ZNAKOVITA HOMILIJA APOSTOLSKOG NUNCIJA Nadbiskup Giorgio Lingua predslavio misu u Međugorju o kojoj će se pričati

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua predslavio je u nedjelju 14. srpnja večernju misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova, prenosi Radio Mir Međugorje.

Koncelebrirali su apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu u Međugorju nadbiskup Aldo Cavalli, irski biskup iz Limericka Brendan Leahy, ministar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš, gvardijan Međunarodnog zavoda „Antonianum“ u Rimu fra Miljenko Šteko, međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i 34 svećenika.

U homiliji, nadbiskup Lingua govorio je o proroku Amosu. „S jedne strane, stvarnost je takva da prorokovo propovijedanje stvara probleme javnom redu, sije paniku među ljude i ne sviđa se civilnoj i vjerskoj vlasti, koja intervenira izdavanjem naloga za protjerivanjem. S druge, Bog je taj koji je pozvao i poslao Amosa. Tu drugu stvarnost, njemu vrlo očitu, nitko drugi ne vidi i ne može se provjeriti, ne postoje objektivni kriteriji i svima vidljivi znakovi koji to potvrđuju”, naglasio je.

„Ove dvije stvarnosti prisutne su u životu svakoga od nas. S jedne su strane riječi i djela koja govorimo i činimo, koja svi vide i o kojima se može prosuđivati. S druge strane svaki muškarac i žena imaju osoban, intiman i tajanstven odnos s Bogom. To je dijalog koji se u vlastitoj savjesti uspostavlja s vječnim otajstvom koje je nevidljivo, ali ništa manje stvarno. Zbog toga je pred savješću svake osobe potrebna poniznost, najveće poštovanje, stav strahopoštovanja, jer je odnos s Bogom svakome jedinstven i neponovljiv te se odvija u tajnosti”, poručio je.

„Ovo razmišljanje ima duboko značenje i za ono što se živi ovdje u Međugorju. Postoji vanjska, objektivna i vidljiva stvarnost koju nitko ne može poreći, kao što je priljev hodočasnika koji dolaze iz cijelog svijeta od kojih mnogi ponovno otkrivaju vjeru, mijenjaju svoj život i počinju ljubiti Boga i bližnjega. To je u određenom je smislu i zbunjujuće, poput Amosove propovijedi koja je uznemirila narod i zabrinula vlasti. Zatim imamo nutarnju stvarnost, skrivenu koja je poznata samo onome tko je iskusi i samo on zna odakle dolazi. I kada govorimo o tome nikada je ne uspijevamo prenijeti u potpunosti. Od svih nas se traži da Božjem djelu pristupamo ponizno i s poštovanjem bez predrasuda u srcu i pameti“, rekao je mons. Lingua.

„Crkva, koja je Majka i Učiteljica, ima dužnost i zahtjevnu zadaću razlučivanja kako nitko ne bi bio prevaren, makar i u dobroj vjeri. Vjernici imaju pravo biti usmjereni jer se pitaju: ‚Je li to što mi govore istina ili nije istina? Je li stvarnost ili iluzija ono što vidim i čujem? Je li to u skladu s objavom ili je obmana?‘. Najviša razina priznanja koju Crkva može datijest nihil obstat, odnosno, da će nakon pažljivog i dugotrajnog proučavanja vidljivih manifestacija moći izjaviti da nema elemenata koji su protivni doktrini i moralu Crkve te da stoga nema zapreke za slobodno i osobno priklanjanje takvim pojavama i porukama koje one sa sobom nose“, istaknuo je.

„Kada je Dikasterij za nauk vjere objavio Norme za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena pomislio sam da možda želi oprati ruke od osjetljivih tema, ali sam shvatio da taj dokument odiše stavom velikog poštovanja prema individualnoj savjesti koja je, kako kaže Drugi vatikanski koncil, ‚najtajnija jezgra i svetište čovjeka gdje je on sam s Bogom, čiji glas odjekuje u intimi‘. Nitko drugi ne može proniknuti i stoga prosuditi pojedinačnu savjest. Mogu se vidjeti i prosuđivati samo djela, vanjski fenomeni, ali ne i osobni odnos tih pojedinaca s Bogom. Ako je sve rečeno u Riječi koja je tijelom postala, to ne znači da sve shvaćamo. Kristov život i riječ jedini su univerzalni i konačni kriterij Božje objave čovjeku”, zaključio je nadbiskup Lingua.