ZLOČIN IZBLIZA: Kako se pisalo 93': Tko je kriv za Uzdol?

„Zločin na Uzdolu je ujedno granica preko koje se zaista dalje ne može ići, iza koje se ne može šutjeti u ime bilo kakvih tobožnjih hrvatskih interesa i probitaka, a pogotovo ne u ime licemjerja hrvatskih informativnih glasila i hrvatske politike kojim se svi ovakvi zločini eksploatiraju“

Točno nas mjesec dana dijeli od još jedne obljetnice na Uzdolu, sjećanja na zločin za koji do danas nitko nije odgovarao. Župa Svetog Ivana Krstitelja Uzdol svake godine 14. rujna prisjeća se najmračnijeg dana svoje povijesti - kada su pripadnici Samostalnog prozorskog bataljona Armije BiH ubili 29 civila i 12 pripadnika HVO-a u tom selu. O Uzdolu se mnogo toga pisalo, većinom o obljetnici kada bi se bilježilo misno slavlje i nazočna politička svita, od obljetnice do obljetnice. Pronašli smo jedan stari članak, star koliko i pokolj na Uzdolu. Evo kako se o Uzdolu u Svjetlu riječi pisalo izbliza - u rujnu 93, kada se zločin najjasnije i vidio. Naslov mu je Tko je kriv za zločin u Uzdolu?

Članak iz '93: Tko je kriv za zločin u Uzdolu?

Dogodio se još jedan u nizu stravičnih pokolja nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini koji su izvršile spodobe u uniformamama tzv. Armije BiH. Grozota i najnovijega zločina ubija strahotom pomisli da akumulacija mržnje može ljudsko biće svesti do tako niske granice koja je i ispod razine divlje zvijeri. Djeca, žene, starci i starice, ubijeni i izmasakrirani u krevetima, na spavanju, ili upucani u leđa dok su bježali niz put, strahotno su svjedočanstvo o ubojicama koji čak nisu ni zvijeri preobučene u ljudske likove, nego nešto još niže, nešto iz začaranoga svijeta zlih duhova ili bezličnih neživih robota, Onaj tko takvim spodobama daje oružje u ruke i šalje ih u tobožnju obranu narodnih interesa zločinac je, bez dvojbe, veći i gori od njih samih. No, zločin na Uzdolu je ujedno  granica preko koje se zaista dalje ne može ići, iza koje se ne može šutjeti u ime bilo kakvih tobožnjih hrvatskih interesa i probitaka, a pogotovo ne u ime licemjerja hrvatskih informativnih glasila i hrvatske politike kojim se svi ovakvi zločini eksploatiraju. Ne zna se, naime, što je stravičnije: ili besramna politikanska radost hrvatskih dopisnika iz svjetskih metropola kojom su popraćena izvješća o tome kako su zapadni mediji ipak zabilježili ovaj zločin i prokomentirali ga u korist Hrvata ili pak bezdušnost kojom hrvatska politika iznova iz pokolja nad nezaštićenim Hrvatima bezdušno pokušava iscijediti poene za sebe bučno usmjeravajući pozornost javnosti i očajne rodbine pobijenih isključivo na zločince. Monstrumi koji su ubijali i djecu u krevetu jesu zločinci, ali hoće li se itko već upitati što su radili oni koji su dopustili da monstrumi pristupe djeci na spavanju? Gdje je ta vojska koja brani hrvatski narod? Gdje su zapovjednici iliti časnici koji organiziraju život u ratnoj zoni? Hoće li itko od njih odgovarati za propuste koji su omogućili da horda divljaka prodre u selo i pomori nejačad, žene i starce, pa čak i vojnike na spavanju? Neće, nitko neće odgovarati kao ni dosad jer svi propusti hrvatske politike u Bosni i Hercegovini uvijek imaju unaprijed spremno opravdanje, upakirano u parole. Dovoljno je reći da su muslimanski zločinci bili brojniji i već je zločin na Uzdolu opravdan a savjest hrvatskih vođa, ako je uopće imaju, umirena. A upitate li one koji su za dlaku izbjegli pokolj i, ni sami ne znajući kako, uspjeli pobjeći ispod noža, reći će vam da se selo Uzdol nalazi samo tri stotine metara od neprijateljskih linija; da usprkos tome nekoliko rovova na liniji nije bilo popunjeno(bili su prazni); da su upravo onuda ležerno i bahato zločinci prošli i ušli u selo; da su pucali i klali po selu dok su branitelji i dalje mirno sjedili u rovovima ne sluteći što im se iza leđa radi(pucnjava ih nije zbunjivala jer nedisciplinirani vojnici pucaju selom kad im padne na pamet!); da je u seoskoj školi spavala čitava smjena vojnika a pred zgradom nije bilo straže, da su se zločinci, odslavivši svoj kanibalski pir, bez većih gubitaka istim putem vratili, ostavivši poruku da će tako uskoro doći i u Prozor. I hoće, ako organizacija obrane bude i dalje ovako funkcionirala, ako disciplina među vojnicima i postrojbama i dalje bude na ovakvoj visini i ako i dalje nitko za to nikome ne bude polagao račune. Bit će još pokolja na radost dopisnika hrvatskih medija iz inozemstva i umirivanje savjesti hrvatskih političkih vođa. Samo, nakon kojega od njih će javnost postati svjesna da je i onaj tko zločin nije spriječio, a javio se da to hoće i može, također odgovoran za zločin? Na to ćemo, čini se, dugo još morati čekati. Do posljednjeg Hrvata u BiH!

