FOTO  TI SI PETAR STIJENA Svećenička ređenja u Sarajevu i Mostaru na Petrovdan

Na današnju svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, nadbiskup vrhbosanski metropolita Vinko kard. Puljić za svećenike je zaredio 11 đakona. U Mostaru je pak biskup Petar Palić za svećenike zaredio 10 đakona, što bi bio 21 novi svećenik u redovima domaće nam Crkve za Petrovdan. 

Na svečanom misnom slavlju uz kardinala koncelebrirali su: nadbiskup koadjutor vrhbosanski mons. Tomo Vukšić, apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, generalni vikar VN-a mons. Slađan Ćosić te više od 50 svećenika među kojima su bili i poglavari te profesori Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa (VBS), Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) i Franjevačke teologije (FT).

Pozdravivši nazočne kard. Vinko ih je ujedno pozvao na molitvu za svećenike, a poglavito za 11 ređenika. Poželio je da na svetkovinu apostolskih prvaka „ojača osobna vjera kako bi se s punim pouzdanjem u Boga krenulo u budućnost“.

Autentično naviještati

Kardinal je na početku prigodne propovijedi najprije posvijestio što izvire iz svetkovne Sv. Petra i Pavla, a to je hrabrost i razbijanje okova nakon kojih su apostoli mogli započeti naviještati Riječ Božju. Istaknuo je da javnost danas "okiva" svećenike kako oni ne bi bili slobodni svjedočiti. Obraćajući se ređenicima potaknuo ih je da se oslobode tih okova i budu autentični svjedoci. Govoreći o svećenicima koji su zaređeni na Petrovdan naglasio je kako je to razdoblje svojevrsne rekapitulacije učinjenog, a obraćajući se novoređenicima kazao je kako njihov pastoralni rad tek započinje. „Prepoznajte sebe i svoje poslanje. Potrebna vam je vjera i uvjerenje da Krist s vama može računati“, rekao je kardinal ističući kako je potrebno naviještati ne samo riječima nego i životom. „Neka iz vaših očiju sijeva da živite ono što govorite“, potaknuo je 11 đakona te ih upozorio da ih kroz čeka „uzburkano more života“. Posvijestio je kako ljudi ni za jedno vrijeme u povijesti nisu govorili da je lijepo i dobro nego uvijek teško. „Bog nam je dao to vrijeme zato valja plivati protiv struje. Međunarodna zajednica je stvorila klimu ignoriranja stavova Katoličke Crkve, dapače žele nametnuti krivnju ako se propovijeda moral i tradicija“, ustvrdio je nadbiskup Vinko dodajući kako je to osjetio za vrijeme boravaka u Njemačkoj kada je vidio kako se „Europa ruga svojoj baštini“, piše Katolički tjednik.

Ponovio je kako valja u takvom ozračju plivati protiv struje te podsjetio da postoje i one zemlje koje kršćanima ne daju ni „disati“, a kamoli svjedočiti.

„Naša je snaga u ispovijedanju Krista Boga živoga. Apostolski prvaci su potpisali vjeru krvlju. Hoće li od nas tražiti da potpisujemo krvlju to ne znam, ali trebat ćete podnijeti žrtvu. Ne može se ništa vrijedno uraditi u životu bez žrtve, ali dok budete voljeli zvanje, Krista i Crkvu vi ćete se ostvarivati“, rekao je kard. Puljić izravno se obraćajući novoređenicima koje je potaknuo da kao mlada generacija svećenika unesu nadu i svjetlo evanđelja među ljude koje budu susretali. Govoreći o tome kako će za vrijeme svoga pastoralnog rada susresti razne negativnosti zaželio je da se ne ravnaju prema njima nego po Kristu.

Na kraju ih je ohrabrio da vole Crkvu kao majku koja rađa za kraljevstvo Božje te podsjetio na riječi sluge Božjega misionara Ante Gabrića koji je mladiće u spremanju za svećeništvo poticao da "ne dime nego izgaraju“. „Vrlo je važno shvatiti potrebu izgaranja za ono za što smo posvećeni. Oduprite se duhu vremena koji želi stijesniti Crkvu kako ne bi mogla svjedočiti“, rekao je na kraju nadbiskup te zaželio da ređenike Sv. Petar i Pavao potaknuo da svoju vjeru svjedoče i izgaraju do zadnjega trena.

Novi radnici na njivi Gospodnjoj

Uslijedio je obred ređenja, a potom su novozaređeni svećenici prvi put koncelebrirali s nadbiskupom i subraćom svećenicima.

Za Vrhbosansku nadbiskupiju su zaređeni: vlč. Domagoj Matijević, vlč. Ivan Matijević i vlč. Ivan Mijać; a za Bosnu Srebrenu: fra Antonio Baketarić, fra Antonio Gašić, fra Dario Matanović, fra Fabio Badrov, fra Josip Jazvić, fra Nikola Matošević, fra Zdenko Frljić i fra Zoran Topalović.          

