Zadnji rat raselio ljude pa danas u Ključu živi svega desetak katolika

Bog se ne da nadmašiti

Obraćajući se vjernicima s oltara biskup Semren je naglasio kako je Mala Gospa rođendan bl. Djevice Marije te da se taj dan može nazvati danom života.
"Život je uvijek onaj koji ima najveću vrijednost i važnost. U današnje vrijeme prevladavaju dva stava. Jedan je onaj u kojem je sve dopušteno, sve se može raditi da nitko nikome ne odgovara, i drugi, konzumeristički, u kojem čovjek vrijedi koliko ima i koliko je u stanju potrošiti, piše Dnevni list.

Krist kaže, ne mladi čovječe. Čovjek vrijedi onoliko koliko je u stanju, ne potrošiti, nego potrošiti se, nadići se za drugog. Jer, Bog se ne da nadmašiti u velikodušnosti. Odgovornost je mladog čovjeka za život, znati tko je, što je. Ne može se sve relativizirati.

Ako se sve relativizira, onda nema nikakve vrijednosti, onda ne možemo ljude uopće odgajati. Svaki odgoj traži neki ideal i najbolji odgoj kojeg roditelji prenesu na djecu je vlastitim primjerom života. Rođenje bl. Djevice Marije je početak boljeg svijeta ili u ovo vrijeme rujna kada je grožđe već dozrelo i kada su mnogi plodovi dozreli, govori o zrelosti života, o značenju zrelosti u čovjekovom životu", poručio je vjernicima mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjalučki.

Drevna župa

Župa Rođenja Blažene Djevice Marije u Ključu je drevna župa jer će njeni malobrojni župljani iduće godine slaviti 125. godišnjicu njene uspostave koja je prvobitno pripadala Mrkonjić Gradu, tadašnjem Varcar-Vakufu, a potom postala samostalna župa.
"Ova župa je imala svoje uspone i padove. Svi ovi povijesni tijekovi i ratovi ostavili su tragova na život župe i župljana.

Do Drugog svjetskog rata ova je župa brojala blizu 1500 katolika. Nakon toga, broj katolika u Ključu je spao na svega 350. I onda, ovaj zadnji rat u BiH zadao je završni udarac župi Ključ, dodatno raselio ljude i danas u Ključu živi svega desetak katolika. Ova crkva je bila porušena, 1993. godine u jeku rata tadašnje srpske vlasti, i vojne i civilne, nažalost, sve se to znalo i sve planski urađeno.

Crkva je prvo zapaljena na Novu godinu 1993., a nakon dva mjeseca srušena i uklonjeni ostaci ruševina. Ovdje je nekoliko godina bila samo ledina. Nakon rata, kada su se ključki Hrvati počeli vraćati, tadašnji župnik pokojni Franjo Krešić pristupio je obnovi crkve i uz pomoć dobročinitelja, najviše iz Nizozemske, crkva je izgrađena na istom mjestu", objasnio je vlč. Davor Klečina, župnik drvarski i upravitelj župe Ključ.

Žal za rodnim krajem

Među onima koji su odselili iz Ključa je i Alojz Buljan koji već godinama živi i radi u Novskoj u Republici Hrvatskoj, a rođen je u obližnjem selu Ponjir.

"Ne dođem baš često. Dođem ovdje kad je Mala Gospa. Posjetim groblje na kojem su mi roditelji sahranjeni, dva brata. Jedan je stradalnik ovoga rata, ubijen na kućnom pragu. Puno mi ovo znači. Ovo je moj rodni kraj u kojem sam proveo najljepše trenutke svoje mladosti", kaže Alojz Buljan, iseljeni Ključanin. I Mate Modrić došao je iz Nove Gradiške posjetiti svoje rodno selo Velagići."Ovdje dođem godišnje tri-četiri puta. Kud god idem ja svoje mjesto spominjem. Ključ sam napustio još 1981. godine. Bio sam u Domovinskom ratu, radio na razmjeni ratnih zarobljenika, pomagao ljudima. Preko Nove Gradiške smo izvlačili jadne ljude koji su odavde bježali sa svojih ognjišta", priča Mate Modrić.

Na proslavu patrona župe Ključ stigli su i članovi Udruženja Ključana i prijatelja Ključa "Stjepan Tomašević", a na njihov poziv i delegacija Grada Šibenika i Šibensko-kninske županije koju je u poslijepodnevnim satima primio načelnik Općine Ključ Nedžad Zukanović kako bi dogovorili nastavak ranije uspostavljene suradnje.