ŠTO LJUBUŠKI KAŽE NA DOJENJE U JAVNOSTI „Ne osuđujem, ali i ne odobravam“

Nije tajna da Ljubuški ostavlja dojam čvrste povezanosti sa svojom prošlošću. U lokalnoj kulturi, majčinstvo se često smatra svetim i neprolaznim dijelom života. Majka se vidi kao temelj obitelji i zajednice, a dojenje kao prirodan i nezamjenjiv način pružanja hrane i njege novorođenčetu. 

Dok je tradicionalno dojenje unutar četiri zida bilo normalno, novi val svijesti o majčinstvu i pravima majki donosi promjene u razmišljanju. Sve više mama prepoznaje svoje pravo da hrane svoje bebe bilo gdje, bez stigmatizacije ili osude. Portal Hercegovina.info istražio je što stanovnici Ljubuškog imaju reći o dojenju u javnosti.

Dojenje bez granica

Evo i nekoliko primjera iz prve ruke koji će jasno ilustrirati različite reakcije prema dojenju u javnosti.

Priča broj 1

J. S., njezin muž i njihova malena beba sjedili su u jednom poznatom kafiću u gradu. Kako bi tiho dojila svoju bebu, mama se diskretno povukla u kut kafića. Okrenula se prema zidu kako bi osigurala privatnost te koristila maramu kako bi dodatno pokrila sebe i bebu. “Htjela sam u miru i nenametljivo nahraniti svoju bebu”, rekla je. 

Međutim, situacija je postala itekako primjetna kada je jedna gospođa, očito nezadovoljna prizorom koji je zatekla, ustala sa svog mjesta te s izrazom gađenja na licu oštro pogledala J. S. i njenog muža, te napustila kafić u znak protesta.

Priča broj 2

 Mama M. R. također je svoje mišljenje podijelila s hercegovina.info portalom. Kao što je i sama navela nekoliko puta tijekom našeg razgovora, nije joj jasno zašto se stvara tolika buka oko nečega što smatra prirodnim i Božjim darom od davnina. „U posljednje vrijeme sam primijetila kako neke žene koje doje često pokazuju svoje grudi kao neku vrstu supermoći, izlažući ih u javnosti bez zadrške. To me je potaknulo na razmišljanje o tome naglašava li takav pristup brigu za dijete ili jednostavno stvara sliku nadmoćnosti nad drugim majkama koje nisu u mogućnosti dojiti dijete.“

1. R. također napominje da, iako se slaže s tim da ima izuzetaka i žena koje dojenje prakticiraju diskretno i sa poštovanjem privatnosti, primjećuje trend gdje neke majke dojenje koriste kao svojevrsnu potvrdu roditeljske brige. Na kraju je zaključila: „ja sam za dojenje u javnosti, ali uz korištenje marame“.
2.  

Priča broj 3

Jedna majka, koja je izrazila želju da njen identitet ostane zaštićen, podijelila je s nama svoje u jednu ruku negativno iskustvo vezano uz dojenje i međusobno druženje s prijateljicama i susjedima.

Naime, ova mama je u više navrata svjedočila prizorima u kojima su neke od njih puštale svoju djecu da se igraju s njihovom bradavicom, unatoč tome što nije bilo vrijeme za hranjenje, samo da bi se dijete imalo čime zabavljati i da bi mirovalo dok piju kavu. 

Također je nadodala da ova situacija stvara nelagodnost i njenom suprugu. „Njemu je jednostavno neugodno, vidim to na njemu. Uvijek, baš uvijek nađe neko opravdanje da napusti prostoriju.“ 

Kao što i sama tvrdi, njezina želja za diskretnošću i poštovanjem privatnosti nije motivirana negativnim stajalištima prema dojenju u javnosti. Naprotiv, ona podržava dojenje u javnosti, ali isto tako smatra da se žene trebaju koristiti barem maramom kako se ostali ne bi našli u negodnom položaju. 

Priča broj 4

 Evo što kaže L. Š., majka troje djece. „Trenutno ne više dojim, ali imam gotovo četverogodišnje „dojeće“ iskustvo. Realno gledano, ne volim kad mi svatko neprekidno bulji u bradavice, niti se osjećam ugodno kad netko maše svojim grudima kao „štafetom“. Imala sam slobodu, dok su moji bili bebe, da se ne ograničavam zbog dojenja. Uvijek i svugdje bih pronašla mjesto i način kako nahraniti svoju bebicu. Naravno, bilo bi lakše kad bi postojala prilagođena mjesta za mame i bebe, ali kad god nisam imala izbora, koristila bih tetricu prebačenu preko ramena kako bih se pokrila.

Iako osobno nisam imala negativnih iskustava, čula sam od drugih ljudi i pročitala da mnogi imaju odbojan stav prema dojenju u javnosti. Možda su priče da su žene koje doje „vrijednije“ jednostavno pridonijele toj nekoj „mržnji“. Ja sam ZA dojenje u javnosti, ali pristojno dojenje, ako me razumijete.“

Priča broj 5

Razgovarali smo s majkom koja ima poprilično bogato iskustvo u dojenju, te je s nama podijelila svoje mišljenje na ovu temu. Htjela je ostati anonimna, a evo što je izjavila na ovu temu.

