UČITELJICA MEMNUNA MAHIĆ IZ LJUBUŠKOG 'Sretna sam i ponosna kad vidim da su moji bivši učenici postigli neki uspjeh'

Svjetski dan učitelja obilježava se svake godine na današnji dan. Taj je dan prigoda da se istakne važnost uloge učitelja i nastavnika u širem društvenom kontekstu i naglasi potreba za njihovim poštovanjem i priznanjem. Proglasio ga je UNESCO 5. listopada 1994. godine u spomen na isti datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja.

Današnji datum izvrsna je prilika da se prisjetimo svih onih koji su nam bili učitelji, iskazujući zahvalnost za vrijeme, strpljenje i bezgraničnu predanost koju su nam nesebično pružili. Svatko od nas nosi tragove učitelja i učiteljica koji su oblikovali naše obrazovanje i razvoj. Njihova uloga prelazi daleko izvan zidova učionica, jer oni u većini slučajeva postaju naši mentori, inspiracija i vodiči za cijeli život.

Učiteljica koja je ostavila neizbrisiv trag

Hercegovina.info imala je čast razgovarati s poznatom učiteljicom iz Ljubuškog, Memnunom Mahić, koja je svojim predanim radom i posvećenošću obrazovanju mladih generacija ostavila neizbrisiv trag u ovoj zajednici.

„Imala sam sreću da sam imala dobru učiteljicu. Ona je bila više od puke predavačice – bila je inspiracija i vodič kroz naše obrazovanje. Uvijek je pronalazila način da nas motivira i potakne na razmišljanje izvan okvira. Što je najvažnije od svega, uvijek je bila tu da nas podrži i ohrabri. Nikada neću zaboraviti strast koju je imala prema podučavanju i svojim učenicima“, prisjetila se Mahić.

Kada usporedimo prošlost i sadašnjost, primjećujemo značajne razlike u načinu na koji se tretira status učitelja, njihova materijalna prava i općenito njihov položaj u društvu.

„Kada malo razmislim o onim prošlim vremenima, učitelji su zaista imali poseban status u društvu. Bili su lako prepoznatljivi, ako ništa onda po stilu odijevanja zbog kojega su se razlikovali od ostalih. No, što je možda još važnije, bili su istinski čuvari i nositelji kulture. Moglo ih se viđati u kazalištu ili kinu, kupovali su i redovito čitali knjige i novine. Zapitajte se samo kada ste zadnji put vidjeli da netko kupuje i čita novine? Knjige da i ne spominjem. Da budem iskrena, postoje izuzeci, ali nažalost postaju sve rjeđi“, prokomentirala je.

Degradacija statusa učitelja

Učitelji su često suočeni s degradacijom svog statusa u suvremenom društvu. Nažalost, njihova uloga i doprinos obrazovanju često se podcjenjuju. Nekadašnje poštovanje i status učitelja polako blijedi. Suočeni su s niskim plaćama, administrativnim opterećenjima i nedostatkom podrške u obavljanju svojih zadataka. To nažalost ima ozbiljne posljedice na obrazovni sustav jer smanjuje atraktivnost ovog itekako važnog zanimanja i otežava zadržavanje talentiranih pojedinaca u obrazovanju.

„Važno je napomenuti da odgovornost nije samo na društvu, već i na prosvjetnim djelatnicima. Nažalost, postoje pojedinci koji nisu strastveni prema svom poslu i često ga obavljaju iz pogrešnih razloga. Neki od njih upisuju fakultet s pogrešnim očekivanjima, misleći da je učiteljski posao lak ili ga odabiru samo zato što nemaju jasnu ideju o čemu bi se željeli baviti“, istaknula je.

Biti učitelj nije samo posao, nego i poziv

„Učitelj treba biti osoba koja strastveno voli predavati jer to je jedini način na koji se može poticati učenike na rast i razvoj. Kada netko ulazi u ovu profesiju iz pogrešnih razloga, to može rezultirati lošim iskustvom za učenike i negativno utjecati na percepciju učitelja u društvu. Stoga je važno da se pristupa učiteljskom pozivu s iskrenom strašću i predanošću. Učitelji koji vole svoj posao i ulože trud u poboljšanje svojih pedagoških vještina obogatit će obrazovni sustav i pomoći u podizanju statusa učitelja u društvu“, dodala je.

U svom govoru, istakla je da joj je omiljeni citat onaj kojega je rekao William Arthur: „Osrednji učitelj govori. Dobar učitelj objašnjava. Superiorniji učitelj demonstrira. Izvrstan učitelj inspirira.“

Istina je da učitelji igraju ključnu ulogu u oblikovanju djece i mladih, stoga je od iznimne važnosti da to čine s pozitivnom energijom i osmijehom na licu.

