ŠPRD FAŠISTOIDNOM ANTIFAŠIZMU! Dekontaminacija abrašijskih iluzija

Tako je svaki Hrvat koji ne diše na fonu unitarne BIH ustaša  i naci a svaki Srbin koji je za Srpsku jednostavno četnik....

Nije pošteđen ostao ni Komšić. Koji se jadan ubio od dokazivanja svog antifašizma. Nije mu lako. Provaljen je kao posljednji državnik Europe koji u uredu drži  nacističku ikonu jednog čike s bradom. Odmah desno od komunističke. Na kojoj je jedan čika u cvikama. Ubojica Sefer, ujedno  ugledni član bošnjačke političke elite, koji otvoreno na FTV-u govori o tome kako je po Srednjoj Bosni \"tamanio ustaše\" to mu nije mogao oprostiti. Doduše Komšić je pripadnik Armije BiH, odlikovan Zlatnim Ljiljanom, a u toj armiji bilo je kudikamo više potomaka ustaša nego u HVO-u iako se danas medijski ustaštvo pakuje isključivo Hrvatima i njihovim vojskama.

Nije pošteđen ostao niti Bojan Bajić, deklarirani soc-demokrat iz Rudog. Četnik je jer je Srbin. I jer ne smatra da je Srpska manje zlo od Federacije.

Po toj logici paranoične  fašizacije BH društva i Poskok je prozvan fašističkim na jednom bliskoistočnom portalu kojeg uređuju mladokomunisti iz Abrašević centra, udruge koja godinama uspješno izvlači novce iz stranih fondacija upravo na prodaji priče kako su eto oni tek raja koji  čuči oko Karađozbegove, dobra antifašistička raja, dok je sve ostalo, moj Soroše, zatrovano mržnjom i nacizmom. Poklali bi nas danas da mogu sutra dragi  Džordže. Klasična kontaminacija iluzijama.

Ono što Abraševci prešućuju, dok čuče, kontempliraju i kontaminiraju, jeste činjenica da među Hrvatima u BIH nema niti natruha  od nekakvog neformalnog ustaškog pokreta koje djeluje po nacističkim idejama. Nema nacističkih ispada kod političkih elita u Hrvata. Nema znakovlja na ulicama niti se po svadbama pjevaju ode Paveliću kao što su se nekada u znak nekakve subverzije ili dišpeta pjevale u komunizmu.  Hrvati svojim ulicama ne daju imena po Paveliću i Hitleru. Otvoreno zagovaraju gašenje ulica Budaka i Francetića. Polemizira se i o opravdanosti ulice Mati Bobanu. I to upravo na hrvatskim portalima u BIH.

Kod Srba također nećete naići na formalnu udrugu nacista. Srbi doduše imaju Ravnogorski četnički pokret koji je opskuran i otresit i nitko ga ne shvaća ozbiljno. On ionako služi tek kao povremeno ulje za podmazivanje priloga sarajevskoj propagandi, jedinoj gebelsovskoj propagandi u BIH,  ali stvarnog utjecaja nema. Međutim i taj Čankovićev pokret ne koketira sa nacizmom. Četnici se naime ne odriču savezničke antifašističke prošlosti iako i njima Abrašija mrtva hladna pakuje fašizam. Srbi također ne daju imena ulica po nacistima budući da su se u prošlosti klali sa nacistima.

U javnom diskursu Republike Srpske često ćete naići na oštre šprdnje sa četnicima. Nezamislivo je da na isti način na koji \"četnik\"  Vasić  piše o Karadžiću i Mladiću, ili da na način na koji se u unutarhrvatskoj polemici   piše o Bobanu, Šušku i Tuđmanu  da sa istim takvim kriticizmom nekakav Bošnjak usudi nešto napisati o Aliji ili Seferu Haliloviću.