Svećenićko ređenje bilo je danas i u Mostaru.

Mostarsko-duvanjski biskup mons. dr. Petar Palić danas je u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve zaredio desetoricu novih svećenika: don Ivana Ančića (župa Katedrala, Mostar), don Branimira Bevandu (župa sv. Mateja, Mostar), don Tomislava Rajiča (župa Jablanica), don Vinka Nenadića (župa Vinjani), fra Marka Bandića (župa sv. Ivana Krstitelja, Ružići), fra Tomislava Crnogorca (župa Bezgrješnog Začeća BDM, Posušje), fra Luku Ćorića (župa Uznesenja BDM, Široki Brijeg), fra Džonija Dragića (župa sv. Mateja, Mostar), fra Andriju Majića (župa sv. Mihovila Arkanđela, Drinovci) i fra Antonia Primoraca (župa sv. Ante, Humac).

Uz biskupa Petra u koncelebraciji su bili fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, don Željko Majić, generalni vikar naših biskupija te velik broj svećenika.

Na riječi kojima je svaki kandidat okupljenom mnoštvu predstavljen imenom i prezimenom te svojim porijeklom iz pojedine župe, dolazili su pred ređenika te izricali svoju spremnost na svećeničku službu riječima: “Evo me!” Svojim peterostruko ponovljenim odgovorom “Hoću”, od kojih je zadnji nadopunjen riječima “S Božjom pomoću” ređenici su izrazili svoje opredjeljenje za služenje Božjem narodu. Na rediteljevo pitanje svakom pojedinom kandidatu: “Obećavaš li svom dijecezanskom biskupu i svojem zakonitom poglavaru poštovanje i poslušnost?”, spremno su odgovarali: “Obećavam”.
Pjevao je katedralni zbor Marija. U okupljenom puku osjećala se zahvalnost i radost zbog novih radnika na njivi Gospodnjoj kojima su za daljnji rad potrebne naše molitve.

Nakon misnoga slavlja okupljenima se obratio provincijal fra Miljenko čestitavši novoređenicima, njihovim župnicima, obiteljima. Također čestitao je biskupu Petru imendan kao i 25. obljetnicu svećeničkoga služenja.

"Svako ređenje je poseban trenutak u životu ređenika, u životu njihovih obitelji, jedne biskupije, u životu cijele Crkve. Svećeničko ređenje je najprije podsjetnik svima nama, braćo i sestre, da smo svi mi pripadnici svetog izabranog Božjeg naroda, zaogrnuti kraljevskim, svećeničkim dostojanstvom. Tim dostojanstvom je Isus Krist sve nas odjenuo, da u tom dostojanstvu stojimo pred njim i prinosimo ovu žrtvu “živu i svetu”. Međutim, Isus Krist u svojoj ljubavi između nas ljudi izabire one, koji polaganjem ruku imaju udio u njegovu svećeništvu. Od mnoštva učenika Isus je izabrao dvanaestoricu i pozvao ih imenom. Apostoli su u prvoj Crkvi po nalogu i snagom Duha Božjega postavljali biskupe i prezbitere. Čemu svećenici danas? Može li se danas postati svećenik, kad se ponekad osjeća da sve manje ljudi traži i treba svećenike? Tako se mnogi danas s pravom pitaju – pa i u Crkvi. Odgovor je i danas, kao i prije, jasan i nedvosmislen. I današnji svijet treba svećenike. Isus Krist treba i želi svećenike koji će nastaviti njegovo spasenjsko djelo za ljude. To danas svjedoče naši ređenici, ali i svi svećenici. Isus Krist nam, doduše, ne nudi posebnu čast, nego nas poziva da budemo sluge, oni koji će umornoj braći i sestrama prati noge, izranjene od hoda bespućima ovoga svijeta, u potrazi za smislom života", kazao je u propovijedi biskup Palić.

Dodao je da se svećeničko ređenje događa se na svetkovinu sv. Petra i Pavla.

"Jedan dan nas podsjeća na dva najveća čovjeka u kršćanskoj povijesti. Kao da kalendar nije bio dovoljno velik da bi svaki od apostola mogao imati svoj dan, kao što ga imaju drugi apostoli. Ali nije slučajnost da u jednom danu slavimo dva tako različita čovjeka. Na neki način, kao da ih želimo držati zajedno.
Obojica su židovskoga podrijetla: obojica su postali Kristovi – kršćani na različite načine; obojica su misionari i stupovi, apostoli kršćanskih zajednica; obojica imaju konkretna zanimanja – jedan ribar, drugi izrađivač šatora; Petar će biti malo stariji od Pavla; poznato je da su obojica umrli mučeničkom smrću u Rimu, otprilike u isto vrijeme. Petar je od početka bio apostol. On je jedan od prvih svjedoka Uskrsloga. Sve je vrlo konkretno za njega. Pavao je najprije bio poznat kao progonitelj, a potom “vidi” Isusa “samo” u viđenju – to jest, duhovno, u novom stanju svijesti. Mora se boriti da ga zovu “apostolom”. Nikad nije pripadao krugu dvanaestorice. Bio je kasnije “dodan”, kako sam piše".

