SUĐENJE ZA PRONEVJERU NOVCA U BHANSA Svjedoci Tužiteljstva negirali potpise na dokumentaciji

Na suđenju za pronevjeru novca u Agenciji za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA), svjedoci Tužiteljstva Bosne i Hercegovine su posvjedočili da nisu potpisivali blagajničke izdatke i primitke koji su im predočeni, javlja Detektor.

Mario Mikulić je kazao da je išao na službena putovanja izvan BiH i potraživao akontacije, te je prilikom odlaska u Luksemburg uzeo novac u iznosu od 750 do 1000 eura. On je naveo da je novac podizan od Pudara, potpisivanjem dokumentacije.

Nakon što mu je Tužiteljstvo predočilo blagajnički izdatak i primitak iz 2015., na kojima se njegovo ime nalazi u rubrici komitent, svjedok je negirao svoj potpis.

Mikulić je rekao i da nikoga nije ovlastio da potpisuje umjesto njega.

Boris Marinović je posvjedočio kako je u prosincu 2015. išao na službeno putovanje u Tiranu, kada je od izvjesne kolegice Mihajle dobio akontaciju u iznosu od 400 konvertibilnih maraka.

Negirao je da je 2015. dobio novac u eurima, kao i potpise na blagajničkom primitku i izdatku iz srpnja iste godine, a u kojima se navodi iznos od 4.000 eura.

Na upit Pudarove braniteljice Vasvije Vidović, Marinović je izjavio kako je morao potpisati da je zaprimio iznos od 400 KM te misli da je to uradio u knjizi A5 formata iz koje su se kidali listovi. Dodao je da nadređeni te u konačnici direktor odobravaju putovanje.

Igor Jelavić je ispričao da je najčešće odlazio u Luksemburg i da je potraživao akontaciju u visini od 500 do 1000 KM. On je rekao da se njegovi potpisi ne nalaze na blagajničkom primitkom i izdatku iz srpnja 2015.

Jelavić je pojasnio da je podnosio zahtjev za akontaciju koji je odobravao nadređeni i direktor, dok je realizaciju vršio Pudar.

Na pitanje braniteljice Vidović, svjedok se prisjetio da nije potpisivao dokumentaciju dok je preuzimao novac, ali jeste kada je vraćao.

Optužnica tereti Pudara da je u razdoblju od siječnja 2014. do kraja studenog 2015. prisvojio 276.222 marke krivotvoreći račune, blagajničke naloge za isplatu akontacija i naloge za službena putovanja BHANSA-e za druge uposlenike i sebe, a koja se nisu dogodila.

Marija Galić je objasnila kako je praksa bila da pošalje zahtjev i nalog za službeno putovanje, a što je potom potpisivao njen nadređeni i direktor, nakon čega je popunjavala formular za akontaciju.

Dodala je da je Pudar bio blagajnik te je negirala svoje potpise na izdacima iz svibnja i srpnja 2015., gdje se navodila kao komitent. Kako je kazala, blagajnik je fizički raspolagao novcem.

U unakrsnom ispitivanju, svjedokinja je navela kako misli da nije moguće podići novac iz banke bez odobrenja nadređenog i direktora.

Marin Pehar je potvrdio da je išao na službena putovanja i potraživao akontaciju koju je fizički preuzimao u uredu blagajnika Pudara.

Nakon što mu je tužitelj Igor Dubak predočio tri izdatka te primitak, Pehar je rekao da se na dokumentaciji ne nalaze njegovi potpisi. Dodao je da je maksimalno uzimao oko 300 eura, te negirao potpis i na nalogu za službeno putovanje koji glasi na njegovo ime. Rekao je da nikada nije bio u posjedu računa tvrtke “Mrkulić Company“.

Odgovarajući na pitanja braniteljice Vidović, Pehar je izjavio da ne zna da je postojao likvidator u tvrtki, kao ni koji je značaj ovjere od direktora.

Azra Mulać je posvjedočila da je odlazila na službena putovanja te uzimala akontaciju u iznosu od 300 do 400 eura, od Dejana Pudara. Ona je negirala potpise na nizu blagajničkih izdataka i primitaka, kao i da se ne sjeća računa tvrtke “Mrkulić Company“ za troškove smještaja i prijevoza, koji su glasili na njeno ime. Navela je da se njen rukopis ne nalazi na predočenom nalogu za službeno putovanje.

Na pitanja braniteljice Vidović, svjedokinja je potvrdila da je inače potpisivala kompjutersku formu dokumenata. Izjavila je da nije moguće da je novac, koji je na ovaj način podizan, korišten u druge svrhe.

Nastavak suđenja je 17. travnja.