Srce Lijanovo: Igrajmo se demokracije

Klupe neuredno poredane u dvorištu, pred vratima crkve Jan Palach stoji. Gledam kako mu tijelo ližu zlatnožuti plameni jezici dok poziva na slobodu. Pogledam ponovno na vrata crkve i vidim da zid nije dovršen. Odlučim se uvući unutra.

Starinski kameni pod, hladan i šaren. Bijele mramorne krstionice prazne, samo sivkasti trag soli u njima, kao da odavno nisu korištene.

Čitam posljednjih dana kako su socijaldemokrati izgubili lokalne izbore. Nisam ni znao da smo imali socijaldemokrate u zemlji. Imamo samo Bošnjake, Srbe, Hrvate i ostale.

Slijeva baka kleči pred kipom svetog Zlatana Lagumdžije u franjevačkom habitu, s tonzurom na glavi i ljiljanom u ruci. Baka s drvenom krunicom u ruci ponavlja naglas: "Presveto Srce Isusovo, moli se svetom Anti za mene!"

U čudu prođem dalje naprijed, pred kipom svetog Milorada Dodika obučenog poput pustinjaka, križ mu u jednoj, a glava ne na ramenima već u drugoj ruci. I pred njim baka s biserno bijelom krunicom ponavlja molitvu: "Presveto Srce Isusovo, moli se svetom Ivanu za mene!" Kažem: "Baba, nije ti ovo sveti Ivo!" Ona kao da me i ne primijeti, na te riječi pogleda u vis i odgovori kipu: "Slušaj, Ivo, da si znao šutjeti, glava bi ti još na ramenima bila!" I vrati se baka molitvi.

Piše: Igor Božović/bitno.ba

Ni dalje mi ništa nije jasno, pa pođem dalje pred oltar. Lijevo od oltara kip sveca u plavom, na trenutak sam pomislio da je lurdska Gospa u pitanju, ali nije. Lik svetog Jerke Ivankovića u plavom, s plaštom preko glave. Na prsima mu veliko okrunjeno srce iz kojeg zrake izlaze na sve strane. Pred kipom gospođa koja, sudeći po krpama zakačenim o pasu, čisti crkvu. Polagano kupi novac nemarno razbacan oko nogu sveca i potom se saginje i novac stavlja u škrabicu pred njim. Ali nije škrabica pred njim, nego plava glasačka kutija. I stavlja novac gospođa i usput se naglas moli: "Presveto Srce Lijanovo, moli se svetom Valentinu za mene!"

Veoma čudna crkva, velim u sebi i skrenem pogled prema oltaru. Bijeli mramorni oltar na kom su urezana i pozlaćena slova "alfa" i "omega". Ali nije bijel već krvav. Na njemu slika sveca, urešena u pozlaćeni okvir, iz očiju mu teku krvave suze, a pred oltarom kleče brojni ljudi i maramicama brišu krv i ljube potom i maramice i oltar. Pogledam koji je svetac što krvave suze plače, piše sv. Val... i dio se ne vidi od krvavih suza i opet se vide posljednja slova...nzko.

Trgnem se iz sna, pogledam uokolo, mrkli mrak, oblačno je i mračna je noć.

Čitam posljednjih dana kako su socijaldemokrati izgubili lokalne izbore. Nisam ni znao da smo imali socijaldemokrate u zemlji. Imamo samo Bošnjake, Srbe, Hrvate i ostale. Čitam kako je SDA dobila izbore, poglavito u Središnjoj Bosni, gdje je prije bio HDZ BiH na vlasti. Nije mi jasno - zar nisu i prije bili u koaliciji SDA i HDZ BiH?! Kako su mogli dobiti izbore, samo su se rotirali. Čitam da je SDS dobio izbore. Izbore za načelnike, da. GRADOnačelnik je i dalje socijaldemokrat.

Mislim, tako to zovu, a socijaldemokrati ne postoje kod nas. Kažu HDZ BiH dobio lokalne izbore, ali izgubio Središnju Bosnu. Zar ne rekoše nedavno hrvatski predstavnici da za lokalnu zajednicu uopće nije bitan paritet u vlasti, jer tu se ionako odlučuje o pitanjima života običnog puka. Tako bar objašnjavaju zašto je dobro da u Mostaru bude pravilo jedan čovjek-jedan glas.

I navodi Središnje izborno povjerenstvo, koje je totalno podbacilo u informiranju građana o tijeku izbora i pokazalo da javne institucije u ovoj zemlji doista ničemu ne služe, da će ispitati slučaj brojnih nevažećih listića u Neumu. Kojem crnom Neumu?! Jedan jedini kandidat za načelnika bio - Živko Matuško.

Prisjetim se kako su komunisti birali lokalnu vlast nakon Drugog svjetskog rata. Na listama bio samo jedan kandidat. Mogao si odabrati ponuđenog ili poništiti glas. Doista, postali smo glasači, nismo više birači.

Mi se samo igramo demokracije. Međunarodna zajednica gleda i muze naše novce ne radeći ništa. A narod crta po listićima. Kad nema koga odabrati. Zato bar imamo umjetnike poput Mersada Berbera, rahmet mu duši. I Zemaljski muzej, rahmet i njemu.