralici, a Hrvatska ne postupa u takvim slučajevima - rekao je Milijan Brkić, zamjenik ravnatelja policije, i time nam zorno predočio da živimo u državi koja je utočište međunarodnih kriminalaca s hrvatskom putovnicom.
Hrvatska policija je prije nekoliko godina prihvatila da joj Srbija ne šalje dokumentaciju o Paravinji i tako je propušten prvi, najvažniji korak koji je zločinca mogao odvesti u zatvor.
No, MUP je pristao da taj slučaj bude tek jedan od slučajeva koji se neće procesuirati jer je suđenje za zločin počinjen u drugoj državi složeno, zahtjevno i skupo. I tu je za MUP završio cijeli slučaj. Završio je na isti način i za DORH i za Ministarstvo pravosuđa, za cijelu državu, iako su se ministri i državni odvjetnici, visoki policijski predstavnici u međuvremenu sastajali na raznim konferencijama, zajednički slikali i tvrdili nam da se zajednički bore protiv kriminala.
Slučaj Antonije Bilić pokazuje da je način na koji se država bori protiv kriminala pogrešan kada se od kažnjavanja zločinaca odustane na prvoj formalnoj prepreci, državljanstvu. Ispada da su nam neki zločini prihvatljivi samo zato što ih je učinio čovjek kao i mi. S istim državljanstvom. Umjesto da mu baš zbog tog državljanstva, i položaja u Ustavu, sudimo. (Boris Vlašić)
Vezani članci