Što će se promijeniti u odnosima Hrvatske i BiH
Ne može se reći kako Hrvatska ulazi u EU u najsretnijem trenutku: dvogodišnja kriza eura iznijela je na svjetlo dana ozbiljne probleme oko zajedničke europske valute, čiji nastanak nije pratio i jednak nivo političke integracije, pa mnogi komentatori smatraju kako aktualna situacija može dovesti i do raspada cijele eurozone. Ni u Hrvatskoj nije idealna situacija za ulazak u Europsku uniju, ponajviše zbog recesije i teške socioekonomske situacije, ali je odavno odlučeno kako je strateški interes Hrvatske priključiti se europskim integracijama.
No, pitanje je što će se promijeniti u odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine nakon što prva postane članica EU, dok je druga još uvijek na početku tog mukotrpnog procesa. Hrvatska se može pohvaliti ne tako pozitivnim podatkom da su njeni pregovori za ulazak u EU trajali najduže, no nitko se ne bi začudio ako se za ostale zemlje iz regije pregovaranje još više oduži, i to ne samo zbog političke nestabilnosti u regiji, nego i jer se u Bruxellesu odavno naglas razmišlja o tome kako u proširenju EU na istok treba napraviti pauzu.
Hrvatska napušta CEFTA-u kad uđe u EU
Za Hrvatsku ulazak u EU nosi i određene negativne posljedice, i to naročito u kontekstu trgovinskih odnosa s Bosnom i Hercegovinom, koja je, kako kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), 'jedan od najvažnijih naših vanjskotrgovinskih partnera'. Ukupna roba razmjena u 2010. Godine između Hrvatske i BiH iznosila je 1,5 milijardi eura, s time da je bh. tržište drugo po redu u količini plasiranih hrvatskih proizvoda. Sve to i zahvaljujući sporazumu CEFTA iz 2006. godine. Hrvatska će CEFTA-u napustiti svojim pristupanje EU, kada joj se otvara zajedničko tržište Unije, ali će istovremeno izgubiti olakšice koje je imala na tržištu BiH, Srbije i ostalih zemalja regija na kojima hrvatski proizvodi imaju tradiciju prisutnosti.
U Hrvatskoj gospodarskoj komori, koju vodi Nadan Vidošević, rado su odgovorili na nedoumice oko situacije koja slijedi u odnosima BiH i Hrvatske. 'Ulaskom RH u EU Hrvatska napušta CEFTA-u, a u trgovini sa zemljama članicama CEFTA-e primjenjuju se odredbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je EU sklopila sa svakom pojedinom zemljom članicom CEFTA-e. Situacija kod poljoprivredno-prehrambenih proizvoda je drugačija i ona je različita od proizvoda do proizvoda. Međutim, generalno gledajući, može se reći da za najosjetljivije skupine poljoprivredno-prehrambenih proizvoda dolazi do rasta carina.', kažu u HGK, te dodaju da se 'ne može se govoriti o automatskom rastu cijena hrvatskih proizvoda na bosanskohercegovačkom tržištu' nakon 1. srpnja 2013. Promjena će biti, ali HGK smatra da nema razloga za paniku: 'Ulaskom RH u EU režim trgovanja industrijskim proizvodima koji čine više od 60% hrvatskog izvoza u BiH se ne mijenja. Do promjena može doći u sektoru poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i to na način da se za dio ovog sektora povećaju carine pri izvozu pojedinih prehrambenih proizvoda u BiH. Promjene u visini carinske zaštite imaju utjecaj na obujam trgovanja. Međutim, iskustva iz posljednjeg vala proširenja pokazuju da, unatoč članstvu, trgovina unutar pojedine regije i dalje ostaje najznačajnija. Zbog toga je za očekivati da će BiH i nakon hrvatskog ulaska u EU ostati jedno od naših najznačajnijih tržišta.
BiH ne može plasirati proizvode životinjskog podrijetla na tržište EU
Kada je pak riječ o izvozu bosanskih proizvoda u Hrvatsku, tu se neke promjene trebaju očekivati: 'Pri izvozu BiH proizvoda na hrvatsko tržište, carina se povećava samo u slučaju četiri skupine proizvoda. To su: mlada govedina, šećer, vino te pojedine ribe i riblje prerađevine. Međutim, u slučaju poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u obzir je važno uzeti i ispunjavanje propisa o sigurnosti hrane, veterinarstvu i fitosanitarnoj politici. Naime, BiH trenutno ne može plasirati proizvode životinjskog podrijetla na tržište EU,osim koža i ribljih prerađevina iz 4 objekta, što znači da ih danom ulaska RH u EU neće moći izvoziti niti na hrvatsko tržište. U trenutku kada BiH ispuni sve potrebne uvjete propisane pravnom stečevinom, Europska komisija će joj omogućiti izvoz na tržište svih zemalja članica EU, pa tako i hrvatsko.'
