Udžbenička mafija - Legitimni hrvatski lopovluk bez majorizacije

Znate, to je onaj razred u kojemu imate 4 sata dnevno, a više od pola tih sati su tjelesni, vjeronauk, likovna i glazbena kultura. 160 KM košta „aparatura" koja djecu uči pisati, čitati i osnovne računske operacije!!!

Udžbenici su naravno samo dio troška opremanja mladog „Hrvatića" u školu. Dodajte torbu, tempere, mape, pernice, odjeću itd.. i trošak će opremanja samo jednog djeteta u drugi razred prijeći mjesečnu plaću majke koju ona zarađuje na kasi trgovačkog lanca radeći sedam dana u tjednu.

Ako je obitelj sretna pa i otac radi u npr. građevinskom poduzeću, obitelj će uspjeti iz svojih mjesečnih primanja u viši razred osnovne škole (za koji udžbenici koštaju oko 400 KM) poslati još jedno dijete.

Ako sretna hrvatska hercegovačka obitelj ima još jedno dijete, ili ako hvala Bogu redovito ide „k misi" pa sluša prispodobe o „Pticama nebeskim koje niti žanju niti siju", pa je tu i četvrto dijete vjerojatno će dignuti kredit u Mikrokreditnoj organizaciji pa će u džepove udžbeničke mafije /hrvatske i legitimne/ sliti preko 1400 KM.

Udžbeničke mafije!!! Čini li vam se riječ preteška za jadne borce za obrazovanje na hrvatskom jeziku koji muku muče s „nelegitimnim i neustavnim" Lagumdžijinim klonom Mašićem koji stalno okuplja ministre „Platformaše" nastojeći nešto napraviti u udžbeničkoj politici?

Damir Mašić će svoje skromne intelektualne kapacitete usmjerti u gigantski zahvat da se iz udžbenika izbaci da krava daje batak. Teško će cijena udžbenika doći u pitanje jer je i u Bošnjaka cijena udžbenika „politički tabu".

„Udžbenička mafija" nije preteška riječ. Najbolje oslikava besprizornu pljačku koju izdavači udžbenika zajedno s nekim učiteljicama, recezentima i autorima udžbenika (često sve u jednoj osobi) provode svake godine u 9. mjesecu.

Gdje su dokazi? Hrpa neradnika u „hrvatskim i legitimnim" županijskim ministarstvima obrazovanja duboko je umočena u pljačku roditelja pa i ne žele ništa promijeniti u udžbeničkoj politici a ne tražiti dokaze.

Evidentan i krunski dokaz je račun koji „legitimna hrvatska majka" donese i „legitimne hrvatske knjižare".

Na tom računu vježbanke koštaju oko 12 KM a udžbenici 15 KM. Naravno radi se o proizvodu od 40-60 listova mekog uveza na jeftinom papiru. Troškovi tiskanja te vježbanke ili udžbenika teško mogu preći 3 KM.

Vježbanka je posebna priča. Radi se ustvari o običnoj bilježnici bezveznog sadržaja po kojoj djeca šaraju i boje. Vježbanku može zamjeniti obična bilježnica od 0,40 KM ako se učiteljica potrudi pa banalni sadržaj vježbanke nacrta na školskoj ploči a onda djeca u svojoj bilježnici napišu broj „4" umjesto da ga pišu u vježbanci.

Naravno izdavač se potrudio da su udžbenik ili vježbanka takve kvalitete da izdrže jednu godinu da ih ne bi slučajno brat naslijedio od sestre. Naravno vježbanke se ne nasljeđuju jer je to njihova svrha. Ako i iskoristite lanjske udžbenike morate kupiti vježbanke. One su ispisane do kraja. Svake godine koštaju 100tinjak KM.

U ostatku od 2 KM do 15 KM pliva udžbenička mafija. U ostatak do 15 KM su ugrađene i neke učiteljice, ravnatelji škola i ministri koji to toleriraju i „hrvatske legitimne institucije" koje to odobravaju. Oni se namiruju kroz honorare koje dobivaju za recenziranje, pisanje udžbenika te vjerojatno i ispod stola.

