Wikileaks i mi – Kako su procurile depeše iz BiH?

...vdašnje politike sjetih se jedne ratne priče iz vremena opsade Sarajeva. Ne mogu se sjetiti tko mi je to pričao. Nije Goran, nije Enver - jesu ratovali ali rova vidjeli nisu. Možda Ahmed? Možda Dragan? Oni su u rovu proveli rat. Ipak, najsumnjiviji mi je Vela, bio je u rovu a drugo, pisac je.

Haubička ili minobacačka strana?

Dakle, predah je na linijama oko Sarajeva. Vojska u rovovima odmara. U jednom trenutku na nekih stotinu metara od njih iznenadna eksplozija. Svi se dublje uvukoše u tranšeje. No, kako sljedećih pola sata nije bilo novih eksplozija sve se smiri, napetost popusti. Izgledalo je da se mirni predah nastavlja. Nešto kasnije oglašava se poljski telefon. Dežurni, hitar k'o munja. Poziv je iz informativne službe zapovjedništva. Raspituju se kako dan prolazi na tom dijelu ratišta.

Piše: Boro KONTIĆ, media.ba

Dežurni će kratko: "Uglavnom mirno, samo je jedna haubička granata pala baš ispred linije" kaže autoritativno. Samo što je spustio slušalicu kaže mu jedan od stražara: "Nije bila haubička nego minobacačka granata. I to stodvadesetica".
Malo pomalo, cijela rasprava. Rov se podijelio. Pola ih tvrdi haubička i podržavaju dežurnog a pola gorljivo podupire minobacačku stranu. Ali, kao i sve, rasprava prvo utihnu onda i prestade. Malo karte, malo cigarete, dođe i večer. Sluša se večernji Dnevnik radija. U dijelu izvještaja s ratišta spiker čita - da je na sarajevskom ratištu pa baš spomenu njihovu kotu: "Uglavnom bilo mirno osim jedne haubičke granate s agresorske strane". I onda će predstavnik haubičke strane, s pobjedničkim osmijehom, svima u rovu: "Šta sam vam rek'o".

Dakle, piše američki veleposlanik Charles English 21. studenog 2007. depešu, u kojoj je glavni lik ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj, i između ostalog veleposlanik kaže: "SAD sumnjaju da je riječ o Alkalajevim manipulacijama.... Da je Alkalaj stvorio reputaciju osobe koja prikriva istinu... da je Alkalaj poznat i po tome da medijima odaje netočne informacije s diplomatskih sastanaka na visokoj razini, uključujući i sastanke s američkim dužnosnicima".

Kako je moguće da američki veleposlanik ovako misli i sve ovo zna 21. studenog 2007? Tko mu je dao ove podatke za ovakve komentare? Sam Sven Alkalaj? Teško! Iako većina pismenih građana ove zemlje i vidi i jasno im je da se radi o neznalici prvog ranga, koji je samo u kadrovskom ludilu koje caruje ovom državom mogao biti ministar i čak predstavljati zemlju vani, sve ukazuje da on nije denuncijant. Jer, i takav kakav je pokazao se, prvo nema smisla za humor i drugo ne umije priznati. Možeš mu otkriti bilo kakvu nepodopštinu uvijek ima objašnjenje. Not guilty.

Tko bi drugi mogao ovako informirati američkog veleposlanika? Da ne okolišamo pogledajmo naše novine svih tih mjeseci.

Početkom studenog 2007. bh tisak izvještava sa zasjedanja Zasjedanja Doma Skupštine BiH gdje je ministar Alkalaj tijesnom većinom dobio podršku iako je: "Opozicija tražila razrješenje ministra jer je obmanjivao javnost. Alkalaj je "zaboravio" prijaviti da je hrvatski državljanin, samo je naveo da ne dolazi iz reda bilo kojeg od konstitutivnih naroda". Dalje se navodi: "Nije problem u posjedovanju dvojnog državljanstva, iako bi se moglo raspravljati o činjenici da visoki dužnosnici BiH imaju državljanstva drugih država, te se zapitati čije interese zastupaju. U konkretnom slučaju, problem je u namjernom izbjegavanju činjenica. Osim ovog grijeha, ministar vanjskih poslova BiH u svom dosadašnjem mandatu napravio je niz gafova...".
Manevar s putovnicom

Cijela je priča otkrivena krajem ljeta 2007. kada je ovdašnji tisak pisao: "U političkim krugovima Hrvatske već nekoliko mjeseci kao svojevrsna anegdota prepričavaju se detalji s prvog službenog susreta šefova diplomacije BiH i Hrvatske Svena Alkalaja i Kolinde Grabar-Kitarović... Sven Alkalaj, koji se, prema dostupnim informacijama... držao prilično pasivno i gotovo nezainteresirano... ali na privatnom sastanku s hrvatskom šeficom diplomacije... Alkalaj je pokazao puno više diplomatske inicijative i pregovaračkog umijeća.... ministar je za sebe uspio isposlovati hrvatsko državljanstvo, odnosno domovnicu i putovnicu...

Dalje, naši su mediji navodili kako je cijeli manevar s putovnicom bio zbog ministrove kuće na hrvatskoj obali (Slano). Ta činjenica bi mu pomogla u poreskim i drugim obvezama, pisao je ovdašnji tisak, jer nije isto biti vlasnik nekretnine u Hrvatskoj s ili bez putovnice te zemlje.

Suočen s, do tada, tajnim podatkom da posjeduje putovnicu Hrvatske a inostrani je ministar BiH, Sven Alkalaj se u bosanskim medijima izvlačio s najljigavijim argumentom koji je kod nas ikad korišten. U kratkoj ali ponosnoj povijesti neovisne BiH još nitko nije upotrijebio ispriku: "Moja pokojna majka je na samrti od mene tražila da uzmem hrvatsko državljanstvo"

I tako bi mogli od primjera do primjera. Povodom svake veleposlaničke depeše može se uspostaviti izravna vezu između aktualnih zbivanja u BiH i onda posredno - što je o tome izvijestio naš tisak i ostali BH mediji do razgovora koje su predstavnici američkog veleposlanstva vodili s našim vojnim i političkim predstavnicima.

Tako su uglavnom nastale depeše čiji sadržaj danas s ogromnim zanimanjem objavljujemo i otkrivamo iako smo ih, upravo mi, mnogo ranije napisali.

Bit će zanimljivo ako se pronađu depeše američkog vleposlanstva iz listopada 1995. Ona, od 12. listopada 1995, me posebno zanima. Već vidim vrišteće naslove u medijima. "Rat je završen", otkriva Wikileaks.