HGK dodaje kako ulazak Hrvatske u EU ne znači kako će BiH ostati izolirana: 'BiH se i sama opredjelila za članstvo u EU. Ovo članstvo zahtjeva cijeli niz promjena i korjenitih reformi, čija će provedba otkloniti sve razloge za zabrinutost građana BiH. Hrvatsko iskustvo iz pretpristupnog razdoblja je jedinstveno jer ga do sada, na ovaj način, nije prošla niti jedna zemlja kandidat. Najveća pomoć koju RH može pružiti BiH jest podrška na putu integracija u EU.'
U vezi toga se u javnosti opetovano oglašava hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, koja ističe da je BiH jedan od njenih vanjskopolitičkih prioriteta. Pusić je i u najsvežijem intervjuu za bh. medije naglasila kako 'Hrvatskoj nije dobro ako je Bosni loše', te da Hrvatska podržava pristupanje Bosne i Hercegovine i Europskoj uniji i NATO-u. Pusić je dokazana prijateljica BiH, te jedina hrvatska političarka koja je još davno jasno osudila Tuđmanovu agresivnu politiku prema BiH iz devedesetih godina, zbog čega je u hrvatskoj javnosti doživjela razne uvrede. U svakom slučaju, ne čudi što hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova optimistično pristupa cijeloj tematici, jer to im je i posao.
Zato smo za skeptičniju analizu pitali uglednog hrvatskog politologa Davora Gjenera, jednog od rijetkih koji odlično poznaju i situaciju u cijeloj regiji, a koji prvo podsjeća da 'Hrvatska prema BiH ima odgovornost veću nego prema drugim susjedima, jednostavno zato što ima teret krivice suradnje Tuđmanova režima s Miloševićevim u agresivnoj politici prema toj državi i što u novijoj prošlosti nije u pravom smislu riječi bio poštovan suverenitet susjedne države'. Za Gjenera u odnosima s BiH 'interes Hrvatske ne smije biti ograničen na hrvatsku nacionalnu zajednicu u toj državi, pa niti samo na Federaciju BiH, nego mora biti jasno definiran zagovor teritorijalnog integriteta države. Ministrica Pusić ima prednost pred većinom regionalnih aktera, zato što je njen stav o BiH odavno prepoznatljiv i definiran, što ga je javno zagovarala i u svojoj predsjedničkoj kampanji, te što ima daleko više znanja o problemima te države od većine europskih političkih aktera. Problem može biti njen ograničen autoritet prema zagovornicima centrifugalnih procesa među hrvatskim političarima u BiH, ograničena mogućnost suzbijanja njihova savezništva s Miloradom Dodikom i drugim zagovornicima rastakanja BiH.'
'Ako sve krene krivo, izolacija BiH je moguća'
Može li onda Hrvatska pomoći BiH na putu u EU i NATO ili je paraliza BiH takva da tu pomoći izvana nema, pitamo Davora Gjenera. 'Bez domaćih aktera koji su na sebe spremni preuzeti pristupanje BiH euro-atlantskim strukturama i EU, taj proces nije izvediv. Nedostatak tih snaga, u uvjetima kad je kompletna politička elita u BiH zaokupljena međusobnim unutarnjepolitičkim sukobima i međustranačkim trzavicama, bitno ograničava bilo kakvu euroatlantsku perspektivu BiH. S druge strane, nakon što je u Srbiji de facto proruska politika odnijela pobjedu nad proeuropskom, a pogotovo 'euroatlantskom', kad je Makedonija isto tako posve politički blokirana, na Balkanu se stvorio ozbiljan 'meki trbuh' u koji je ruski utjecaj prodro ekonomski i energetski, a polako prodire i politički.