„S obzirom na to da smo često vani, moj pristup dojenju je fleksibilan - gdje god bi se našle, podojila bi svoje dijete. Koristila bi pelenu kao pokrivač kako bi osigurala djetetovu potrebu za hranjenjem i maženjem, a potom bi nastavila sa svojim aktivnostima. Jednom prilikom, susrela se s neočekivanom situacijom u restoranu. Dijete je imalo samo mjesec i pol, još uvijek vrlo malo, kada me konobar zamolio/predložio da odem u WC. Pa krenite od sebe, biste li vi jeli u WC-u? Moja pretpostavka je da je on možda mislio da je meni nezgodno, pa eto kao, odite u WC“

Ova majka također je dodala jednu zanimljivu opasku: „Također, iz bogatog iskustva, navela bih da sam više podrške generalno za dojenje dobila od muškaraca, njima je to normalnije nego ženama. Isto tako, više sam osuda imala od školovanih žena općenito za dojenje, ne samo za dojenje vani.“

Priča broj 6

Mama M. G. s nama je podijelila svoj pristup dojenju u javnosti, naglašavajući kako se brine da sve bude iznimno diskretno kako ne bi izazvala nikakve nelagode. Što se tiče pitanja pokrivanja tijekom dojenja, ova mama naglašava da se ne sakriva, ali također ne vidi potrebu da cijela dojka bude otkrivena. „Jedino bitno je da beba podmiri svoju potrebu pa kako god i ma koji god način“, izjavila je.

Također je nadodala kako razumije da postoje žene koje su prirođeno sramežljive i da im pokrivanje može pružiti veću dozu ugodnosti. 

„Imala sam par puta priliku doživjeti, evo i prije par dana dok mi je prijateljica dojila u parkiću da su muški gledali. Ali nisam imala osjećaj da im je neugodno, da se bolje izrazim mislim da im nije bilo neugodno gledati, već više muški kao muški imam osjećaj da su gledali iz znatiželje.”

Priča broj 7

M. E. je izjavila: „Što se tiče dojenja na javim mjestima bilo bi lijepo da ima određeni kutak za mamu i bebu. Po meni je to nešto intimno i nemam potrebu dojiti dijete na svakom koraku i svugdje na javnim mjestima! To je i moja privatnost, i ne želim da nepoznati ljude bulje u mene. A prirodno je da ljudi obrate pozornost! Osobno nemam neugodno iskustvo s dojenjem u javnosti, više dobijem neke blage poglede pune ljubavi  iako baš rijetko dojim u javnosti!”

Kada smo je pitali da nam kaže je li primijetila neke promjene u posljednjih nekoliko godina, odgovorila je sljedeće: “U zadnjih par godina situacija je se znatno promijenila! Prije 7 godina je i bio poneki čudan pogled, a unazad 5 godina situacija je drugačija. Čini mi se da puno više ljudi podržava dojenje, odnosno dosta ljudi oko mene me je podržavalo i hrabrilo na tom putu!“

Priča broj 8

Naša sugovornica koja je htjela ostati anonimna za naš portal izjavila je sljedeće: „Iskreno, nije mi neugodno kad žene doje u javnosti, ali mi strašno smeta kad žene slikaju svoje gole grudi dok doje i to objavljuju na društvenim mrežama. Smatram da je dojenje osobna stvar i što je najgore od svega čini mi se da one koje takve slike postavljaju na društvene mreže uopće nisu svjesne što čine. Osim toga, postoje i brojne žene koje bi htjele a ne mogu dojiti, što mislite kako se one osjećaju kad to gledaju? Po meni je to oblik diskriminacije“, kazala je.

Na kraju možemo podijeliti da smo primili obilje pozitivnih povratnih informacija i podrške u vezi s temom dojenja u javnosti. Mnogi čitatelji hercegovina.info su istaknuli važnost normalizacije dojenja u javnosti i podržavaju ideju da majke imaju slobodu hraniti svoju djecu bez osude ili stigmatizacije. U nastavku pročitajte neke od najzanimljivijih.

1. B: „Samo dojite! Kakva okolina i prostor gdje ste. To se mora, jer te stvari su neodgodive. Podrška mamama dojiljama.“
2. P.: "Bilo bi super da imamo npr. u gradskom parku kutak za dojenje."
3. G.: „Dojenje je prirodno i svakako podrška svim mama koje doje, i sama sam dojila pa čak i u javnosti. Nisam imala negativnih iskustava. To je zaista najljepši osjećaj i povezanost sa svojim djetetom.“
4. B.: „Dojila sam gdje bi god bila potreba. Za okolinu me briga kako tko gleda, nisam se direktno njima otvarala, malo se okreneš sa strane i hraniš svoje dijete, za mene je to najprirodnija stvar.“
5. R.: „Moja podrška svim mamama koje doje bilo gdje i bilo kada. To je nešto najprirodnije na svijetu!“
6. B. B.: „Ovo je tema o kojoj se nažalost očito treba polemizirati, iako je hranjenje (dojenje) djeteta sasvim prirodna stvar koja bi se nesmetano trebala odvijati na mjestu na kojemu je to djetetu potreba i ne bi trebala nikome smetati.

