Još uvijek se ne zna ništa oko istrage ubojstva Božidara Cicmila

Svi ga opisuju kao galantnog, druželjubivog čovjeka, koji je dao posao mnogima u Mostaru, što u današnje vrijeme nije malo. Nitko nije postavljao pitanje početnog kapitala. Od kuda njemu novac za ulaganje? Nije bilo bitno, osobito iz razloga što je taj novac uložio u Mostar.

Nije se to previše ticalo niti vladajućih struktura u gradu i županiji, jer je, kako se to u Mostaru kaže, bio dobar sa svima. ‘'Vrlo lako je bilo krenuti s poslom kada se zna kolika je cijena u gradu i županiji za dozvole" - to nije govorio u intervjuima za lokalne portale gdje je često bio „gost", ali poznanici, koji samo imaju riječi hvale za njega, posebno ističu tu njegovu managersku osobinu koju je imao. Znao je sa svima, bez obzira na stranku i nacionalost. Međutim, glavno pitanje je: od kuda Cicmila uopće u Mostaru?

Ime Božidara Cicmila se prvi puta spominje u slučaju ubojstva Dragana Dudića „Frica". Njega je u Kotoru u sred grada iz pištolja ubio Ivan Vračar.

Vračar je tvrdio kako je to uradio jer je strahovao za svoj život. Vračar je u izjavi za policiju naveo kako je dobio prijetnje od Dudića da će nastradati kao Dejan Đuković, ubijen 2009., te da je istu prijetnju dobio njegov drug Božidar Cicmil.

Dejan Đuković je prva podudarnost sa slučajem Cicmil iz Mostara. Đuković je bio vlasnik „Red taxia" u Kotoru. Iz zasjede, pred zgradom u kojoj je stanovao, ispaljeno je više metaka u Đukovića, koji je uz sebe imao i dva tjelohranitelja. Kasnije će se ispostaviti da je Vračar bio jedan od tjelohranitelja, te da je Cicmil također bio blisko vezan sa Đukovićem. Iako je Vračar tvrdio kako je Dudića ubio iz straha, službeno policijsko izvješće govori kako je Dudićevo ubojstvo naručeno, zbog činjenice da je Dudić već uvelike komunicirao sa istražnim policijskim tijelima otkrivajući piramidu narko kartela Darka Šarića.

Obračuni su krenuli 2009. kada policija u Urugvaju zapljenjuje jahtu sa oko 3 tone kokaina u vlasništvu Darka Šarića. Tužiteljstvo i policija su Šarića označili kao vođu najmoćnije i disciplinirane kriminalne grupe u zemljama bivše Jugoslavije, koja je drogu nabavljala u Latinskoj Americi i zarađujući velike sume novca preprodavala je u Europi. Ubrzo nakon „urugvajske afere" Šarić je u Srbiji optužen za trgovinu pet tona kokaina i "pranje" više od 20 milijuna eura, zbog čega je bio prinuđen na bjekstvo.

Dio poslova u Crnoj Gori preuzimaju drugi igrači. U godinama njegovog bjekstva nasljeđuje ga njegov prvi oficir Dragan Dudić, nakon čijeg ubojstva poslove prekooceanske trgovine drogom preuzima tzv. "škaljarska skupina", na čelu sa Goranom Radovanom Gerom.

Da je "škaljarski klan" nasljednik Šarića policija u Crnoj Gori prvi put je zabilježila u Mapi organiziranog kriminala u Crnoj Gori koju je izdala crnogorska policija. U ovom službenom dokumentu, nastalom poslije operacije "Balkanski ratnik" Kotor je označen kao centar organiziranog kriminala u ovoj državi.

Šarićeva piramida

Sa dokumentom se složio tih godina i Mario Venedito glavni tužitelj za organizirani kriminal iz Milana koji je dolazio u Podgoricu na sastanke oko koordinacije borbe protiv švercera droge. Svojevrsno primirje nastaje sve do afere curenja informacija iz crnogorskog MUP-a i nestanka CD-a sa tajnog saslušanja Dragana Dudića gdje je otkrivao "Šarićevu piramidu". Informacija o nestanku CD-a je u medije otišla u veljači ove godine.

Tu dolazimo do druge podudarnosti sa slučajem Cicmil. Krajem veljače, dakle ubrzo nakon misterioznog nestanka CD-a, u podzemnoj garaži u Beogradu biva ubijen Goran Radoman. Ubojica ga je čekao garaži, te ga sa više hitaca usmrtio dok je došao do lifta. Goran Radoman je, kao što smo rekli, preuzeo dio poslova uhićenog Šarića. U isto vrijeme u Podgorici eksplodirao je auto drugog čovjeka te skupine, Milana Vujotića.

U lipnju ove godine događa se još jedno ubojstvo u mnogočemu podudarno sa Cicmilovim. Na ulazu zgrade u kojoj je živio biva ustrijeljen Ivan Lopičić.

Lopičić je ubijen u ulazu u zgradu u kojoj je stanovao. Prema policijskim evidencijama i on je pripadao ‘'škaljarskom klanu". Zašto je Lopičić zanimljiv? Iz razloga što je on sestrić Dejana Đukovića, vlasnika ‘'Red taxia" ubijenog još 2009. (slučaj u kojem se prvi puta spominje ime Božidara Cicmila). Svojevrsno je to zatvaranje kruga koji upućuje da bi Cicmil mogao biti žrtva obračuna sa ‘'Škaljarskim klanom"

Đuković je ubijen na identičan način, kao i sestrić Ivan Lopičić, kao i Goran Radoman, ali i kao Božidar Cicmil u Mostaru. Četiri ubojstva koja imaju isti potpis: svi su ubijeni na pragu svoje kuće. Mafijaškim rječnikom to znači poruku kako nitko nije siguran, kako se svi mogu upratiti i kako se ruci mafijaške pravde ne može pobjeći niti u Kotor, Podgoricu, Bar, Beograd i u konačnici niti u Mostar.

Je li Cicmil bio dio ‘'Škaljarske skupine"? Je li ovo nastavak tzv. udara na ‘'Škaljarsku skupinu" o kojem su pisala Interpolova izvješća? Ne zna se, jednako kao što se još uvijek nisu našli počinitelji niti Lopičićevog ubojstva, niti Đukovićevog, niti Radomanovog. Ono što je sigurno je da su i njihova, kao i Cicmilovo, ubojstva identična i po načinu i po izvedbi.

Policija Crne Gore u svojim izvješćima navodi kako ubojice nisu djelovale samostalno, nego koordinirano. Ubijeni su danima praćeni i nadgledani. Ukoliko se ubojstvo Božidara Cicmila uistinu bude povezalo sa obračunom sa ‘'Škaljarskim klanom", ubojica je morao imati pomagače u Mostaru.

Izvor: I. Jurišić/ Dnevnik.ba