Uz obljetnicu smrti mr. Mate Bobana: Na grobu Predsjednika
Ovaj nas dan, dan sedmi u mjesecu sedmom, u godinu Gospodnju 1997. vraća, u onu zoru kad je Herceg Bosnom odjeknula tužna i teška vijest. Ustala je Herceg-Bosna na noge i stajala nijema. Riječ progovorila nije, samo se na ukop spremala. Jedino vila Svetigorka šutjela nije: na svom je izvoru pletenice svojih kosa u znak tuge rasplela, sjetila se gore Petrove i slomljenog Svačićeva koplja, uzela štit Hrvata i u desnicu mač iz klonule ruke, i Jelene se majke Kraljevstva sjetila i s Katarinom Petrovo oproštajno pismo sricala, i Katarina joj Kosača na vilinsko rame desnicu spusti i do nje sjede da tužnu pjesmu zori i izvoru poju.
I poteče vrijeme od časa onog kad su Mostar i Neretva za Žovnicom tužno gledali, kad su tužnim zvonom zvona zvonila, a bojovnici u vrstu stali k’o red slova iz neke stare knjige hrvatske i sricali riječi oproštaja i prisege.
Zemlja se svojim njedrima rastvorila da Ti pokoj dadne. Ona ista s kojom si toliko razgovarao, svađao se, do bijesa je slao, i pred njom klečao, kleo joj se i tepao joj, milovao je k’o dijete rođeno, i znao svaku njenu bol. Čekala Te puna suza i ponosa noseć Ti vječnost u svom naručju.
Nizašto Te prekorila nije. Uzglavlje Ti namjestila i do njeg sjela s rukom pod glavom mislima iskrižanom. I tihu Ti uspavanku zapjevala. Onu istu koju je ponavljala na tisuću puta, tisućama i mirijadama svoje djece koja su poput Tebe s njom «na Ti» bili.
Sad s nebesa vječnih iz nebeskih dvora svojim zvijezdama toj istoj Zemlji put kazujete. I onda kad vas tmine i oblaci, nevere i nesreće zbrisati žele. Prođu oluje poput oblaka koji su ih donijeli, za trag im se više ne zna, a svod nebeski vječan u plavetnilu ostaje. Vi na njem svijetlite i ponavljate: Zašto se oluja bojite, zašto pred oblacima klečite, zašto se munji i vihoru molite i priklanjate? Zna se dobro tko je Gospodar svega i pred Njim klečite, molite mu se, Njega se bojte.
Klekosmo evo, u jubileju Tvoje smrti pred Tvoju Vilu. Da opet ponovimo, da opet podvučemo, da prošlošću blagoslovljenom i krvlju poškropljenom posvetimo i blagoslovimo ovo naše danas. Da klecavo koljeno, spremno pred svakim pokleknuti, ukrijepimo i vječnosti usmjerimo korak njegov, da riječ koja se u grlu osuši i nikad ne rekne što misli i hoće reći ispečemo, te bez straha i ucjene i izgovorimo.
I evo nas opet na Vilinom izvoru s vjedrima svojih dana i potreba. Da ih natočimo bistrinom i krepkošću, na ramena dignemo i krenemo u svoje danas, svoje sutra. S pjesmom Tvoje Vile na usnama. Da sročimo opet, da će nam zorit’ zore i zbrajat’ dane u vrimena i vičnost besmrtnosti hrvatske zemlje Herceg-Bosne. Da vječnosti Tvojoj poglede usmjerimo, i u duši sročimo onako iz dubine njene: Počivaj u miru, Predsjedniče!
sljedeći tekst fra Ante Marića:
U KRATKOM ŽIVOTU DICU DICE SVOJE UGLEDAH I MIR NAĐOH NA SVOM
PLEMENITOM
JA MATE BOBAN SIN STIPANA JURE I MATE
MOLEĆI SVETOG STIPANA PRVOMUČENIKA ZA POKOJ NEPOMUĆENI
PO TKO ZNA KOJI PUT ZLOTVORI UDARIŠE NA SVE HRVATSKO
NAROD HRVATA HERCEG BOSNE PRVAKOM ME UČINI
OSNOVASMO HRVATSKU REPUBLIKU HERCEG BOSNU I VOJSKU SLAVNOG
HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE
KRVLJU NAJBOLJIH HRVATSKIH SINOVA U LJUTIM BOJIMA SAČUVASMO OD
SAVE DO SINJEG JADRANA ZEMLJU JEZIK IME SVETO HRVATSKO KATOLIČKO
DESNICOM SVOJOM HRVATSKOM NARODU ZLA NE UČINIH
RIČI I BILIGA NAJMANJEG PROTIVU HRVATA ZABILIŽIO NISAM
VILA SVETIGORKA HRVATICA SVIDOKOM MI NA GROBU I MOJIH VITEZOVA
STOJI
MRTVE NAS ŠTITI VISOKO DRŽEĆ ŠTIT HRVATA
MAČEM ĆE PRIT BUDU LI NAS POPIRALI
ZORIT ĆE NAM ZORE
ZBRAJAT DANE U VRIME
VRIME U VIČNOST
ZA BESMRTNI ŽIVOT HRVATSKE ZEMLJE HERCEG BOSNE
fra Ante Marić/ljportal.info
Vezani članci