Ako su već Salmedini iz Abrašije svoj modus vivendi pronašli u antifašizmu, što je samo po sebi smiješno ako pogledamo kalendarsku godinu u kojoj se nalazimo, ako su dakle pristali  oportuno iz prostopraktične NVO pobude preživljavati preživajući fašiste, ne bi li na taj način zgodno za strane pare a za domaću upotrebu skrenuli fokus javnosti sa stvarnih problema BH društva koje sve više tone u tronacionalnom plamenu kojeg oni ne primjećuju  jer je eto puno bitnije danas uzeti se u koštac sa fašistima umjesto suočiti se sa rak ranom BH društva i pokušati ju realno izliječiti, ako su dakle odlučili piškiti kontra fašističkog povjetarca onda su mogli primijetiti da je jedini deklarirani  pronacistički pokret koji se otvoreno i jasno  takvim deklarira i zanosi idejama Adolfa Hitlera, teorijom više arijevske rase, teorijem sekularne države nacionalsocijalizma, zaživio upravo i jedino u  Bošnjaka!

O tome su mediji pisali i prije nekoliko mjeseci pa ovdje čisto ponavljam da Abrašija ne  zaboravi: Neonacistički i neofašistički  „Bosanski Pokret Nacionalnog Ponosa\" na svojoj internet stranici otvoreno raspiruje rasnu, nacionalnu i svaku drugu mržnju, u potpunosti zagovarajući ideologiju Adolfa Hitlera i primjenjujući nacional-socijalizam i nacizam na Bošnjake/Bosance. Imaju Facebook grupu, orgasnizirani su i šire se.

Pored njih pokret vehabizma koji zagovara gušenje ne samo osnovnih ljudskih sloboda nego koječega drugog, i koji sve više jača u BIH, koji je toplo branjen od prvog čovjeka islamske zajednice u BIH trebao je po svojoj ideologiji itekako zabrinuti antifašiste iz Istočnog. Sloboda je navodno ideal antifašizma. A šta sloboda ima sa vehabizmom? Antifašizam i vehabizam? Vide li mladi abrašidioti u tome nekih dodirnih točaka? I pišu li ikada kritički o tome? Traže li te udruge i takve ideologije hitnu reakciju partizana iz Zalika ili su problem samo Hrvati zato što su Hrvati i Srbi zato što su Srbi? Kako je uostalom reagirala Abrašija kad je Topalović zaluđen  tom ideologijom pobio cijelu jednu familiju? Kako su reagirali na nedavni napad u Bugojnu?

I tu  leži glavni apsurd lažnih abrašidiotskih teftera. Arsenovski kazano oni viču \"kopno!\" a gledaju vodu.  Oni ne razlikuju suvremeni BH nacionalizam od već povijesnog fašizma. Nacionalizam Srba i Hrvata u BIH za njih je naprosto fašizam. Nikada neće propitati koliko je građansko unitaristički nacionalizam njihovih \"antifašističkih\" vođa uzburkao hrvatski ili srpski nacionalizam. Nikada neće propitati je li nasilno dovođenje Željka Komšića udaljilo ili približilo pola milijuna Hrvata Bosni i Hercegovini. Nikada se neće upitati mogu li se BH nacionalizmi utišati rigidnim promicanjem građanskog društva ili ih je jedino moguće utišati realnim odgovorom države Bosne i Hercegovine na ono što njena tri nacionalizma traže?

S druge strane  nagon za majorizacijom koji u BIH pokazuje većinski narod preko svojih političkih predstavnika i zakona koje donose nešto je što se u tom antifašističkom ludilu u ludoj državi i zaluđenim glavama Abrašije ne propituje ; narod plavih očiju i \"gotskog podrijetla\" kojem su onomad i slavni sultani , slabi na plave čuperke, dali za pravo da upravlja nižim rasama običnih slavenskih genotipa.

A upravo se u toj  majorizaciji da  pronaći sjeme nacizma. Što je nacizam drugo nego ekstremni vid majorizacije? Ili što je drugo majorizacija nego lagani uvod u nacizam?