Autor u naslovu postavlja pitanje Tko je kriv za zločin na Uzdolu?, čime želi reći da odgovornost za zločin snose i oni koji su dopustili ulazak koljača u nezaštićeno selo.

U tekstu podvlači tri istine. Prva je da se zločin dogodio, da su nedužni ljudi ubijeni na spavanju, druga je da se moglo spriječiti da se zločin dogodi, a treća je uloga hrvatske politike koja nije blagovremeno i na pravi način reagirala prema Uzdolu.

Članak čitan s četvrt stoljeća odmaka stoji i danas, posebno u dijelu gdje se kaže da politika ne preže pred kojim bodom, makar i na tijelima mrtvih. Što li bi tek autor još napisao da je znao da ni u ljeto 2019. neće biti odgovora na njegovo pitanje, odnosno da unatoč odgovoru na njegovo pitanje ni 26 godina kasnije neće biti procesuirani ni uzdolski krvnici, a da ni na kraj pameti nikome neće biti „oni koji zločin nisu spriječili“.

Najoštrija kazna za Buzu

Podsjetimo, na Sudu BiH za zločina na Uzdolu sudi se Enveru Buzi. 27. kolovoza završne riječi iznosi Buzina obrana, dok je Tužiteljstvo BiH u završnoj riječi 16. srpnja zatražilo je da se Enver Buza proglasi krivim i bude najoštrije kažnjen.

Postupajuća tužiteljica Sanja Jukić kazala je da je 14. rujna 1993. u zaseocima Križ, Zelenike i Raiči ubijeno 27 civila, te da se iz iskaza svjedoka se moglo čuti da nitko od civila nije pucao, i da nijedan vojnik Armije BiH i HVO-a nije ranjen u zaseocima. „Oni su ranjeni i ubijeni u i oko škole u Uzdolu. Zločin je ubiti civila u svojoj kući, pred svojom kućom, ubiti osobe koje nisu sudjelovale u sukobu”, kazala je tužiteljica, prenio je Detektor.ba.

Ubojstva su, prema njenim riječima, izvršili pripadnici Samostalnog prozorskog bataljona, čiji je zapovjednik bio optuženi Buza, koji je, kako je rekla, rukovodio akcijom na Uzdol, i ta jedinica je jedina koja je sudjelovala u napadu.

“Sve ove žrtve su namjerno ubijene, nikako u unakrsnoj vatri. Ustrijeljene su iz neposredne blizine, neke od njih u leđa. Jedna od žrtava je pretučena, a ubijena su i djeca”, kazala je, između ostalog, tužiteljica.