FOTO  UMJETNOST ILI ZANAT Jedini drvorezac u Starom gradu stvara čaroliju na drvetu

Na granici između zanata i umjetnosti nalazi se drvorez, stoljećima staro zanimanje, a jednog takvog zanatliju ili umjetnika pronašli smo baš u Starom gradu u Mostaru, u svojoj radnji koja postoji već 25 godina. Esad Brkić zajedno s radnjom pod imenom 'Wood art' čini jedinog predstavnika ovog zanimanja u starogradskim ulicama, a kako je rekao u razgovoru za Hercegovina.info, zanat i umijeće koje je naslijedio od svojih predaka trudit će se prenijeti i na mlađe generacije u svojoj obitelji, kako bi zasigurno osigurao njegovo opstajanje u budućnosti.

"Radnja postoji od 1998. godine, a otvorio ju je moj otac koji je umro 2006. godine. Nakon toga, posao smo preuzeli i nastavili supruga, djeca i ja. Sve što se nalazi u ovoj radnji, sve je ručno izrađeno i na to sam izrazito ponosan i to uvijek rado naglašavam", rekao je Brkić.



Poseban stil koji ga privlači jest antika, a dodavanjem antičkog duha, svi radovi dobivaju poseban sjaj i izgled.

"Naročito često izrađujemo različite vrste drvenih posuda, nekih dekorativnih stvari, ali i onih koji se koriste za svaki dan. Vidim da kupci cijene takve proizvode koji izađu iz naše male tvornice i to me raduje. Naravno, radimo i predmete po narudžbi, pa ćete u našoj radnji često sresti neke posebne štapove koji pomažu pri kretanju ili recimo drvenu ukrasnu kuglu za ogradu", kazao je Brkić u svom razgovoru za naš portal.

Zahtjeva je puno i svi su oni specifični na svoj način, ali to i jest čar ovog zanimanja.

"Postoje predmeti koji se mogu raditi i po deset godina, ali naravno postoje i oni koji se završe tijekom jednog dana. Naprimjer, neka veća posuda može biti gotova za dan, ali tehnika i stil pretežno diktiraju tempo i brzinu rada, jer recimo rad od mokrog drveta se treba postupno raditi i sušiti, s više nekih pauza što iziskuje i više vremena", pojasnio je Brkić dodavši da od ovog posla živi cijela njegova obitelj, što pokazuje njegovu isplativost. 

"Mislim da ima puno i do toga što se nalazimo baš u Starom gradu gdje ima mnogo posjetitelja. Što se tiče kupaca, naravno i lokalci nas posjećuju, ali moram priznati da je više stranaca i turista koji zastanu i kupe nešto što će ponijeti sa sobom i siguran sam iskoristiti mnogo puta. Unazad deset godina pojačan promet je počinjao tek u šestom mjesecu, ali vremenom, do korone smo postigli posjete i cijelu godinu. Indonezija, Azija i taj dio svijeta volio je doći ranije, u veljači, ožujku, da izbjegnu vrućine. Do korone se to gotovo spojilo cijelu godinu i imali smo stalnu posjetu. Definitivno zimi nije kao ljeti, najbolji mjeseci su srpanj, kolovoz i rujan u svakom slučaju, a ovo ostalo opstaje zahvaljujući narudžbama", objasnio je Brkić.



Kada je u pitanju materijal, za dekorativne zdjele može se koristiti svako drvo, a jedino što je bitno jest da se može da obraditi bez puno muke. Kako kaže, najčešće se koristi orah jer je on nekako i najzahvalniji za rad i sam gotov proizvod.

"Osobno volim eksperimentirati i privlači me mediteransko drveće, do kojeg se teže i dolazi, ali kada uspijem doći do tih vrsta, vrlo rado napravim nešto od drveta masline, smokve ili naranče. Do materijala dolazim putem osobnih kontakata često, malo je teško, ali uspijevamo dobiti najbolje", izjavio je Brkić. 

Da je ovakav zanat odgovoran posao, govori činjenica da se sve posude moraju tretirati prirodno, tijekom izrade i nakon izrade, jer se često koriste za jelo i tu mora postojati određena vrsta odgovornosti za druge.

"Naprimjer, ne bih volio da ljudi konzumiraju hranu iz posuda koje su rađene s nekim štetnim lakom. Ja se uvijek odlučujem za neku prirodnu njegu i zaštitu, pa tako koristimo maslinovo ulje i vosak od pčela, čime stvaramo mišung i onda ulazimo u jedan cijeli ciklus koji se ponavlja više puta uz ispiranje hladnom vodom, sušenje dimom i to se ponavlja više puta, koliko god da je potrebno", objasnio je Brkić. 

Drvo ima rok trajanja i to je živi materijal kao i papir te osjeća sve što radimo s njim. Neko drvo traje 50 godina, a neko 800 godina, ali u optimalnim uvjetima ove drvene izrađevine mogu potrajati duže ako se pravilno tretiraju. 

"Sve je do postupanja, jer naprimjer, ako drvo svakodnevno kvasimo iz godine u godinu, a nakon toga jedan cijeli dan ostane na jakom suncu vani, kada se ponovo skvasi, ono će se iskriviti ili puknuti. Događalo se i to, ali i za to imamo lijek, pa od takvih stvari najčešće ispadnu najljepše dekorativne zdjele", rekao je Brkić. 



Brkić, u čijoj obitelji se ovaj zanat nalazi već treću generaciju, kaže da svim zanatima vidi svijetlu budućnost, jer ovo su poslovi u kojima ne možeš imati konkurenciju i uz koje svatko nađe svoje mjesto pod suncem.

"Ovo je prije svega interesantan posao, a svaki posao je težak na svoj način, ali kad ga dovoljno voliš onda je lakše. Težak jest i često rizičan, jer radi se s drvetom i raznim mašinama koje su oštre i zahtjevne za korištenje, ali uz mjere opreza i potpunu predanost i pažnju, strah ne postoji i sve prolazi u najboljem redu", kazao je Brkić. 

Brkić se može pohvaliti i crtanjem tehnikom pirografija, što je jedna od najstarijih tehnika s vatrom, a upravo takve stvari ovaj posao mogu povezati s umjetnošću.

"Posebno me inspiriraju boje i iako nije često da se u ovim tehnikama one koriste, ja uvijek nađem način da obojim svoju umjetnost. Mislim da sam jedini u Starom gradu koji se bavi ovim, a s ovim obrazovnim sustavom i uopće sustavom države teško da će se pojaviti neki mladi zanatlija koji će nastaviti ovo. Ovi zanati nažalost ne mogu funkcionirati bez pomoći države, vani bi netko dao svake godine pomoć samo da ostaneš tu i da nastaviš raditi, ali ovdje jako teško. Ovakav zanat i umjetnost zaslužuje više pažnje", zaključio je Brkić.