U župi Plehan nekada živjelo 5,5 tisuća stanovnika, a danas svega njih 77

... od Dervente, s koje pogled puca do Slavonskog Broda, najstarija i sa 5,5 tisuća stanovnika nekada najveća župa od Doboja do rijeke Save, danas je, poput ostalih u ovom dijelu BiH, prazna, bez svojih župljana, piše Dnevni avaz.

Uzalud putevi

Uzalud su asfaltni putevi, brojne obnovljene kuće, crkve, uređena dvorišta kad su grandiozne kapije zaključane. Nema ljudi, nema života, nema škola i dječije graje, škole su zarasle u korov, a ne manjka ni tužnih prizora kuća koje su još u ruševinama.

U vrijeme posjete župi Plehan vodovodno poduzeće iz Dervente pojačavalo je mjesni vodovod od naselja Bunar do Modrana. Pred prvom kućom na ulazu u Plehan zatječemo povratnika Matu Grubešića i njegovu suprugu Jelu. Došli im sin i snaha iz Njemačke na nekoliko dana, pa se odmah prihvatili posla.

- Što da vam kažem, otkako ste bili prije nekoliko godina, stanje se nije popravilo, u župi su ostali da žive samo ovi stari. Došli da umru na svome. Omladina je pokupila djecu i otišla svojim putem, jer ovdje se nema od čega živjeti, nema posla, nema djece, nema škole. Dođu ljeti, bude lijepo, župa oživi, pa odu i onda opet tišina staračka - kaže Grubešić.

Zamjenik gvardijana u Franjevačkom samostanu Plehan fra Franjo Dalibor Stjepanović odskora je ovdje na službi, a već je dobrano sa svojim malobrojnim župljanima. Zna što boli ove ljude, ali ne zna kako riješiti globalni problem - povratak.

- Prije rata u naseljima Ljuljenjaša, Modran, Vrhovi, Šušnjari, Zelenika, Božinci, Poljari, Ritešić, Brzici, Stanići, Bukovac, Kovačevci, Bunar živjelo je oko 5,5 tisuća ljudi. U selu je u dobroj mjeri obnovljena infrastruktura, izgrađeni putevi, dovedena voda, obnovljen veliki broj kuća, ali nema ljudi. Ovdje slovom i brojem danas žive 74 odrasla čovjeka prosječne starosti 67 godina i svega troje školske djece, pa vi sada vidite kakav je povratak u ovaj kraj - kaže fra Stjepanović.

Pomoć Hrvatske

Ističe kako gradnja crkve Svetog Marka na Plehanu dobro napreduje. Tri poklonjena zvona čekaju da se sagradi crkveni toranj, pa da i ona nađu svoje mjesto i služe svrsi. I samostan je privremenog karaktera, sagrađen poslije rata na temeljima bivše gospodarske zgrade. Ono što čekati ne bi trebalo nijednog trenutka, kaže fra Stjepanović, jeste zaštita započete zgrade muzeja i galerije uz samostan.

- Još 2009. godine u projektu UNESCO-a ovoj župi za gradnju spomenute zgrade dodijeljeno je oko 200 tisuća dolara. Gradnja zgrade je počela pa stala, jer nema novca, i ona propada. Naš prvi cilj je njezina zaštita i već smo od središnjeg Ureda za Hrvate izvan Hrvatske dobili 350 tisuća kuna za zaštitu objekta, u koji bi se, kada bude završen, trebalo useliti veliko kulturno-povijesno blago i biblioteka privremeno smješteni u Slavonskom Brodu - ističe fratar Stjepanović.

I sve bi se ovo o čemu govori fratar riješilo, jer Posavljaci su vrijedni ljudi, ali u samostanu ne znaju s kime. Kako god, i o čemu htjeli govoriti o župi Plehan (a situacija je identična i u ostalim župama) priča se vraća na početak - na ljude kojih nema.

Formirana je i terapijska zajednica Iako je tako malo stanovnika, u samostanu se uvijek nalazi poneko od župljana, dođu pa pitaju treba li pomoć jer, iako s malo starih ruku, ovdje se pokušava uraditi korisna stvar obrađujući zemlju. A otvorena je i terapijska zajednica "Izvor", koja prima sve one koji se žele liječiti od ovisnosti, bez obzira na naciju.