U najboljoj namjeri zbog prirodnosti i svih blagodati dojenja, predlažem da usput istražujete i zašto majke tako lako odustaju i ne doje djecu te kako se to može promijeniti. A kad nas bude vise koje dojimo, lakše će se promijeniti svijest dojenja i na javnim mjestima.“

Evo i nekoliko zanimljivih komentara naših sugrađana.

Anonimni Ljubušak 1: "Neugoda? Ne osjećam nikakvu neugodu kad vidim da žene doje u javnosti. Evo iskreno, osjećam se neugodnije kad vidim da netko u kafiću sjedi i drži nego na stolici nego kad neka žena sjedi pored mene i doji dijete."

Anonimni Ljubušak 2: „Iako podržavam da svaka majka nahrani svoje dijete u javnosti, imam osjećaj da se to u posljednje vrijeme počelo forsirati. Kao da je to neki novi val ili trend. Najgore mi je bilo kad sam nedavno na svoje oči vidio ženu koja je šetala niz glavnu ulicu u Ljubuškom, jednom je rukom držala svoje dijete koje je dojila, dakle nije se pokrila, izvadila je dojku vani pred sve ljude koji su je s čuđenjem i zgražanjem gledali, a u drugoj ruci mobitel i telefonirala. Pa dajte mi recite je li to bilo privlačenje pažnje ili što?“

Društvena Evolucija i Prihvaćanje Dojenja u Javnom Prostoru

Promjene u društvenim stavovima iako možda postupne, vidljive su čak i u malom gradu kakav je Ljubuški. Dok je dojenje u javnosti nekada moglo izazvati nelagodu ili čak osude, danas se javlja sve veći broj osoba koje su svjesne da majke moraju udovoljiti potrebama svojih beba bez obzira na to gdje se nalaze. O ovome svjedoče izjave brojnih majki s kojima smo razgovarali u proteklih nekoliko dana.  

Osvješćivanje majki o njihovim pravima polagano dovodi do prihvaćanja i normalizacije dojenja u javnosti. Ovaj proces podrazumijeva transformaciju shvaćanja da dojenje nije samo biološki čin, već i izraz majčinske ljubavi, odgovornosti i brižnosti. 

Osim toga, uloga društvenih mreža postala je ključna u podržavanju majki koje doje. Platforme poput Instagrama, Facebooka i Twittera omogućavaju im da podijele svoja isustva i razmišljanja i pomažu da se priča o dojenju proširi izvan lokalne zajednice i postane inspiracija za druge žene koje se suočavaju s istim izazovima.

A sad, realno stanje stvari, bez ružičastih naočala

Upravo kad smo pomislili da većina građana i građanki Ljubuškog podupire dojenje na javnim mjestima, do nas su stigle potpuno drugačije informacije. Naime, prema onome što smo čuli od naših sugovornica, naše malo istraživanje izazvalo je pravu buru među ženama.

Premda je većina njih u javnosti dala podršku majkama koje su se odvažile dojiti na javnom mjestu (ili su pak samo šutke promatrale iz prikrajka) čini nam se da stvari i nisu baš tako blistave kako nam se na prvi mah učinilo. Nakon što su saznale za ovaj članak, krenulo je klasično omalovažavanje, prepucavanje i komentiranje koje je bilo okrenuto prema majkama koje su hrabro iznijele svoje mišljenje u podršci dojenju u javnosti. Da, dobro ste pročitali. Grad je postao poprištem prepirki i prepucavanja. Pomalo licemjerno, zar ne?

Kao što kaže stara poslovica, često se suočavamo s ljudima koji su poput vuka u ovčijoj koži – izvana se čine nevinima, ali njihove namjere i karakter često skrivaju dublje slojeve koje treba pažljivo istražiti.

Kakav je onda istinski stav prema dojenju i kako društvo gleda na majke koje prakticiraju dojenje u javnosti? Pitamo se koliko dugo ćemo ostati licemjerni, prikrivajući svoje stvarne osjećaje samo zato jer nam društvo sugerira da nešto trebamo prihvatiti. Možda je napokon došao trenutak da hrabro kročimo i izrazimo svoje mišljenje, bez međusobnih nesuglasica i umanjivanja vrijednosti tuđih stavova.

Na kraju, jedno je sigurno. Ovakav nagli preokret situacije podsjeća nas na to koliko su društevene norme složene i da se stvarni stavovi ponekad skrivaju iza javnog prikaza. Možda je ovaj prokret zapravo sam još jedan od jasnih pokazatelja koliko je važno dublje istražiti vlastite osjećaje i stvarne uvjete u kojima se suočavaju majke, barem kad je dojenje u pitanju.