TRGOVINA KONCESIJAMA U HBŽ Općinama minimalni prihodi, preprodavačima milijuni

Grad Livno je proračunom za 2021. i 2022. godinu planirao prihod od koncesijskih naknada u iznosu od po 20.000 KM, a u te dvije godine uplaćeno im je ukupno 8.855 KM, piše Žurnal.

Od toga u 2021. uplaćeno je 8.575 KM, a u 2022. samo 280 KM. Posljednjih 18 godina koncesije se u Hercegbosanskoj županiji dijele za izgradnju vjetroelektrana, solarnih elektrana, korištenje lovišta, crpljenje podzemnih mineralnih voda u industrijske svrhe i slično... Iz tog razloga, navode izvori Žurnala, planiranih 20.000 KM koncesijske naknade je premalo i oni smatraju da bi prihodi trebali biti milijunski.

Žurnal je već ranije pisao da dio mještana u Livnu, zbog koncesija, ostaje bez nekretnina koje su godinama u vlasništvu njihove obitelji. Nekretnine se prepisuju na Županiju i Grad Livno, a dalje se dodjeljuju koncesionarima. Dugogodišnja pojava je i to da se koncesije dodjeljuju jednoj firmi i kao takve miruju godinama, a onda se prenesu na drugu firmu. U zamjenu za milijunsku naknadu. 

„Jedinu korist u ovoj priči imaju preprodavači nekih od koncesija“, navode izvori Žurnala, dodavši da je potrebno mijenjati Zakon o koncesijama koji u mnogo čemu pogoduje legalizaciji ovakvih pojava. Posljedica svega navedenog je, dodali su, da su prihodi od koncesija minimalni ili ih nema nikako. 

Zanimljivo je da ulaganja u neke od ovih projekata dolaze od investitora iz Kine ili od firmi koje su na neki način povezane s njima.  

Koncesije za izgradnju vjetroparkova

Ne računajući ostale koncesije, posljednjih godina samo za izgradnju vjetroparkova na području HBŽ je izdano više od 20 suglasnosti. Ipak, izgrađena su samo dva vjetroparka, dok je jedan u fazi izgradnje.

Javno poduzeće Elektroprivreda HZHB d.d. Mostar je 7. listopada 2018. izgradilo vjetropark Mesihovina (snage 50,60 MW) u Tomislavgradu. Izgradnja je financirana iz kreditnih sredstava. Godinu kasnije, također u Tomislavgradu, izgrađen je VE Jelovača (36 MW). Radi se o investiciji firme F. L. Wind d.o.o., kćerke firme FEAL d.o.o. iz Širokog Brijega čije je poslovanje vezano za mostarski Aluminij. Aluminij je, podsjetimo, uništen tako što je kupovao skupu struju od firme PPD povezane sa ruskim kapitalom, o kojoj je Žurnal pisao u nekoliko navrata.

FEAL d.o.o. dobio je koncesiju i za izgradnju vjetroelektrane Tušnica snage 72,60 MW. O davanju ove koncesije Vlada HBŽ odluku je donijela u svibnju prošle godine na 50. sjednici. Ovom odlukom je istovremeno izdana i suglasnost na ugovor o prijenosu koncesije sa prethodnog koncesionara društva F. L. Wind d.o.o. na novog Winter Wind d.o.o. 

Direktor obje firme je Ivan Skoko. F. L. Wind osnovana je 2012., a datum osnivanja za Winter Wind navodi se ožujak 2020., dok je datum posljednjeg rješenja iz veljače 2022. Iako se radi o mladoj firmi, prema podacima sa Akta.ba, u 2022. su imali prihod od 16.607.868 KM.

U fazi izgradnje je, kako je Žurnal ranije pisao, VE Ivovik u vlasništvu istoimene firme iz Sarajeva. Najavljen je kao jedan od najvećih vjetroparkova u BiH, a u ovaj projekt su kineski investitori najavili ulaganje 133 milijuna eura.

Osnivači VE Ivovik su, prema registru poslovnih subjekata u BiH, Ekrem Nanić iz Banje Luke, Cntic Capital co Limited iz Hong Konga i firma iz Luksemburga Wind Power S.à r.l. Podsjetimo da se ranije kao jedan od osnivača spominjala i firma Sinohydro Holding iz Hong Konga, ali su oni u rujnu prošle godine izvršili prijenos vlasničkih udjela na firmu iz Luksemburga.

Koncesija za vjetropark na ovom području prvobitno je bila u rukama obitelji Matković. Njima su, prema pisanju Fokusa, Kinezi platili osam milijuna eura za ovu koncesiju.Spomenut ćemo još neke od firmi koje su prethodnih godina dobile suglasnost o dodjeli koncesije za gradnju vjetroparkova.