Bilo kakav Dayton II, pogotovo takav koji bi bio zasnovan na kompromisu mekog krila politika svih triju nacioanalnih zajednica, postaje malo vjerojatan, jer je podjela dvaju entiteta na neki način postala granicom utjecaja globalnih političkih faktora, a pritom ponovno hrvatska politička elita u BiH najsporije i najteže razumije realitet, pa ona dodatno slabi proeuroatlantsku orijentaciju, sklapajući dugoročno štetna savezništva s politikom koja je pod sve jasnijim i prepoznatljivijim ruskim utjecajem.', smatra Gjenero, te dodaje kako je 'opravdan strah od izolacije BiH' nakon što Hrvatska i formalno pristupi EU: 'Uvijek je vjerojatno da će ono što može otići u krivo i otići u krivo. Nije za sada problematičan schengenski režim, ali jest ekonomska protočnost granica. Hrvatska taj problem nije imala sa slovenskim pristupanjem Uniji, jer je prije toga, 2002. godine, na jedvite jade ratificiran SOPS (u zamjenu za potvrdu u hrvatskoj vladi sporazuma Račan Drnovšek o razgraničenju). SOPS je slovenskim pristupanjem u svibnju 2004. postao dio acquisa, i Hrvatska je zadržala privilegirani tretman uspostavljen na granici. Hrvatska bi morala i s BiH i sa Srbijom ispregovarati takav režim, u zamjenu za poseban status Hrvatske u CEFTA-i, čime bi se izbjeglo da se prostor CEFTA-e zatvori hrvatskoj industriji nakon pristupanja Uniji.' No, ako doista stvari krenu krivo, problema će imati i BiH i Hrvatska, smatra politički analitičar Gjenero: 'Zid prema BiH mogao bi biti dvostruko opasan - za BiH bi to značilo dodatno zakuhavanje već ionako teških političkih odnosa, a za Hrvatsku daljnji pad ionako ugrožene industrijske proizvodnje.'
Hrvatski turizam neće poskupiti, a gosti iz BiH su uvijek dobrodošli
Osim gospodarske povezanosti i političke suradnje, Hrvatska i BiH su povezane i na području turizma, jer veliki broj građana BiH bira hrvatski Jadran kao svoje odredište za ljetni odmor. Ministarstvo turizmam na čijem je čelu Veljko Ostojić, zato naglašava da će 'ulazak Hrvatske u Europsku uniju, imati će mnogo pozitivnih efekata na turizam naše zemlje'. Naime, 'strani turisti čine 90 posto hrvatskog turističkog prometa, a najbrojniji su upravo gosti iz Europske unije, pa je Hrvatska u turističkom smislu već odavno ušla u EU. Ipak, formalnim ulaskom, prepoznatljivost Hrvatske i hrvatskog turističkog proizvoda još više će doći do izražaja u cijelom svijetu. Osim toga, turistička ponuda Hrvatske doživljavat će se na tržištu od pola milijardi stanovnika koji će u Hrvatsku moći putovati bez ikakvih formalnosti, dakle 'europskim turistima' postat ćemo domaće i pristupačnije tržište. Dakle, pristupanje europskoj zajednici omogućiti će lakše kretanje ljudi, kapitala i usluga, a provedeno usklađivanje zakonodavnih okvira s pravnom stečevinom EU dati će poticaj investitorima i stvoriti kvalitetniju klimu za ulaganja u turizam.'
Sve to zvuči kao da bi se hrvatski turizam mogao okrenuti od gostiju iz BiH, koji su već više puta u određenom dijelu javnosti bili proglašavani nepoželjnima, kao prošle godine u Makarskoj, pa je situaciju morao izgladiti osobno hrvatski predsjednik Ivo Josipović. U Ministarstvu turizma RH naglašavaju kako je u interesu hrvatskog turizma da se ne mijenja mogućnost prelaska granice između Hrvatske i BiH samo s osobnom iskaznicom, ali to ipak nije u njihovoj nadležnosti, te ovisi o propisima EU. Dakle, u tom području se promjene ipak mogu očekivati, no još je prerano zaključiti što će se dogoditi.
Jednako važna informacija za turiste koji na Jadran dolaze iz BiH i jest ona o potencijalnom povećanju cijena turističkih usluga nakon što Hrvatska uđe u EU, pa zato Ministarstvo turizma ističe dane očekuju porast cijena, 'posebno iz razloga što od siječnja 2013. godine započinju s primjenom nove snižene stopa PDV-a od 10% na najširi spektar usluga u turizmu i ugostiteljstvu. S obzirom da cijene formira tržište, koje u svim segmentima postaje sve zahtjevnije i konkurentnije, mišljenja smo da prostor za porast cijena postaje sve manji i skučeniji, osim u slučajevima kada se radi o investicijama, odnosno bitnom povećanju kvalitete turističke ponude.'
