VLADANJE BOSNOM I HERCEGOVINOM Stranački lideri mogu što žele, vjerna baza birača svake izbore im daje novi legitimitet

Lokalni izbori 2024. su iza nas. Osim standardnih upozoravanja na nepravilnosti koje su se događale diljem izbora 6. listopada, Središnje izborno povjerenstvo sve ih je, uglavnom, odbijalo. Ni ovi izbori u velikom dijelu države nisu donijeli neke značajnije promjene, a građane će voditi oni na koje su se navikli ili stranke na koju su navikli. Iako se često može čitati da stranke postoje radi osobnih interesa pojedinaca, da vodeće stranke pljačkaju narod nauštrb sirotinje, na ovim izborima očito stranke nisu kažnjene po tom pitanju, pa čak i oni protiv kojih se vode kazneni postupci ili im je dokazana krivnja za nepotizam i korupciju.

"Jasno je da su političke stranke u Bosni i Hercegovini, osobito one najveće – nacionalne potpuno obesmislile politiku kao pojam. Politika je u svom poslanju služenje zajednici i osmišljavanje pravila, zakona i politika koje oblikuju društvo, no u BiH je politika sredstvo da kćeri, sinovi, zetovi, kumovi Dragana Čovića, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića… svaki dan podebljavaju vozne parkove, nekretnine i sve ostalo. Vidimo da je sustav napredovanja, zapošljavanja osmišljen zbog rodbine naših lidera i stranačkog članstva. Vidimo politiku kako se naslikava dva mjeseca pred izbore u školama, vrtićima, na misama, utakmicama, stratištima i toliko narod otprilike dobije od politike – fotografiju. S druge strane politčke elite su od bh. naroda izvukle toliko koliko ne bi ni u jednoj drugoj zemlji.

Ako promatramo Čovića, Dodika i Izetbegovića vidimo iste matrica djelovanja, isti sustav koji su po sebi usuglašavali, vidimo nepotizam, namještanje natječaja, vidimo da svi imaju IT tvrtke u koje ulažu, da iza sebe imaju uništena poduzeća. Skrivaju dakako sva trojica ispunjenja osobnih interesa iza stranaka, i tzv. nacionalnih interesa, a Hrvatima, Srbima i Bošnjacima nikad gore, nikad im skuplje, nikad nepravednije. Ono što je različito, a što primjećujem - vanjska politika prema toj trojici. Dodik zbog najizraženije retorike najčešće na udaru, dok su Čović i Izetbegović pošteđeniji, no praksa nacionalnih stranaka i lidera je ista. Čović se naslanja na Zagreb i utočište traži u Plenkoviću, isto radi i Dodik, dok se Izetbegović čak i skumio s Erdoganom, što je pratila cijela BiH. Dakle, bitnih razlika nema, osim u retorici prvog, drugog i trećeg i reakciji na prvog, drugog i trećeg", za hercegovina.info komentira Kristina Perić, urednica portala Istina. 

2. 
   Sve uredno i legalno, a džepovi i imovina samo bujaju

   "Istraživački portali su zadnjih godina podosta od te imovine identificirali, barem kada je u pitanju BiH, premda će biti zanimljivo otkrivati što i na kome imaju preko granice, u Hrvatskoj, u Srbiji, Turskoj…  Vidimo u Hrvatskoj, gdje pravosuđe donekle funkcionira da pada tko zna koji ministar po redu, u Čovića nikada nije pao nijedan. Optužen mu je jedan načelnik iz Čapljine, a i njemu suđenje dogodine. Plenković bi morao ministre kadrovirati iz BiH, ovdje je izgleda sve pošteno. Ili? Uredno i legalno će izgledati dok i ovdje ne dođu europski tužitelji i počnu ozbiljno raditi. Kod nas djeca tužitelja i sudaca rade u elektroprivredama. Postavlja se pitanje čime su politiku zadužili da im se djeca primaju državne jasle i od koga da očekujemo pravdu. Iznimaka ima, tužitelja i sudaca koji pošteno rade posao, no manjina nikada nije vladala većinom", ističe Perić.

