Veliki Bošnjak Tokić 1990-e potpisao da je Hrvat i dobio domovnicu
Nihova državljanstva nisu stečena materijalnim dokazima, nego , kako je to bilo moguće 90-ih, prostim izjavama sa potpisom na kojim se bilo dovoljno izjasniti da si Hrvatica/Hrvat. Takvih državljanstava koja su dodijeljena na osnovu potpisanih izjava, a bez materijalnih dokaza u BIH je dodijeljeno preko 150.000. Svi takvi, ma ukojem dijelu BIH oni živjeli bit će dužni pristupiti reviziji RH državljanstva. Državljanstvo RH naime ne može se oduzeti kako stoji u Ustavu RH no može se poništiti ako službena tijela te države utvrde da je državljanstvo dodijeljeno na osnovu lažnog iskaza ili pak lažne dokumentacije. Oni koji budu pozvani od strane službenih tijela RH da pristupe reviziji u periodu od godinu dana, a ne odazovu se, bit će brisani iz knjige državljana RH. Proces revizije trebao bi startati vrlo brzo nakon završetka popisa u BIH.
Princip revizije bit će vrlo jednostavan. Ministarstvo uprave RH poslat će preko vladinog ureda za Hrvate izvan RH odredbu da svi državljani RH koji žive u BIH i koji su državljanstva RH stekli davanjem izjave o nacionalnom identitetu trebaju na taj ured dostaviti ovjerenu potvrdu izdanu od strane Popisne komisije u BIH, na kojoj će se morati vidjeti da je dotična osoba i na ovom popisu potvrdila izjavu koju je dala 90-ih, kako se u nacionalnom smislu izjašnjava kao Hrvat. Ukoliko se utvrdi drugačije, tj ako dotična osoba ne dostavi ovjerenu potvrdu od središnjeg popisnog ureda u BIH, takva će bit brisana iz evidencije državljana RH a protiv iste će biti podignuta kaznena prijava, zbog krivičnog djela pribavljanja materijalne koristi davanjem lažne izjave.
Podsjetimo, praksa zloporabe lažnog etničkog izjašnjavanja u BIH društvu je duboko ukorijenjena te se sve više širi. Tijekom samog popisa, trebale su biti popunjene etničke kvote popisivača. Budući da je u određenim dijelovima BIH falilo ove ili one nacije , naročito hrvatske, događalo se da popisivači koji su jučer došli s potvrdom u kojoj se izjašnjavaju kao pripadnici jedne nacije, sutra dolaze s potvrdom kako su Hrvati, sve kako bi dobili privremeni i dobro plaćeni posao popisivača.
Poznat je i slučaj Nerkeza Arifhidžića, šefa Komšićeve diplomacije, točnije šefa hrvatskog korpusa u diplomaciji, one kvote koja prema Daytonu pripada Hrvatima.
Arifhodžić je u vrijeme Jugoslavije funkcije u diplomaciji obavljao u kvoti Jugoslavena. Nastankom BIH izjašnjavao se kao Bošnjak. Tada je ostvario zavidnu karijeru radeći kao veleposlanik u Tunisu, Saudijskoj Arabiji , Turskoj itd.
Odlaskom u mirovinu završio je svoju karijeru kao bošnjački diplomat.
Danas je Hrvat. Radi u Rimu i Komšiću određuje gdje koji "hrvatski" kadar u svijetu treba postaviti. Prima plaću od 3500 eura. Zamrznuo je bošnjačku mirovinu. Stječe dodatak na nju kao Hrvat.
Iako je počinio kazneno djelo pribavljanja materijalne koristi varajući državu (koju toliko voli) Nerkezu Arifhodžiću policija nikada nije upala u kuću. A niti Komšiću koji mu je to kazneno djelo omogućio.
RH pravosudni organi do sada su bili vrlo uspješni kad su se morala sjeći prava njenim državljanima u BIH. Budući da se ovdje radi o eklatanntnom primjeru ismijavanja Hrvatske bit će pravo čudo ako Vlada u RH ne krene u čistku državljanstava Bošnjacima koji su se jednog vikenda davne 90-e osjetili kao Hrvati. Oni danas naime potpuno ravnopravno mogu konkurirati u RH za sve državne poslove, kupovati u RH zemlju otoke i sl. te ujedno crpiti RH socijalne fondove. Kao radna snaga danas potpuno ravnopravno konkuriraju za na tržištu rada u RH.
Ne bude li službeni Zagreb krenuo u reviziju zakvih državljana pokazat će se da ima dvostruke kriterije. S jedne strane vrlo je rigorozan kada treba izbrisati fiktivnog Hercegovca s nekakve adrese u Metkoviću a vrlo indolentan kada treba utvrditi točan broj Srba u Vukovaru ili točan broj lažnih državljana u Cazinu, Bihaću, Travniku, Sarajevu , Stocu...
Najodvratnije u cijeloj priči je što je Sejfudin Tokić, lik koji je zapjenio od antihrvatske priče u BIH, ima po tom principu hrvatsku domovnicu. 90-ih dok još nije brijao na šerijat i šehide, dok nije otkidao na ilahije i kaside, dok je bio zadojeni socdemokrat i građanin nekako je negdje potpisao da se osjeća ko Hrvat. I ne samo to. Da bi dobio hrvatsku domovnicu Sejfudin je morao dati pisanu izjavu da se osjeća kao Hrvat, da govori hrvatskim jezikom, da osjeća pripadnost hrvatskom narodu i njegovom identitetu , da osjeća solidarnost s istim tim narodom, te da se taj identitet i jezik u njegovoj kući oduvijek njegovao. Nitko tada Sejfudina Tokića nije tjerao na to, niti mu je 1990-e zabranjivao da se bilo kako drugačije izjasni. No on se izjasnio eto tako. I dobio papire. Njegovo ime i prezime danas naime stoji u knjizi državljana RH.
On koji danas predvodi akciju "Bitno je biti Bošnjak" međutim tvrdi za naš portal da ne vidi ništa sporno u tome da ljudi koji su se 90-ih upisali u knjigu državljana RH kao Hrvati danas izjave da su nacionalno Bošnjaci, te potvrđuje da ima RH putovnicu.
Ostane li Sejfudinu i Sejfudinima domovnica RH će samo pokazati kakva je država.
Vezani članci