Tuga u Žepču: Roditelji su ispunili posljednju želju i svoju kćer ukopali u bijeloj vjenčanici
- Njih troje živjelo je "tristo na sat", kao da su znali svoje sudbine... - tužno će majka. Suze nisu krili ni članovi Dječjeg kazališta "Francika Kovačević" gdje je godinama glumila u brojnim predstavama. Na njezinu ispraćaju okupilo se i stotinjak volontera iz čitave BiH s kojima se družila tijekom brojnih susreta Crvenog križa, gdje je, kao njegovateljica, dobila brojne nagrade i priznanja. Posljednje je primila kobnog dana u subotu na svečanoj dodjeli diplome za njegovateljice općine Žepče. Nakon toga otišla je na svoj redoviti posao u sportsku kladionicu, a proslavu diplome ostavila je za večernje sate s najdražim prijateljima.
- Nažalost, nije dočekala ostvariti svoj san da bude njegovateljica u staračkom domu koji se trebao otvoriti u Žepču - kažu tužno njezini prijatelji. Dan ranije, na mjesnim grobljima u Goliješnici i Radovlju pokopani su Monika i Oliver, koji su također ispraćeni s bijelim ružama i u bijelim lijesovima kao simbolima mladosti i nevinosti. Od Monike, učenice generacije, oprostili su se njezini školski kolege, maturanti medicine s kojima je svaki dan odlazila na praksu u Županijsku bolnicu Zenica, kao i članovi Ženskog odbojkaškog kluba koji su za posljednji ispraćaj napisali kako im je jako teško shvatiti da je više nema i da je stradala nadomak svoga doma gdje se otac Niko spremao za jutarnji odlazak u Njemačku. Za najtužniju vijest u svome životu čuo je tek u zoru.
- Roditelji, braća i sestre su još uvijek u šoku i s nevjericom primaju izraze sućuti. Na istom mjestu gdje je Oliver stradao, prije nekoliko godina teško je ozlijeđena njegova sestra koja danas živi i radi u Njemačkoj. I Oliver joj se uskoro trebao pridružiti. Njegov je otac Anto za tragediju doznao također rano ujutro kada mu je drugi sin rekao kako je Oliverovo tijelo u mrtvačnici. Oliver i Nevena su, po završetku školovanja, odlučili potražiti posao kako bi pomogli roditeljima, a Monika se pripremala za studij medicine. Bili su omiljeni u društvu. Uoči pogibije slavili su Nevenin položeni ispit za njegovateljicu i pričali o svojim planovima za budućnost. Konobari se sjećaju da je mlada trojka, kako su ih zvali, bila vesela i šalila se sa svojim prijateljima. Negdje poslije 23 sata odlučili su otići u disko-klub. Nažalost, do tamo nisu nikada stigli - prisjećaju se Žepčaci.
Općina Žepče ne pamti ovako veliku tragediju. Građani već treću noć pale svijeće na gradskim ulicama kako bi odali počast, ali i upozorili na opasnost koju predstavlja dionica magistralne ceste M17 Žepče - Doboj.
"Cesta smrti", kako su je prozvali, odnijela je 27 života, a više od 200 osoba je teže ozlijeđeno.
Načelnik Mato Zovko, koji nije krio suze i tugu, zahtijeva od odgovornih da što žurnije pronađu najoptimalnije rješenje te izvrše rekonstrukciju i modernizaciju ove ceste koja predstavlja svakodnevnu opasnost za sve putnike, a posebice mlade.
Nakon proglašenja Dana žalosti, jučer je odgođena tradicionalna karnevalska povorka kroz Žepče, koju svake godine na pokladni utorak organiziraju osnovnoškolci.
Vezani članci