   Stranke u javnom prostoru

   "Krenut ćemo od medijskog prostora. HDZ BiH je godinama ulagao u medije koji su ga slijepo pratili i u tu košaricu polagao sva jaja. No zlatno je poduzetničko pravilo da se sva jaja ne slažu u istu košaru. Neovisni mediji su nadjačali, svijet otvara pozive za medije i otvorio se put neovisnosti. Čovićeve sluganske medije više malo tko konzumira, ljudi nisu toliko potkapacitirani, pa čak čujem da mu se i najodanija tiskovina vraća na tračnice normalnog rada, ako je to uopće više moguće, i da pušu neki novi vjetrovi iz Austrije. Dakle, Čovićev najodaniji medijski bedem pada, i u budućnosti neće biti onih koji će slaviti njihove promašaje kao pobjede, i uvjeravati narod da je crno bijelo, pa će morati tražiti nova rješenja. Upravo je tako u javnom prostoru operirao HDZ BiH zadnjih nekoliko desetljeća, kao skupina koja i ne spava, nego samo brine o hrvatskim nacionalnim interesima, a oni sebe kućili, a narod raskućili. Mediji su ih takvima prikazivali. Do jučer je, da ne kažem i danas, spominjanje bilo kojeg člana bilo koje nacionalne stranke u kontekstu kriminala definirano udarom na narod, što je nonsens. No, to je BiH", kaže.

   Velika podrška na izborima

   "Pa pitali su jednu stogodišnjakinju iz Mostara neke godine za koga će glasati. Jasno je rekla 'za svoje lopove'. Ima neka ta logika u BiH zaokruži svoga kakav je god, polariziramo se nacionalno, pa je stoga i predizborni program naših stranaka konfrontacija. Vidjeli smo koliko je navijačkih nereda bilo pred lokalne izbore, već 20 godina se pred izbore u Mostaru priča o gradnji vjerskih objekata u središnjoj zoni i tako ide kampanja. I uvijek me fascinira kako svake četiri godine narod pada na iste priče. Mislim kad bi bilo i neko strijeljanje da birači HDZ-a, SNSD-a ili SDA ne bi znali program stranke za koju godinama glasaju. Žalosno je to i prilično neozbiljno i od politike i od birača. Glasanje je vrsta molitve za svijet koji želimo sebi i djeci, reče nedavno američki senator i pastor. Nažalost izglasali smo da nam je sve što vrijedi već odavno u EU", zaključila je Kristina Perić.

   Tekst se nastavlja ispod oglasa

3. Pobjeda desnih stranaka

''Mislim da je možda veći problem to što su, s godinama, skoro sve stranke u BiH postale nacionalne, odnosno desničarske. A razlog za to leži upravo u tome što su uvidjele da je naše podneblje plodno tlo za ubiranje glasova na osnovnu nacionalnističke mantre. Kada svoje glasače isprepadaš da će ti drugi narod, odnosno druga dva naroda, ugroziti neko elementarno pravo i to najčešće bez valjane argumentacije, pripadnici tvog naroda neće razmišljati o tome imaju li posao, dovoljno visoke plaće ili uplaćene doprinose. Prosto je nevjerojatno da skoro 30 godina od kraja rata u BiH imamo takav jednostavan model zavaravanja birača i da on još uvijek odlično funkcionira", kazao nam je Dejan Rakita, novinar s portala Gerila iz Banje Luke. 

1. Skrivaju li se lideri iza nacionalnih stranaka?

"Činjenica je da su sve trojica izuzetno bogati, a da njihove plaće to ne mogu opravdati, pa se onda odgovor nameće sam od sebe. Sve se vrti oko pravosuđa gdje političari imaju prevelik utjecaj. Policija i istražni organi su sigurno pod utjecajima, ali znatno manje, međutim kad i oni vide da pravosuđe ne radi svoj posao onda, možda i podsvjesno, počinju izbjegavati slučajeve u kojima su upleteni političari. Da nije sve toliko pesimistično pokazuje slučaj Srebrene maline i presuda Fadilu Novaliću i to bi možda mogla biti neka prekretnica", ističe Rakita za hercegovina.info.

Stranka ili pojedinci

"Teško da možemo sa sigurnošću reći da cijela stranka smišljeno i organizirano sudjeluje u nekim koruptivnim radnjama, ali pojedinci svakako da i to najčešće visokopozicionirani. Najbolji promjer koji je sada u Republici Srpskoj aktualan je slučaj Branislav Zeljković i 'korona ugovori' koji još uvijek traje i čiji će epilog pokazati ima li pravosuđe u Republici Srpskoj imalo snage za obračun sa korupcijom", objašnjava.