"Smatram da je važno da učitelji budu nasmijani i pozitivni kada ulaze u učionicu. Znam da svatko od nas ima svoje brige i stresove, ali učionica je mjesto gdje trebamo biti uzor djeci. Naravno da ne možemo uvijek kontrolirati što se događa izvan škole, ali možemo kontrolirati atmosferu u učionici. Ima ljudi koji su prirodno skloni negativnom stavu prema svemu. Smeta im stanje u državi, kritiziraju političare, žale se na vremensku prognozu i tome slično, no takvi ljudi možda nisu najbolji izbor za učiteljski poziv. Učitelj treba biti pun pozitivne energije, veseo i spreman motivirati i inspirirati svoje učenike. Iako je teško ostaviti svoje brige i negativnost iza zatvorenih vrata učionice, mislim da je to važno. Djeca su osjetljiva na atmosferu i osjećaju kad je učitelj neraspoložen. Zato sam cijeli svoj radni vijek nastojala ulaziti u učionicu s osmijehom i pozitivnim stavom kako bih stvorila poticajno okruženje za učenje“, izjavila je Mahić.

Torba učenika ne bi trebala biti teža od 3 kg

Djeca danas se često suočavaju s prekomjernim opterećenjem nepotrebnim informacijama. Udžbenici koje koriste često se tiskaju bez nekog posebnog nazora, a u većini slučajeva znaju biti i politizirani. Školske torbe su dizajnirane kako bi bile ergonomske, ali kada se natrpaju udžbenicima, radnim bilježnicama, bilježnicama i ostalom popratnom opremom, često postaju iznimno teške. Torba prvašića ne bi trebala biti teža od 3 kg, međutim u praksi često je teža i od 5 kilograma. Prosječna težina ruksaka osnovnoškolca obično teži između 5 i 10 kilograma.

„Smatram da bi trebalo provesti određene promjene u kurikulumu. Iako se često provode, čini se da dosadašnji napori nisu donijeli neki značajan napredak. Po mom mišljenju, trebali bismo uspostaviti temeljne postulate za nastavni sadržaj koji bi trebali biti neprikosnoveni i obavezni i tek onda ih nadopunjavati dodatnim sadržajem prema potrebi. Na taj način mogli bismo motivirati učenike da uče iz stvarne znatiželje, a ne samo zbog prisile. Primjećujem da su lektire često preobimne i teško razumljive, a često nisu prilagođene uzrastu učenika. Djeca ih čitaju, ali nerijetko nemaju jasnu predodžbu o sadržaju koji su pročitali“, kazala je.

Svako dijete ima jedinstvene talente i sposobnosti

Motiviranje djece za učenje zaista može biti izazovno, ali postoji mnogo različitih pristupa i metoda koje učitelji mogu primijeniti.

„Svako dijete ima svoje jedinstvene talente i sposobnosti, bilo da se radi o matematici, jezicima, atletici, glazbi, prirodnim znanostima ili umjetnosti. Upravo u različitostima leži ljepota svijeta. Prije su učitelji organizirali kružoke kao način poticanja suradnje i međusobne podrške među učenicima.

Sjećam se da bi se odabrao učenik koji se isticao u određenom predmetu, a on bi potom pomagao drugima koji su imali poteškoća s istim predmetom. To je bio pravi primjer empatije i međusobne pomoći. To nije samo pomagalo učenicima da bolje ovladaju nastavnim sadržajem, već je ih je učilo i važnosti međusobne podrške i prijateljstva. Mislim da bismo se trebali prisjetiti tih vrijednosti i razmisliti o tome kako ih ponovno implementirati u obrazovni sustav kako bismo podržali različite talente i sposobnosti učenika“ dodala je Mahić.

Rad u prosvjeti opterećen administracijom

Danas, iako postoje izuzeci, primjetno je da veliki broj učitelja nije sklon mijenjanju svojih metoda ili pristupa nastavi. Ponekad se čini da preferiraju zadržati se u onoj svojoj udobnoj rutini koju su godinama prakticirali i na koju su navikli.

„Ovaj problem vjerojatno je rezultat sve veće birokracije i pretjerane administracije u obrazovnom sustavu. Čini se da je rad u prosvjeti postao preopterećen velikim količinama administrativnih zadataka i priprema, pri čemu osnovna empatija i stvarno razumijevanje često ispadaju iz fokusa. Primjećujemo i da iz godine u godinu sve manji broj učitelja izvodi svoje učenike van u prirodu kako bi učili izravno u stvarnom okruženju. Razumijem da takve aktivnosti ponekad zahtijevaju financijsku podršku i dodatan trud, ali nažalost neki učitelji jednostavno nemaju volje za tim. Ranije su takve prakse bile češće. Djeca bi često izlazila van, učila kroz igru i stvarno iskustvo, što je olakšavalo proces učenja i pomagalo im da bolje razumiju i zapamte informacije.