Postavljate pitanje pa zašto netko ne ponudi udžbenike jeftinije. E tu je pravo izbora. Ono je prebačeno na one koje te udžbenike odobravaju. Ako su udžbenici jeftiniji onda „nema mesa" da se osigura potplaćivanje čitavog kruga „udžbeničke mafije", pa ti udžbenici ne budu izabrani i odobreni za upotrebu. Proces biranja udžbenika je u rukama „udžbeničke mafije".

Naravno praktični katolici, dobrohotni ljudi i oni koji ne žele povjerovati da Hrvat Hrvata može krasti u ovom trenutku kad nam Platformaši krše osnovna politička prava (cinizam naravno) reći će da treba zbiti redove i dovijati se kako znamo. Recimo nađete nekoga to je imao dijete u višem razredu i on vam dadne njegove knjige, a recimo vi dadnete knjige od vašega djeteta njegovom mlađem djetetu.

E sad ne bi mafija bila mafija da se nije dosjetila kako zajebati dovitljivog roditelja. Udžbenici se vrte. Recimo oni koji su ove godine bili odobreni za 7. razred dogodine neće biti. Dogodine će biti odobreni oni koji su ove godine bili odobreni recimo u Mostaru.

Zamislite da jedne godine učite „Prirodu i društvo" iz jednog udžbenika sljedeće godine iz drugog. Šta se promijenilo?? Jel' to od lani krava prestala biti sisavac i prešla u vodozemce?

Ako ste ko pravi Hrvat i katolik napravili 4 djece „jedno drugom do uha" pa vam idu u npr 4., 5. 6, i 7. razred može vam se dogoditi da ne možete iskoristi udžbenike od vlastite djece u koje ste lani uložili „drva za zimu" i novi stroj za rublje.

Šta rade ministri obrazovanja u hrvatskim županijama. Ništa!!!! Njima je situacija idealna. Dok Ustavni sud F BiH nije proglasio federalno Ministarstvo obrazovanja neustavnim morali su ponekad trknuti u Sarajevo braniti naše pravo na obrazovanje po „Hrvatskom nastavnom planu i programu".

Sad ne moraju ni to. Idu na posao i ne razmišljaju koliko je činjenica da će neka majka otići u knjižaru i od usta djeci otkinuti kako bi 1000 KM prelila u džepove udžbeničke mafije obesmišljava njih same i njihovo postojanje.

Postoji li uopće među nekih 70-tak hrvatskih zastupnika po Županijama razumno, svjesno i odgovorno biće koje će u proceduru uputiti Zakon od jebena tri članka

1. Da se izbor udžbenika donosi na razini nastavničkog vijeća za svaku školu.

2. Da je propisano minimalno trajanje udžbenika u kojemu se on ne smije mijenjati 4 godine.

3. I da je cijena udžbenika/vježbanke za osnovno obrazovanje ne smije biti veća od npr 9 KM (što je vrlo pristojna cijena da svi pokriju troškove i nešto zarade) i da ukupna cijena odobrenih udžbenika po jednom razredu do 4. razreda ne smije prelaziti 90 KM (valjda je 10 udžbenika dosta) a do 8. razreda 140 KM.

Ne postoji. Što možete učiniti, Načelno ništa. Dok je Zlatka u Sarajevu i dok je ovakvih „Platformaša" opet ćemo izabrati iste likove u županije. Ali možete se sjetiti koga ste zaokružili na izborima. Male smo sredine. Znamo se. Pa kad ga sretnete nedjeljom „turite" mu račun iz knjižare pod nos i recite mu ono „ Pa majku t. j..... mislite li vi išta....radite li išta konji glupi...

PS. Činjenica je da većina naših učiteljica nastoji olakšati muke roditeljima. Neke od starije djece uzimaju udžbenike i dijele mlađim generacijama. Njima se ispričavamo jer smo riječ „učiteljica" u gornjem tekstu koristili u lošem kontekstu ali one znaju na koje se misli.

Poskok.info