FOTO  Vukanova pokretna radionica ključeva

Pored svih nepokretnosti koje su vremenom postali simboli Trebinja, grad se može pohvaliti i jednom neobičnom: pokretnom radionicom za izradu ključeva. Ne tako česta pojava, ali ruku na srce, potrebna. Neimaština sredinom devedesetih, rodila je ovu neobičnu radionicu, jer kako njen vlasnik Vukan Kovač kaže, nije imao dovoljno novca za poslovni prostor, a posao sa izradom ključeva mu je bio primamljiv i za tadašnje Trebinje - neophodan.

Tada Vukan dolazi na ideju da kupi kombi i da sebi olakša poslovanje i napravi pokretnu radionicu. Iako većinu vremena stacionira na parkingu kod gradske tržnice i to preko 20 godina na istom mjestu, nije mu problem da po potrebi ode i na teren. Kaže da nema kuće u Trebinju koja nije dobila bar jedan ključ napravljen kod njega.

„Mislim da je kroz moje ruke prošao ključ svakog stana u Trebinju. Najveća potražnja za ključevima je bila dvijetisućitih, kad su ljudi mijenjali svoje nekretnine i kada su se selili, mnogo više nego danas“, kaže Vukan za Hercegovina.info.

Ali koliko god napredovali i tehnologija i sve sfere života, potreba za ključevima je i dalje tu.

„U zadnje vrijeme ljudi dosta izrađuju ključeve kada se useljavaju u nove zgrade ili kada djeca kreću u školu. I na ljeto. Ljudi jako puno gube ključeve na bazenima ili gradskim kupalištima.“ Kovač izrađuje više vrsta ključeva: točkasti ili graviranje, standardne i kasa ključeve.

I u ovom, kao i svakom poslu, anegdote su neizbježne.

„Prije par godina, došao mi je čovjek i požalio se kako je izgubio ključeve od automobila. Rekao sam da ne mogu otvoriti bravu bez ključa i uputio ga na majstora koji bi to, možda, mogao uraditi. Ni taj majstor nije uspio otključati automobil, a čovjek je bio očajan. Rekao mi je da kod kuće ima ključ koji nije upotrebljiv, jer mu je ranije upao u vodu “, našalio se Vukan sjetivši se stare dogodovštine.

Ovaj bravar iz Trebinja kroz šalu kaže da, kada bi ljudi čuli da je cijena ključa 3 marke, donosili bi ključeve od novog Mercedesa ili BMW-a i tražili da im izradi kopije. Od ovog zanata se ne može živjeti, koliko god da je poznat ljudima i koliko god zanat traje. Može poslužiti kao dodatna zarada, dopuna za kućni proračun, ali ne i kao osnovni izvor prihoda.

„Ne može se živjeti od ovoga. Može poslužiti za kavu ili rakiju, ali ne i da se živi od toga.“

Vukanov kombi je čuvar ove improvizirane radionice i za nostalgičare ukrašen je novčanicama iz Kraljevine Jugoslavije. Kaže da lokaciju ne bi volio promijeniti, ovdje je prepoznatljiv i za domaće i za turiste koji se nerijetko slikaju s njim. Kovačeve usluge se mogu dobiti svaki dan izuzev nedelje i ako treba u bilo koje doba dana ili noći. Ova mala tvrtka izlazi u susret kada je god to potrebno.

„Ako je nekome baš potrebno, npr. ljeti, polomi se nekome ključ od auta, a nisu sa ovih prostora, naravno da ću se odazvati i pomoći. Nije bitno koje je vrijeme“, završava Vukan svoju zanatsku priču.