FOTO  U franjevačku crkvu ugrađeno je preko milijun komadića mozaika, a iznad oltara je najveći Gospin mozaik u Europi

U  franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru jučer popodne održano je tumačenje mozaika i freski na njenim zidovima, a ovim je i službeno predstavljen kraj svih radova u unutrašnjosti crkve. I dok su ljudi zadivljeno promatrali oko sebe freske narančastih tonova koje ukrašavaju visoki strop i zidove, fra Danko Perutina, gvardijan i župnik ove crkve, potrudio se da svaku fresku i mozaik, čak tri ciklusa, do najsitnijih detalja opiše vjernicima koji su, u velikom broju čak i snimali njegove riječi, želeći tako upamtiti ih i zasigurno prenijeti drugima.

Na samom ulazu u prostranu crkvu nezaobilazno je primijetiti centralni mozaik koji se nalazi iza oltara, a koji prikazuje Mariju – kraljicu mira. Inače, upravo ovaj mozaik, Gospa s djetetom Isusom je najveći Gospin mozaik u Europi, visoka je 9 metara, iako ne odaje takav dojam jer je prezbiterij velik, a samo Gospino lice je dugo metar i četrdeset centimetara.



U nastavku teksta moći ćete pročitati brojne detalje i zanimljivosti koje smo zapamtili i zapisali u želji da ih prenesemo vama koji niste bili u mogućnosti nazočiti ovome uživo, a osim toga, za hercegovina.info tom prilikom govorio je i sam fra Danko Perutina, čime nam je još jednom svojim riječima dokazao koliko trebamo biti ponosni jer se jedna ovakva crkva nalazi baš u našem gradu i usprkos svemu što je snalazilo u različitim vremenskim epohama.

„Nakon tristo godina, tj. 1886., došlo je do ponovnog izgradnje franjevačke crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru koju su srušili Turci. Tridesetak godina poslije izgrađen je i franjevački samostan. Crkva je ponovno uništena napalm bombama u jugo-komunističkom granatiranju Mostara 9. svibnja 1992. Poslije rata ponovno je izgrađena 1997. godine“, kazao je fra Danko.

Svi radovi u unutrašnjosti crkve su završeni i u dogledno vrijeme kako sad stvari stoje ne bi trebali ništa raditi na fasadnom dijelu.

„Radovi su započeti prije šest godina. Odvijali su se u četiri faze. Prvo je završen plafon, potom freske sa lijeve i desne strane crkve, potom središnji mozaik u apsidi u kojem dominira mozaik Marije – Kraljice mira i na kraju prije dva tjedna su završeni mozaici sv. Petra i Pavla i svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena“, nastavio je.

Potpisnici ovog remek djela su umjetnici iz Centro Alleti, čak njih 29, među kojima su vrsni umjetnici čija su specijalnost mozaici i freske. Umjetnici su bili iz Italije, Brazila, Slovenije, Hrvatske i mnogih drugih zemalja, a ono što je posebno zanimljiv podatak jest da je u tijeku rada na ovim mozaicima ugrađeno čak 1.203.651 komadić mozaika.

„Tu su prije svega tri ciklusa koji predstavljaju Abrahama po sredini plafona, Josip s desne strane ako gledamo od oltara i Mojsije nasuprot. Oni su pralikovi Isusa Krista. Svod je projektiran i oslikan vodeći računa da figure mijenjaju položaj i smjer ovisno o točki promatranja. Kada uđemo u crkvu, hodajući prema oltaru slike se pojavljuju u suprotnom smjeru. Čini se kao da nisu u ispravnom položaju. Ovo nas podsjeća na to da čovjek ne može razumjeti život polazeći od sebe i svog života. Tek nakon ulaska u crkvu i sudjelovanja u Božjem životu, u euharistiji, vraćajući se natrag, čovjek sve jasno vidi, razumije likove i značenje stvari, svijeta i povijesti spasenja“, objasnio je Perutina.

