VODITELJICA MEĐUGORSKE SIGURNE KUĆE 'Na ulici ti parovi izgledaju divno i krasno, a među četiri zida svašta'

Slučajevi nasilja koji su se posljednjih dana dogodili u BiH podigli su građane na noge. Najprije je sve šokirao slučaj premlaćivanja djelatnice hotela 'Jablanica' od strane vlasnika istog, a nakon toga su i BiH i regija ostali nijemi u šoku i nevjerici nakon monstruoznog zločina u Gradačcu gdje je ubojica prenosio uživo ubojstvo svoje nevjenčane supruge, a ubio je još dvojicu muškaraca, te ranio nekoliko osoba.

"Ovo je samo jedan vrhunac nasilja kojeg imamo u svim segmentima. Zdravom mozgu je ovo više nerazumljivo. Djevojka u Jablanici nije tražila da joj netko nešto dadne, već samo da primi plaću za svoj posao, a za to je dobila takve batine da je završila u bolnici što je posve nerazumljivo. Nažalost, meni to nije čudno jer se mi u našoj sigurnoj kući s tim susrećemo već godinama, no očito je da je situacija eskalirala. Cijeli događaj dovodi nas u razmišljanje da svi, a pogotovo žene, koji smo "manji" nemamo nikakva prava. Ugrožena su nam temeljna ljudska i životna prava", kaže za Hercegovina.info voditeljica sigurne kuće 'Majka Krispina' u Bijakovićima (Medugorje) Kristina Pehar.

Ona ističe kako je ovakvog nasilja jako puno u našim obiteljima, ali da se događa i u onima koje izvana djeluju jako dobro.

"S druge strane ovo što se dogodilo u Gradačcu je nešto što vam zaledi krv u žilama. No, nažalost bojim se da je to samo jedan slučaj, jer nasilja ima u brojnim našim obiteljima. Nasilje ne bira ni status ni obrazovanje. Ne događa se ono samo među "neškolovanim" parovima ili među onima koji su slabijeg imovinskog stanja. Iz mog iskustva kroz sve ove godine, znatno gnjusnije nasilje se događa, našim očima gledano, u "boljim", odnosno bolje situiranim obiteljima. Kada te parove vidite na ulici izgledaju divno i krasno, a unutar četiri zida se svašta događa".

Žene, kaže Pehar, puno više izmaltretira sustav koji bi ih trebao zaštiti od samih nasilnika.

"Nema smisla apelirati ženama da prijave nasilje (naravno da moraju radi sebe i svoje djece) kada ih naš sustav još više izmaltretira. Kada se dogodi nasilje i žena zovne policiju, dođe policijska ophodnja, najčešće patrola s dva policajca koji donose svoj zaključak. Željeli to ili ne, oni svojim izjavama još više izranjavaju ženu koja je žrtva fizičkog nasilja. Manje nju boli i šamar i modrica, nego to što joj policija počne "pametovati". Nakon toga u istom vozilu odvedu i nasilnika i žrtvu. Nasilnika ispitaju, žrtvu odvedu da joj se ustanove ozljede. Sustav je potom pušta na ulicu da se pobrine sama za sebe, a nasilnika ostave u pritvoru te mu prema svim konvencijama o pritvorenicima osiguraju sve pogodnosti, od toplog obroka, do adekvatnog smještaja. Uz to u našoj okolini svatko svakog poznaje. Uključivanje centra za socijalni rad dolazi po onoj - "kasno Marko na Kosovo stiže". Dok se državni aparat uključi u cijelu priču žena može platiti glavom. Nakon toga svi skidaju odgovornost za sebe".

Zbog toga u ovu sigurnu kuću žene dođu same, bez da se prije toga obrate policiji ili svom Centru za socijalnu skrb.

"Specifična smo kuća. Kod nas žene dođu same bez znanja policije i Centra za socijalni rad, pa im mi tek naknadno prijavimo. Rade to i iz razloga što nemaju povjerenje u njih. Prije četiri godine smo imali slučaj obitelji gdje je nasilnik zlostavljao svoju ženu i djecu. Žena je to prijavila policiji, a s obzirom na to da je taj čovjek bio iz "visokih krugova", javljeno mu je. Nakon toga su i žena i djeca dobili još veće batine da vam se krv sledi. To je učestalo. Žene prijave nasilnika pa dobiju novu turu batina. Takav je i ovaj slučaj u Gradačcu. Žena je prijavila, nitko nije reagirao, nego je nažalost reagirao samo nasilnik".

Od samog rođenja djeci kaže treba graditi samopouzdanje.

"Vidim da su se po društvenim mrežama pojavile parole u smislu "odgajajte svoje kćerke da se imaju gdje vratiti". Mislim da bi bilo ispravnije odgajati svoju djecu, nebitno jesu li to dečki ili djevojčice, na način da im se odmah u početku jača samopouzdanje. Nije je to rješenje. Vratila se i žena iz Gradačca svojoj obitelji pa ju je opet nasilnik pronašao".

Žrtvi nasilja u Mostaru policija nije dala zapisnik, a dom zdravlja otpusni list iz bizarnog "razloga".

"Isto tako, imali smo jednom slučaj gdje je žena iz Mostara na nagovor majke ohrabrila prijaviti nasilnika. On je pritvoren u 20 sati navečer, a pušten odmah ujutro, znači nije zadržan ni 24 sata. Žena je za to vrijeme došla kod nas, a zatim napustila BiH. Također, žena je potpisala u policiji zapisnik, ali policija joj ga nije dala da ga ima kod sebe. S druge strane ozljede koje je zadobila su joj utvrđene u domu zdravlja. Pitala sam ju gdje joj je otpusni list, rekla mi je da su joj rekli da ne radi printer i da će joj ga poslati mailom njezinoj doktorici opće prakse. Zamislite, ne radi printer! Pa može se napisati ručno i opečatiti. Očito je da je nasilnik bio "nečiji", a žrtva sigurno "ničija".

Na pitanje jesu li se žrtve nasilja nakon brojnih prosvjeda na kojima su građani pokazali kako stoje uz njih više ohrabrile prijaviti isto ili se javiti u ovu sigurnu kuću, Pehar kaže kako se događa upravo suprotno.

"Moram biti iskrena i reći da nije. Puno žena ima koje šute i trpe. Vjerujem da je ovo što se sada dogodilo napravilo još veći strah u ženama i da čak i ne prijavljuju nasilje. Svjesne su da ih sustav ne štiti. Mogu zovnuti i prijaviti, ali onda im bude još gore".

U sigurnoj kući 'Majka Krispina' u Bijakovićima trenutno boravi šest žena koje su tu stigle zbog zlostavljanja, ali ta brojka se mijenja iz dana u dan budući da žene nakon nekog vremena svoj život odu graditi negdje drugdje, najčešće izvan granica BiH, jer vjeru u sustav i zaštitu više nemaju".