SVE ČEGA SE DOHVATI PRETVARA U ZLATO Razgovarali smo s finalisticom Supertalenta

Emina Bajtarević je dvadesetpetogodišnjakinja, rođena u Sarajevu, s adresama u Kaknju, Zenici i Oslu. Kako ima više različitih mjesta, tako ima i više različitih talenata. Na prvi pogled nespojivo,a opet na drugu tako dovedeno do savršenstva, da sve čega se ova djevojka dohvati, pretvara u zlato.

U Zenici je završila fakultet, te magistrirala Socijalnu antropologiju u Oslu. Sada živi na relaciji BiH-Norveška. U Zenici je asistent na fakultetu, a u Oslu radi u knjižari. U svim ostalim regijama, Emina je pjevačica i to ne obična. Pored znanosti, kojoj je izuzetno posvećena, Emina se bavi pjevanjem, vokalnim, za koji je izrazito talentirana, ali i pjevanjem iz trbuha, bez pomjeranja usana ili bilo kakve mimike, koja će otkriti da osoba pjeva. Vrlo rijedak i neobičan talenat koji iziskuje mnogo vremena, rada i truda.

"Da bi se trbuhozborstvo moglo realizirati, pjevanje iz trbuha je jedna od tehnika koja se mora usavršiti. U suštini, vrlo je zanimljivo i kao određena vježba fokusa lica i tijela, jer kada se zanemari pjevanje, formiranje glasova bez pomjeranja usta je jako zanimljivo. Prijatelji oko mene kažu da ne mogu izvesti to što ja, ali možda postoji još ljudi u BiH koji se ovim bave", kaže Emina za Hercegovina.info.

Ova mlada djevojka radi jednu pretešku stvar teško razumljivu za običnog čovjeka. Emina kombinira obično pjevanje i pjevanje iz trbuha. Taj talent je pokazala u emisiji Supertalent, gdje je na kraju završila na visokom drugom mjestu. Na bini su bila dva izvođača, Emina i Deda, lutka koja je predstavljala Eminin alterego u pjevanju. Nastup u Supertalentu je zasigurno iskustvo koje je Eminin talent doveo do širokih narodnih masa. Rad je bio svakodnevan i naporan, ali svaki uspjeh zahtijeva maksimalnu posvećenost.

"Bilo je tu puno komunikacije pred nastupe i to tjednima i mjesecima prije, pogotovo kada su u pitanju polufinalni i finalni nastup. Puno toga se treba organizirati, ne samo tih nekoliko minuta na pozornici, kostimi, šminka, muzika, ideja, logistika-putovanje, dolazak i slično. No, u svakom trenutku sam se osjećala dobrodošlo i sigurno i mnogi me pitaju kako to da nisam imala tremu. Nemoguće je imati tremu ako ste probali nastup mnogo puta, prije nego se kamere upale i ekipa Supertalenta se potrudi da nas ništa ne može iznenaditi kada stanemo pred žiri."

Njezin prvi pratitelj i pomoćnik Deda, lutka koja je zahvaljujući Emini, vinuta u visine. Deda je inspiracija, a njih dvoje su postali prepoznatljivi po svom duetu.

"Prvo sam otkrila koji je to glas koji mogu izvesti dok pjevam iz trbuha, te sam onda tražila kakav bi lutak odgovarao mom glasu. Nakon nekog vremena sam smislila još likova i otkrila druge glasove i manire kojima se mogu igrati i pratiti vlastite narative, među sobom i tim lutkama, ali Deda je osvojio srca publike i on će uvijek da bude glavni u tom našem malom svijetu. Volim nastupati, te volim kreirati nove priče, tako da je trbuhozborstvo za mene savršen spoj scenskog nastupa i zabavljanja publike, ali i lijep način da pokažem svoju ljubav prema sceni i glazbi."

Pripreme za nastup, kako je i sama naglasila su preduvjet za odsustvo treme, a puno vježbe je put do perfekcije.

"Puno, puno ponavljanja je ključno. Lako mi je odabrati neku pjesmu za nastup ili napisati neki skeč, to mi dođe prirodno, ali vježbati da sve izgleda koordinirano i spremno traži vremena. Ne bih rekla da mi je teško, samo da se tome trebam malo više posvetiti."

Emina je generacijama koje više koriste društvene mreže i platforme za slušanje glazbe, ali i onima koji prate muzičku scenu u regiji itekako poznata i to pod nazivom Vimoksha, a s autorskom pjesmom "Nazovi nekog osim dilera" dostigla je uspjeh kroz brojne portale i glazbene emisije. Publika je upoznala njen rad i to joj je dalo dodatni vjetar u leđa da nastavi pisati pjesme te je u tijeku priprema albuma "Vilenjak". Emina uspješno pliva u svim sferama kojima je posvećena. Pažnja joj je usmjerena na tri polja: autorska glazba, Emina i Deda te završetak prvog romana.

"Akademski posao i izučavanje Antropologije na neki način više vidim kao hobi i profesiju, nego kao strast za karijerom, dok su glazba, pisanje i stvaranje ono što me zapravo pokreće. Nadam se da ću imati sreće s bilo kojim od projekata i svakako ovim putem želim poručiti da se ljudi ne trebaju plašiti novih izazova i da uvijek mogu započeti neke nove stvari. Započeti jedno, ne mora značiti okončati nešto prethodno, a kao u slučaju mene i Dede, može se pretvoriti u lijepo iskustvo."

Ne sumnjamo da ćemo za uspjehe Emine i Dede, Vimokshe, ali i prof. Emine Bajtarević još čuti. Ona je najbolji dokaz da se mladi nisu opustili, već da grabe svaku priliku koja im se da.