Važnost nastavka kulturne suradnje
Ne treba se zanemariti ni moment kulturne suradnje i povezanosti između BiH i Hrvatske, koji vjerojatno najbolje funkcionira. Primjerice, već odavno su književnici iz BiH našli zainteresirane izdavače u Zagrebu, pa su u proteklih godinu dana svoje romane u Hrvatskoj objavili Faruk Šehić ('Knjiga o Uni' kod Algoritma) i Ajla Terzić ('Mogla je biti prosta priča' kod Sandorfa). U Hrvatskoj redovito objavljuju i Emir Imamović Pirke, Mile Stojić, Selvedin Avdić, Dževad Karahasan te drugi autori i autorice iz BiH, jednako kao što su Dino Mustafić i Haris Pašović proteklih godina režirali predstave u hrvatskim kazalištima, te dobili i dobre kritike. Odlična suradnja postoji i na području filmske umjetnosti, pa tako Hrvatski audiovizualni centra (HAVC) sudjeluje u nekoliko koprodukcija filmova bh. režisera, među njima i novog filma Jasmile Žbanić.
Sve to se ne bi trebalo promijeniti ulaskom Hrvatske u EU, između ostaloga i jer područje bivše Jugoslavije povezuje zajednička povijest i jezici koje svi manje-više odlično razumiju. O tome koliko se u Hrvatskoj obožavaju, primjerice, muzičari Damir Avdić, Edo Maajka i bend Dubioza Kolektiv uopće ne treba trošiti previše riječi, jer njihovi rasprodani koncerti i prisutnost na radijskim valovima sve govore.
Među najvećim promotorima suvremene bosanske književnosti U Hrvatskoj je nesumnjivo legendardni književni urednik i jedan od prvaka FAK-a Kruno Lokotar (sada u Algoritmu), koji ovako objašnjava svoje motive: 'Kao urednik rado objavljujem dobre autore, a u BiH ih je više od nekoliko, očito. Još k tomu, što zbog svojih ograničenih kapaciteta, što zbog kapaciteta firme i tržišta, nisam radio s mnogima s kojima rado bih iz BiH. Interes u Hrvatskoj za regionalne književnosti je mizeran i potcjenjivački i još u stalnom trendu opadanja. 'Konačari' Nenada Veličkovića nekada su bili ozbiljan hit i društveni događaj. Prva knjiga Emira Imamovića Pirkea 'Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince' je bila hit, a njegova treća knjiga 'Treće poluvrijeme' jedna od najvažnijih knjiga objavljenih zadnjih godina generalno, barem zbog svoje socio-komponente koja priča o nestanku jednog društva, onog socijalističkoga, i s njim i društvenosti. E, ta knjiga nakon što joj je zamalo izmakla nagrada Meša Selimović, nakon što ju je i Jutarnji list - za koji je Pirke povremeno pisao - ignorirao, nakon što nije doprla ni do revolucionarne mladeži zbijene oko Zareza i Subversive Festivalaa, a nudi im obilje materijala za teme kojima se bave - nakon svih tih previda i propusta, ta knjiga još čeka da bude recipirana. To prije nije bilo moguće. No, možda se dio odgovora krije i u kolonijalističkom impulsu, jer prva Pirkeova knjiga je komedija o Bosni pa je malograđani lahko vide kao potvrdu svojih stereotipova, dok zadnja govori o našim problemima, propalim nadama, iznevjerenoj prošlosti, opljačaknoj srebrnini, dekultivaciji, doduše, i o vehabijama... odreda neugodnim temama.'
A hoće li ulazak Hrvatske u EU promijeniti kulturno-književne odnose s BiH? 'To će djelovati na formalnoj razini nizom birokratskih zapreka. Nadam se da se pri gostovanju pisaca iz BiH njih neće morati konsekutivno prevoditi, kao što su mene prevodili u Sloveniji pred publikom koja razumije hrvatski, kada sam svojedobno gostovao, jer je takav bio zakon, ne znam je li još na snazi. Morat će se popunjavati tisuće formulara da bi se dobio bijedan honorar ili da bi tekst uopće bio objavljen, u radio difuziji, recimo. Vremenom, to će, ali nebitno, udaljiti književnosti. Temelj odnosa između ex-yu zemalja je divergencijski trend koji traje 20 godina, kao što su tijekom prošlog stoljeća te kulture konvergirale jedna drugoj i trećoj. Ali, ti jezici, pozdav njima ma kako se zvali, će se i dalje razumjeti bez prevođenja, a susjedske, rodbinske i prijateljske veze jačati, jer nacionalizmi imaju svoj vijek trajanja. Doduše, kada pogledam Tomislava i Tomislava, nisam više u to siguran.', skeptično konstatira Kruno Lokotar.
Izvor: tportal.hr
Vezani članci