Firma Koncig iz Posušja dobila je suglasnost za izgradnju VE Debelo Brdo i Turska Mala na području općine Kupres. Vlasnik ove firme je Josip Grubišić.

Privredno društvo Kamen-dent iz Mostara još 2016. dobilo je suglasnost za gradnju vjetroelektrana Kupres 1 u selu Ravno-Kozjača na području općine Kupres i Pakline 2 u Tomislavgradu. U vlasničkoj strukturi ove mostarske firme, prema podacima sa Akta.ba, spominju se Jure Krtalić i Brodograđevna industrija Split.

Gradina d.o.o. Tomislavgrad dobio je suglasnost za gradnju VE Gradina-prva faza. Direktor ove firme je Marko Bašić, a prema Akta.ba, u 2022. nisu imali prihoda. U vlasničkoj strukturi firme Gradina navodi se energetska firma C.E.M.P. d.o.o. koju je od austrijskih vlasnika 2012. kupila grupacija Lager čiji je vlasnik Milenko Bašić iz Posušja. Firma Lager je, podsjetimo, u središtu korupcijske afere u Hrvatskoj.

Tomkup d.o.o. Tomislavgrad u studenom 2020. dobio je suglasnost za izgradnju VE Baljci. Direktor ove firme je Niko Babić, a u vlasničkoj strukturi je Valalta d.o.o. Rovinj.

Njemačka kompanija Wpd, koja se bavi proizvodnjom struje iz obnovljivih izvora, dobila je koncesije za izgradnju vjetroparkova na području općina Glamoč i Bosanskog Grahova, ali i u Livnu. Ova kompanija ima i ogranak u BiH – WPD u kojoj je direktor Zoran Obradović. Prema podacima Akta.ba, nemaju nijednog radnika, a u prošloj godini su imali prihod od 53.622 KM.

Firma Concordia dobila je suglasnost za izgradnju VE Galečić u Tomislavgradu. Direktor je Zoran Klišanin, a u vlasničkoj strukturi spominju se Jozo Stipić i Marija Tatarović. 

Koncesiju na projekte za izgradnju vjetroelektrana Dževa i Slovinj, na području općine Glamoč, dobilo je poduzeće Vjetroelektrane d.o.o. Glamoč. Radi se o poduzeću koje su 2009. zajednički osnovali općina Glamoč (16 posto) i poduzeće Nova energija (84 posto). U vlasničkoj strukturi firme Nova energija spominje se Laguna Trade iz Rogoznice u Hrvatskoj.

Ugrožavanje izvora pitke vode 

Moguća trgovina koncesijama vidi se i iz primjera dodjele koncesije za crpljenje podzemnih mineralnih voda u industrijske svrhe, o čemu je Žurnal ranije pisao. Prva koncesija je, podsjetimo, dodijeljena 2006. firmi Dže-Co, vlasništvo Branka Džeke, da bi nekoliko godina nakon toga sve prešlo u ruke firme Lara-natural iz Livna. Firma Dže-Co istraživanje je mogla obavljati na lokalitetu Poljana, ali se lokacija sa promjenom investitora premjestila na Krivića vrtli i to između tri glavna izvorišta iz kojeg su se mještani nekoliko sela opskrbljivali vodom.

Na brojne nezakonitosti i propuste koje su nadležne institucije napravile u ovom slučaju već godinama ukazuje neformalna grupa građana pod nazivom „Zaštitimo izvore Mandeka“.

Oni su na svojoj Facebook stranici objavili dokaze da u ovom slučaju nije urađena studija utjecaja na okoliš koju izdaje Federalno ministarstvo okoliša, a što su investitori bili dužni priložiti. Usprkos tome, dobili su sve potrebne suglasnosti. Podsjećaju da Zakon o vodama propisuje način ostvarivanja prava na vodu izdavanjem vodnih akata kao što su prethodna vodna suglasnost, vodna suglasnost i vodna dozvola. Poseban naglasak pri izdavanju prethodne vodne suglasnosti stavlja se na zaštitu vodoopskrbe lokalnog stanovništva kod eksploatacije podzemne vode na duži period, a uz izdavanje okolišne dozvole treba predočiti studiju utjecaja na okoliš. Prethodna vodna suglasnost izdaje se na određeno vrijeme sa rokom važenja od tri godine. 

Neformalna grupa građana je protiv svih onih koji su sudjelovali u izdavanju ove koncesije podnijela kaznene prijave, o čemu je Žurnal već ranije pisao.