Narod ne zaslužuje vlast kakvu ima

"Često se kaže da narod ima vlast kakvu zaslužuje, ali mislim da to nije istina. Nitko ne zaslužuje ovakvu vlast, ali problem leži u drugom dijelu rečenice, a to je da ne zaslužuje ni ovakvu oporbu. Narodu se ne nudi nikakva kvalitetna alternativa, imamo jedan začarani krug lažnih obećanja, lažnih prijetnji, lažnih neprijatelja. I glasači su zbunjeni i drže se onoga što im je, koliko toliko, poznato. Problem je i što veliki broj kvalitetnih kadrova napušta zemlju i pored dobrih plaća jer im je dosta ove toksične atmosfere, a druga polovina kvalitetnih obrazovanih građana i građani koji ostaju su izolovani od društvenih problema i žive u svom balonu i ne žele se uključiti u političke procese. Razlog za njihovu političku apstinenciju leži u tome što to smatraju za apsolutno zatrovanu sferu našeg društva, što je i istina. I u tome i leži problem - najbolji ne ulaze u političku arenu, a ostaju samo najgori i oni nas vode. Kad riješimo taj rebus možda nekad krenemo naprijed", zaključio je Dejan Rakita za naš portal.

Stranački mehanizmi za iskorištavanje birača

"Postoji više načina na koji to rade. Najfrekventniji u posljednjih 30 godina, rekao bih, jest pozivanje na izvanjsku prijetnju. Tu ne mislim nužno na prijetnju izvan zemlje, nego izvan nacionalnog korpusa. 'Ako ne izaberete nas, nestat će nas'. Kada ljudi postupaju u strahu, oni se često ponašaju iracionalno, a iracionalan birač je idealan birač jer ga možeš uvjeriti emocijama, a ne argumentima. Oni drugi, spremni na kompromis, označe se kao izdajnici. Čak i na lokalnim izborima političke protivnike tako denunciraju.

U Zenici je, na primjer, SDA uoči proteklih izbora, pored svih stvarnih argumenata koje ima protiv Kasumovića, više se fokusirala da aktualnog gradonačelnika smjesti u krug izdajnika, nego na njegova (ne)djela u vođenju grada. Drugi način je prijetnja radnim mjestima. Takva vrsta pritiska je društvo mnogo suptilnija i manje vidljiva u javnom prostoru. Ona se događa na radnom mjestu, obično je to posao u javnoj kompaniji. Velike državne/entitetske/županijske kompanije nepresušan su izvor glasača. Šumarska poduzeća, elektroprivrede, telekomi, zdravstvene ustanove... O tome ljudi neće javno pričati jer ne žele izgubiti stečenu privilegiju.

Tek poneki put političari će se javno zaprijetiti biračima radnim mjestima, kao prije nekoliko godina Dodik u Gacku. Iako ova prijetnja nije snažna kao prije deset godina, kada je mnogo teže bilo pronaći posao, ona je još uvijek značajna, jer kod nas, čini mi se, blizu polovice ukupno zaposlenih radi u javnom sektoru gdje su radna mjesta sigurnija. Čak i tamo gdje je 'Trojka' na vlasti na svim nivoima, oni još uvijek ne mogu tako efikasno kontrolirati ovakvu vrstu glasača kao SDA, koja je zaposlila većinu tih ljudi", kazao je za Hercegovina.info Harun Dinarević s portala Naratorium koji smatra da liderima nacionalnim strankama sve manje treba skrivanje jer protok vremena neminovno učini svoje te da se bogate uz pomoć ozbiljne mašinerije ljudi koji su u međuovisnom odnosu.

Narod zadovoljan

"Mislim da kazne na izborima nema jer je narod, kao predgrađanski kolektiv, zadovoljan. Narodu odgovaraju poznate koordinate svijeta u kojem živi, zato i bira isto. Ili kako bi rekli u SDA kružocima: Ne zna narod bez SDA. To možete preslikati i na druge dvije stranke koje su im desetljećima partneri", zaključio je Dinarević na kraju.