FOTO  Srđan skuplja različite čepove, ima ih već 2500

Hobiji nisu rezervirani samo za djecu kao izvanškolsku aktivnost ili razbibrigu poslije škole. I ako jesu, djeca im obično prilaze kao nekoj usputnoj aktivnosti, dok kod odraslih to nije slučaj. Odrasli doživljavaju hobije kao odgovornost i posao, koji se radi sa žarom i strašću. Nekoga na kolekcionarstvo potakne ljepota stvari koje skuplja, nekoga neobičnost predmeta, a Srđana srednjoškolska šala da svaku večer popiju drugo pivo.

Srđan  Klačar iz Pala je kolekcionar čepova. Iako je počelo samo od piva, nastavilo se i na čepove od sokova, vode, vina, nije važno piće, važno je samo da su limeni.

 „Kada smo kao srednjoškolci, krenuli s tom internom šalom da svako večer popijemo drugo pivo, ja sam čepove mahinalno sakupljao i nosio kući. Kada sam sakupio 50 komada, pomislio sam da bi bilo lijepo i interesantno skupiti ih što više i posvetiti se sakupljanju čepova. Na početku su to bila samo piva, a kasnije sam uključio sva druga pića, samo da je limeni čep“, počinje priču ovaj neobični kolekcionar.

Njegova kolekcija sada broji oko 2500 čepova. Razmjene su postale aktivne kao nekada razmjene sličica nogometaša ili likova iz serije. Srđan kaže da se zahvaljujući društvenim mrežama povezao s drugim kolekcionarima, da tako komuniciraju, razmjenjuju iskustva i razmjenjuju višak primjeraka koje imaju.

„Krenuo sam s razmjenom s Njemačkom, Francuskom i Španjolskom, iako mislim da sam najviše čepova razmijenio s Litvanijom. Oni imaju neobične komade, meni jako zanimljive. Slao sam u Ameriku, Aziju i Australiju.“

Američki čepovi su mu jako zanimljivi, a kaže da najviše voli crne i bijele jer se na njima šare jasno vide. U obilasku drugih država ili gradova, turisti poput Srđana obično gledaju arhitekturu i prirodu, dok je njegov pogled usmjeren ka podu i očekivanju da će obogatiti svoju kolekciju novim, po mogućnosti rijetkim čepom.

Prijatelji su ga već naučili da ga kao poklon s puta neće obradovati razglednica, ni magnet za frižider, već samo čepovi koje još uvijek ne posjeduje.

„Sve sam ih zarazio“, šali se Klačar, pa nastavlja:“Netko im traži suvenire, a ja punu kesu čepova. Tako funkcioniramo. Navikli su se već na mene i moju strast.“

Najdraži čepovi su mu oni koji se više nigdje ne mogu pronaći, jer su se te, pretežno pivovare, zatvorile. To su, mahom, pivovare s prostora ex-yu i primjerci za koje je pomislio da ih nikada neće imati. Ali “kopanjem“po izletištima i mjestima za roštilj i kraj rijeka, svašta se može pronaći. Tako je pronašao i čep za Sarajevsko pivo iz 1984.godine, najstariji koji ima, “Radensko srce“, koje je našao na Jahorini.

Srđan je za svoj hobi našao lijepo mjesto. Odlučio je sve svoje čepove zalijepiti na palete.

„Prvo sam ih posložio po bojama, da vidim koje imam. Zaključio sam da bi bilo puno bolje da su mi tako posloženi, nego da stoje u kutijama, pa ni sam znam što tu sve ima. Od starih materijala koji su bukvalno bili otpad, napravio sam ove ramove i silikonom lijepim čepove. Sada su dobili i funkciju ukrasa na zidu.“

Ne planira unovčiti svoj hobi, ali ima ambiciju da udupla i da dođe do brojke od 5000 komada. Vjerovali ili ne, ljudi koji imaju bogatu maštu i ideje, od čepova mogu napraviti puno stvari. Od podmetača do nakita. Srđan je skroman, on želi obložiti jedan stol s duplikatima koje ima i da mu potpuno novo ruho.

Ovaj veseli mladić nam samo može dati ideju gdje još možemo usmjeriti slobodno vrijeme i postoji li neka oblast kolekcionarstva koja čeka samo na nas. Možda obnoviti sakupljanje poštanskih markica ili starih kovanica ili pronaći nešto novo, za naše prostore, još neotkriveno. Na nama je da odlučimo.