"Petar je bio palestinski Židov i živio je i razmišljao na taj način. Pavao je došao iz dijaspore, iz Tarza, bio je i grčki obrazovan i kozmopolitski orijentiran. Njegovo polje bilo je cijeli svijet. Petar je čovjek zajednice iz Jeruzalema. On je predstavljao tradiciju. Mislio je i djelovao praktično i pragmatično. Pavao je bio mislilac, teolog, osmislio je teološke teorije, mogao je oblikovati i koristiti pojmove i govorio o teološkim posljedicama. Bio je inovator. Kršćanstvo je učinio duhovno potencijalnom svjetskom religijom i spriječio je da ostane židovska sekta. Današnja Božja Riječ nam otkriva veličinu ove dvojice Isusovih učenika, ali i način na koji se mi danas trebamo ponašati u svojoj vjeri. U Djelima apostolskim čuli smo o Petrovu iskustvu zatvora. Anđeo mu dolazi i kaže: Ustaj brzo i hajde za mnom! Dragi ređenici! U ovim riječima sažet je i naš svećenički život. Svatko od vas u svome srcu čuva onaj prvi, početni susret s Isusom, kad je u dubini svoga srca čuo ne anđelov, nego Isusov glas da krene za njim. Nasljedovanje Isusa i svećenički život uključuje svakodnevno ustajanje iz našeg osrednjeg života, iz našega grijeha, iz naših kašnjenja. Ustaj brzo – ne znači žurbu povezanu s fizičkom kondicijom, nego nutarnju žurbu koja je tipična za one koji vole, koja nas pokreće na izlaženje iz nas samih i nosi nas prema drugome".

"Svećenik je poslan i pozvan vjernike voditi i odgajati za Isusa Krista, ne za sebe; poslan je i pozvan odgajati ih da se bore protiv sebičnosti i da osobno dobro i zadovoljstvo ne suprotstavljaju dobru Crkve i zajedništva. Svećenik je poslan i pozvan ne prilagođavati događaje i okolnosti svojoj volji, nego sebe i druge učiti traženju Božje volje. Ustani i hajde za mnom znači slušaj moju riječ, razmišljaj o njoj u srcu, živi moju volju. Ako želimo slijediti Krista, moramo ustati brzo i krenuti za njim, slijediti njegov korak i paziti da ga ne izgubimo iz vida. Sve ostalo nam može pomutiti vid i dovesti nas u slijepu ulicu naše sebičnosti, našeg odnosa prema Bogu, Crkvi i prema braći i sestrama kojima smo poslani služiti", istaknuo je u propovijedi biskup, prenosi Crkva na kamenu.

Uputio je i prigodnu poruku.

"Dragi ređenici! Bog i Crkva danas od vas traže i na tu nakanu mole da budete sveti, odnosno autentični i da živite ono što ćete propovijedati. Božji narod, kojemu ćete biti poslani, ima pravo od vas i od svih svećenika očekivati besprijekornost života i odgovornost u vršenju službe. Ta će autentičnost svećeničkog života biti prepoznatljiva i prepoznata u prijateljskoj riječi, strpljivosti, otvorenom pogledu, ugodnom razgovoru, u pristojnom ponašanju i dobrohotnom ophođenju s ljudima. Sve suprotno ovome je često znak nezrelosti i neozbiljnog i neodgovornog prihvaćanja i življenja svećeničke službe".

"I želim vam da budete svjesni da niti rad, niti napor, niti uspjesi i neuspjesi nisu središte svećeničkog života i djelovanja, nego je središte samo jedno: liturgijsko slavlje u zajednici vjernika. U tom središtu i u toj zajednici je nazočan Dobri Pastir. Tu se On brine za svoju Crkvu. I iako se katkad čini da je Crkva slaba i šepava, tu, u liturgijskom zajedništvu ona živi i tu, od danas i po vašoj osobi i po vašim rukama, postaju nazočni i djelotvorni Isusova muka, smrt i njegovo uskrsnuće. Tu živi On – unatoč svim slabostima biskupa, svećenika i vjernika – pa i onda kad to ne primjećujemo. U Crkvi živi On – Isus Krist. Njemu čast i slava u vijeke vjekova. Amen", zaključio je mostarski biskup.