STUDIJA O 'PLAVIM ZONAMA' Žive li stvarno japanski stogodišnjaci toliko dugo kako navode statistike?

Prije pet godina Saul Newman objavio je studiju o "plavim zonama", mjestima poput japanskog otoka Okinawe i Sardinije, gdje mnogi ljudi navodno vode nevjerojatno "dug i zdrav život". Ova su područja dugo poticala zavist, znatiželju i prehrambene hirove. I mnogi su znanstvenici pokušali shvatiti kako neki ljudi mogu živjeti i preko 100 godina u dobrom zdravlju.

No dr. Newman, koji je u to vrijeme bio postdoktorand na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri, nije otkrio tajni eliksir ljudske dugovječnosti. Njegov je zaključak bio da "plave zone" zapravo ne postoje. Na mnogima od spomenutih mjesta, otkrio je Newman, loše vođenje evidencije vitalnih statistika, poput rođenja i smrti, potkopalo je prethodna istraživanja koja su sugerirala da ljudi tamo žive neobično dugo, piše The New York Times.

Dospio je na naslovnice, ali nije naišao na odaziv u znanstvenoj zajednici. Njegov rad nije recenziran ni objavljen. Newman kaže da je to iz "prilično očitog razloga" - pokazao je da su brojna dosadašnja demografska istraživanja bezvezna, prenosi Index.

"Kao dokaz razine nadzora koja je u tijeku trenutno se pokušavam nositi s devet recenzenata u časopisu za javno zdravstvo", rekao je Newman, koji sada radi na Institutu za starenje stanovništva Sveučilišta Oxford.

U četvrtak je Newman bio jedan od 10 pojedinaca i timova koji su dobili Ig Nobelovu nagradu na Massachusetts Institute of Technology u blizini Bostona. Ig Nobela 1991. godine pokrenuo je Marc Abrahams, urednik časopisa Annals of Improbable Research, a dodjeljuje se onima čija "postignuća prvo nasmiju ljude, a zatim ih natjeraju na razmišljanje".

Među ostalim ovogodišnjim dobitnicima su desetljećima stara studija američkog psihologa Burrhusa Frederica Skinnera, koji je umro 1990. godine, o tome mogu li golubovi nositi projektile u stilu kamikaza (američka vojska smatra da mogu). Njegova kći Julie Skinner Vargas primila je nagradu u njegovo ime u četvrtak i rekla da je olakšanje što je njegov najvažniji doprinos znanosti konačno priznat.

Provedeno je i istraživanje o tome kovrča li se kosa na glavi ljudi rođenih na sjevernoj hemisferi u istom smjeru kao i kod onih rođenih na južnoj polovici planeta. Odgovor: Ne.

Nagrade - prozirne kutije za koje se smatra da ih je "gotovo nemoguće otvoriti" i novčanicu od 10 bilijuna zimbabveanskih dolara - dodijelili su dobitnici prave Nobelove nagrade, uključujući Abhijit Banerjee i Esther Duflo. Tema ceremonije bila je Murphyjev zakon i uključivala je mini operu o poslovici koja kaže da će sve što može poći po zlu, zaista poći po zlu.

Dobitnici nagrada izašli su na pozornicu i rukovali se s jednim od pet nobelovaca, a zatim održali kratak govor. Ako bi predugo govorili, na scenu bi izašlo dijete i reklo "dosadno mi je", nakon čega bi pobjednik morao požuriti.

"Tajna dugog života je naučiti djecu prevari oko mirovina"
Kad je došao red na dr. Newmana, pojavio se u crnom odijelu prekrivenom svijetlim blokovima iz igrice Tetris, s rođendanskom kapom i tri balona s brojevima. Zatim je recitirao pjesmu o mitovima o dugim životima, u skladu sa svojim istraživanjem.

"Tajne su se srušile kad sam provjerio vladine knjige. Plave zone su klimave, zapisa više nema, 100-godišnjaci su svi prevaranti", rekao je prepunoj dvorani i nastavio: "Čini se da je tajna dugog života preseliti se tamo gdje su rodni listovi rijetkost, naučiti svoju djecu prevari oko mirovina i početi lagati", zaključio je.

Unatoč komičnom ozračju događaja, Newman je rekao da će Ig Nobel otežati zanemarivanje njegovog istraživanja, koje je otkrilo da mnogi od najstarijih ljudi na svijetu nemaju toliko godina koliko se misli. "Često su živi na papiru, a mrtvi u stvarnosti, ali birokratski stroj to ne zna", rekao je Newman.

"Većina toga je laž"

Nakon analize 80 posto svih dokumentiranih superstogodišnjaka - ljudi koji dožive 110 godina - tijekom većeg dijela 20. i 21. stoljeća Newman tvrdi da je otkrio da je šokantna količina vitalnih statistika lažna ili izmišljena. Ali, kako je rekao, međunarodne organizacije, nacionalne vlade i znanstvenici i dalje se oslanjaju na te podatke.

"Otkrio sam da je najstariji čovjek na svijetu imao tri rođendana i da nije imao rodni list", rekao je Newman o Jiroemonu Kimuri, Japancu za kojeg se govorilo da je imao 116 godina kad je umro.

Istraživač je rekao da ima ideju zašto su ta odstupanja toliko dugo bila skrivena - to bi moglo izazvati potpunu imploziju u globalnim demografskim studijama. To također može biti jednostavan slučaj dobrih i loših vijesti.

"Zamislite ženu koja ima 89 i ženu koja ima 119 godina. Koja će od njih dospjeti u novine? Isto vrijedi i za znanstvena otkrića", rekao je Newman.