Na primjer, redovito sam organizirala izlete za svoje učenike kada bismo učili o prometu. Kada bi došlo vrijeme za tu temu, uvijek sam se trudila osigurati da izađemo iz učionice i upustimo se u stvarna iskustva. Vozili smo se autobusom, zatim vlakom, te smo čak odlazili na brod kako bismo bolje razumjeli što je to i kako izgleda pomorski promet. Također sam ih vodila na Kulu Hercega Stjepana kada smo učili o stajalištu i obzoru. Čak sam organizirala i odlaske na bazen kako bismo svi skupa naučili plivati onu djecu koja to nisu znala. Nastava je danas nerijetko previše strukturirana i ograničena. Možda bi trebali razmisliti o potrebi da djecu pustimo da više vremena provode vani, naravno uz odgovarajući nadzor. Na taj način djeca mogu bolje razumjeti i „upiti“ znanje jer ga doživljavaju iz prve ruke“, istaknula je.

Ako pogledamo 10 do 20 godina ranije, škole nisu imale toliko stručnih suradnika kao što ih imaju danas. Ranije su se oslanjale na učitelje čiji je zadatak bio pružiti širok spektar podrške, dok su danas stručnjaci kao psiholozi, pedagozi, logopedi i drugi postali sastavni dio timova koji rade na boljoj inkluzivnosti i prilagodbi obrazovanja.

Nedostaje poštovanja za učitelje

„Čini se da unatoč sve većem broju stručnih suradnika u školama danas nije došlo do smanjenja problema, baš naprotiv ponekad dođe čak i do eskalacije. U prošlosti, poštovanje prema odraslima bilo je duboko ukorijenjeno u obiteljskim vrijednostima, kako kod roditelja tako i kod djece.

Učitelji i drugi prosvjetni djelatnici uživali su visok stupanj poštovanja i podrške. Nažalost, danas se čini da takvo poštovanje često nedostaje. Svjedoci smo mnogih slučajeva u kojima roditelji dolaze u školu i izražavaju svoje nezadovoljstvo, često podizanjem glasa i konfliktima, ne samo prema učiteljima već i prema stručnim suradnicima. Ovakvi incidenti su izazov za školsku zajednicu i stvarno su zabrinjavajući. Važno je raditi na izgradnji suradnje i komunikacije između škole i roditelja kako bi se smanjili sukobi i zajedno radilo na boljem obrazovanju djece“, prokomentirala je Mahić.

Memnuna Mahić je jedna od onih dragocjenih stanovnica Ljubuškog koja svojom prisutnošću mami osmijeh na lice svakome tko ima privilegiju sresti je. Njezina pozitivna energija je zarazna, a tijekom našeg razgovora najmanje desetak osoba zastale su kako bi je pozdravile. Onaj jednostavno pršti pozitivnom energijom i gotovo je nemoguće ostati ozbiljan pored nje.

Njezina energija osjećala se i u učionici, a njezini učenici to i danas pamte. „Bez obzira na proteklo vrijeme, kad god se sretnemo makar to bilo i 15 godina kasnije, moji bivši učenici uvijek mi prilaze. Trudim se ostati u kontaktu s njima koliko god je to moguće. Sretna sam i ponosna kada vidim da su postigli neki uspjeh jer imam osjećaj da je to i moja vlastita pobjeda“, kazala je.

Dan učitelja podsjeća nas na važnost zajednice

Učenje nije individualna avantura, već putovanje koje dijelimo s drugima. Naši učitelji su ti koji nas povezuju, stvarajući mostove između generacija i kultura. Uz pomoć učitelja, mlade generacije imaju priliku razvijati empatiju i razumijevanje prema različitostima u svijetu. Oni nas uče kako cijeniti raznolikost i kako se povezati s ljudima koji dolaze iz različitih kulturnih i društvenih okruženja. Osim toga, učitelji potiču suradnju među učenicima, čineći učionice mjestima gdje se gradi osjećaj zajedništva i timskog rada. To su vrijednosti koje nas prate kroz cijeli život, pomažući nam izgraditi bolje društvo.

Ovaj dan nas podsjeća na to da učenje ne mora biti suhoparno i dosadno, već može biti putovanje kroz svijet čuda i otkrića. Učitelji su ti koji to čudo donose u naše živote. Stoga, na Dan učitelja, ne zaboravimo zahvaliti tim čarobnjacima znanja koji nas inspiriraju, motiviraju i oblikuju. Neka svaki dan bude Dan učitelja, prilika da zahvalimo onima koji oblikuju naše priče i grade mostove prema beskrajnom znanju.