SUĐENJE CIKOTIĆU I MLAĆI Vojni policajci pretukli su zarobljenike na Rostovu

Na suđenju za zločine na području Bugojna, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine izjavio je da su vojni policajci pretukli zarobljenike na Rostovu 1993. godine.

Enes Handžić, koji je ranije osuđen na osam godina zatvora zbog zločina u Bugojnu, kazao je da je u srpnju 1993. bio pomoćnik zapovjednika za sigurnost 307. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) kada su zbog ubojstva policajaca započeli sukobi, koji su trajali deset dana, te da su radili na formiranju operativne grupe, čiji je zapovjednik bio Selmo Cikotić, javlja Detektor.

"Sukobi su završeni nakon deset dana, predajom u gradu. (...) Zarobljenici su bili smješteni u prostorijama gdje su zatečeni, dok nismo stekli uvjete za njihov premještaj," ispričao je.

Handžić je rekao da je Ratno predsjedništvo donijelo odluku o ustupanju stadiona "Iskra" za ratne zarobljenike i da je tu formiran zatvor. Naveo je da je na čelu Ratnog predsjedništva bio Dževad Mlaćo.

Na pitanje tužitelja Mladena Vukojičića o angažmanu zarobljenika za rad, svjedok je kazao da je on izdavao naredbe za angažman, nakon što bi zapovjednik dao suglasnost i dozvolu. Pojasnio je da on nije donosio odluku o izboru zarobljenika.

"Korišteni su za asanaciju terena u gradu, dio njih slan je na Prusac, a jedni u Donji Vakuf za uređenje borbenih položaja," kazao je svjedok.

Handžić je kazao da su po naredbi sastavili popise zarobljenika – onih koji su sudjelovali u borbenim djelovanjima i onih koji su civili. U jednom trenutku, prema njegovim riječima, bilo je blizu 600 zarobljenika, od kojih je njih oko 25 bilo na popisu onih koji su bili zapovjednici ili su sudjelovali u ratu.

Rekao je da je Mlaćo od njega tražio da predloži lokaciju za izmještanje te grupe zarobljenika, ali nakon što nije imao prijedlog, donesena je odluka da će ih smjestiti na Rostovo.

"Mnogi su tu pretučeni od strane vojnih policajaca. Jedne prilike su zbog posljedica premlaćivanja podlegla tri zarobljenika, sjećam se jednoga od njih," kazao je.

Nakon što su se u gradu počele širiti priče da su zarobljenici nestali bez traga, Handžić je, kako je rekao, tražio da ga se odvede na Rostovo kako bi se uvjerio da su zarobljenici živi. Prilikom odlaska s ovom grupom zarobljenika na Rostovo, jedan od njih je pobjegao, o čemu je on izvijestio zapovjednika i predsjednika Ratnog predsjedništva.

Ispitivanje svjedoka prekinuto je zbog uloženih prigovora obrane i utvrđivanja mogu li se zapisnici o njegovom saslušanju koristiti jer su uzeti dok je bio i svjedok i optuženik.

Mlaćo je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, optužen zajedno s Cikotićem, bivšim zapovjednikom Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlaćo se tereti da je naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a u optužnici se navodi i da je zaustavio transport zarobljenika u Zenicu zbog navodno sigurnosnih i tehničkih razloga. Cikotić je optužen da nije spriječio podređene pripadnike Armije RBiH u počinjenju kaznenih djela, kao i da nije poduzeo mjere zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika.

Drugi svjedok tužiteljstva, Zoran Pocrnja, kazao je da je tijekom 1993. bio vojni policajac te da se predao 23. srpnja, nakon sukoba koji su trajali deset dana.

"Izašli smo vani, krenula su postrojavanja i odvođenja, bili smo u salonu namještaja sedam dana, nakon toga su nas premjestili," rekao je.

Pocrnja je ispričao da je odvođen na rad u Prusac, gdje su kopali tranšeje, rovove i zemunice, a neprijateljska linija bila je toliko blizu da su čuli vojnike.

"Išli smo samo noću ili kad je loše vrijeme, da nas ne vide," kazao je.

Na pitanje tužitelja sjeća li se zarobljenika s kojima je bio odvođen na radove, svjedok je naveo više od deset imena, objašnjavajući da se dio njih nikada nije vratio s radova.

Nastavak suđenja zakazan je za 12. studenoga.