Svaki od ovih ciklusa se sastoje od pet scena iz Starog zavjeta, a fra Danko Perutina je u tijeku svojevrnog predavanja pokušao vjernicima prikazati što više detalja u trajanju od sat vremena. Ipak, za naše čitatelje ponovio je to još jednom.

1. U Abrahamovom ciklusu nalazimo Abrahamov "Poziv" (Post 12, 1-3); “Abraham i Sara s faraonom (Post 12, 10-20) i s Hagarom” (Post 16, 1-16); “Savez” (Post 15, 1-21); »Abrahamovo gostoprimstvo u Mamri« (Post 18, 1-15); “Izakova žrtva” (Post 22, 1-18).
   
   
2. U ciklusu Josipa Egipatskog nalazimo "Tuniku i Josipov san" (Post 37, 2-11); „Jakov šalje Josipa njegovoj braći“ (Post 37, 12-17); "Josipa su njegova braća bacila u zdenac" (Post 37, 18-24); “Josipova braća u Egiptu” (Post 42, 1-17); “Jakov blagoslivlja Efrajima i Manašea” (Post 48, 8-20).
   
   
3. U Mojsijevu ciklusu nalazimo "Mojsijevo rođenje" (Izl 2, 1-9); “Mojsije rastavlja dva Židova koji se međusobno svađaju” (Izl 2, 11-14); “Mojsije i gorući grm” (Izl 3, 1-6); »Pasha« (Izl 12, 21-30); "Prijelaz preko Crvenog mora" (Izl 14, 21-31).
   
   
   
   

Ispod ovih freski koje se odnose na Abrahama, Mojsija i Josipa prikazano je 10 scena iz Isusovog života i to: s desne strane iznad ulaznih vrata: 1. Navještenje; 2. Povratak iz Egipta; 3. Isusovo krštenje u Jordanu; 4. Isus pere noge učenicima; 5. Uskrsli Krist u dvorani posljednje večere s učenicima. S lijeve strane gledajući od oltara iznad ulaznih vrata nalijevo se prikazani sljedeći događaji iz Isusovog života: 1. Poklon triju kraljeva; 2. Isus među učiteljima zakona; 3. Isus s učenicima na brdu preobraženja; 4. Isus s učenicima na Posljednjoj večeri. 5. Isus raspeti na križu. S lijeve i desne strane ispod freski je 26 mučenika i svetaca počevši od marokanskih mučenika. Potom su tu mozaici sv. Petra i Pavla i središnji mozaik koji prikazuje Mariju – kraljicu mira.

Inače, 28. lipnja u 18 sati bit će održana posveta crkve sv. Petra i Pavla, a ovom prilikom pitali smo što će vjernici moći očekivati tog dana.

„Poslije propovijedi uslijedit će obred posvete crkve koje će predslaviti naš biskup Petar Palić, a odnosi se na potpisivanje povelje, molitvu litanija, posvetna molitva, mazanje oltara i četiri manja križa na četiri mjesta u crkvi krizmanim uljem i paljenje tamjana na pet mjesta oltara“, pojasnio je Perutina.

Za kraj je naglasio da kršćanstvo zabacuje ideju hrama kao građevine u kojoj bi prebivalo neko božanstvo, nego objašnjava da je hram-crkva zapravo zgrada u kojoj se okuplja zajednica-Crkva koja je u Duhu Svetom hram Božji, prebivalište Božje slave.

„Prema Novom zavjetu Krist je novi hram, jer u njemu prebiva slava Očeva (Iv 17,22). I vjernici su hram Božji ukoliko su živi udovi Kristova tijela (1 Kor 6,19; Rim 8,11), oni su živo kamenje koje se ugrađuje u duhovni hram, zaglavni je kamen Krist (1 Pt 2,4-5)“, citirao je Perutina čime je završio svoj razgovor s nama.