Nepodnošljiva je lakoća etiketiranja kojom samoproglašeni abrašiluk druge krsti fašizmom. I nije u pitanju samo abrašiluk nego generalna pojava na javnoj sceni u političkih Bosanaca i Bošnjaka. Fašist si ako kažeš da ne voliš ovakvu BIH. Fašist si ako si za hrvatski entitet unutar BIH. Fašist si ako smatraš da bošnjačke političke elite gube kompas. Fašist si ako primijetiš da će se BIH raspasti ako se ovako nastavi. Fašist si ako smatraš da na BIH nije izvršena agresija nego joj se dogodio građanski rat.

Da ironija bude veća čovjek lijepog antifašističkog imena Salmedin od Abrašije doktorirao je povijesti i to na omiljenoj temi u Bošnjaka - ilirska povijest.

Kao takav morao je znati da većinski dio njegovog naroda čine unuci handžar diverzanata, pripadnici slavnog  naroda muslimanske vjere i gotske krvi, naroda koji je dao stotinu ustaških heroja i gotovo  niti jednog partizanskog,  koji kao niti jedan drugi južnoslavenski narod u tolikom postotku nije dao svoj obol fašističkom cilju, i da akademski pripadnici njegovog naroda  nikada u svojim djelima nisu propitivali fenomen naglo ugasle ustaške svijesti i strasti  u Muslimana, pardon Bošnjaka, velikih koljača Srba Podrinja i prijedorskog kraja.

Začudo ili ne, ali baš tamo di su Srbi radili jednu vrstu odmazde u ovom ratu, Srebrenici i Prijedoru, njihovi preci su u ime Adolfa i Ante klali u prošlom. Također se radilo o tisućama. I o genocidima.

Pa bi bilo lijepo kada dotur povijesti u svojim literarnim izletima krene pisati  povijesne fermane malo pripazi na generalizaciju koju čini kada govori o drugima. Malo samokritike prema svojima neće škoditi.

Sve što nije na tom fonu Jedne misli u Bošnjaka, vjekovnih antifašista, sve što podbada Jednu nam i jedinu, Antifašističku Bosnu, sve što ironizira, ismijava i propituje, kao što recimo Poskok ismijava  pubertetsko  zanošenje mlade bliskoistočne partizanske  raje nekakvim karađoz-antifašizmom u 21-om stoljeću,  sve što nije za unitarnu BIH zamišljenu onako kako ju je zamislila viša i brojnija rasa koja je i  danas u velikom dijelu svojih elita udivljenja u slavnu arijevsko begovsku prošlost kulturoloških im otaca odmah i bez pogovora u ime Države i državotvornog naroda  imenuje se neprijateljskim i nacističkim.

Pa je tako došao red i na Poskok.

U ime naroda i narodnosti , sudi se prijekim sudom, tintom u potiljak  i Poskok jer je išprdao šupljak od abraš-antifašizma ilustrirajući slavni antifašistički tekst Soroševih partizana  slikama  gologuzih partizanskih teta. Što bi tek bilo da smo, po uzoru na partizane iz Ferala,  tekst popratili jednom sočnom antifašističkom karikaturom na kojoj recimo mladi partizan Salmedin Mesihović oralno  zadovoljava vulvu stare partizanke Žuži Jelinek  u cilju jačanja bratstva i jedinstva i međugeneracijske solidarnosti. Antifašisti iz Ferala napravili su tone takvih uradaka pa tko im je šta smio? Ali eto. Što je dozvoljeno Anti-Fa-Feralu nije i ustaškom Poskoku.

Mesihovići , doturi arijevske povijesti pretplaćeni su da napadaju sve što talasa van zacrtane matrice građanske BIH iliti velikobošnjaštva i da istovremeno šute o činjenici da je Bosna puna ulica koje nose imena po fašistoidnim osvajačima iz Anadolije. Zašto je npr. Sulejman Drugi  Veličanstveni, egzekutor i trgovac životima,  koji se krvi iznapijao po Bosni manji zlotvor od Mile Budaka? Zašto je ubojica  Ferhad Paša Sokolović zavrijedio centralnu ulicu u Sarajevu a ubojica Ante Pavelić nije? Po čemu su to Sulejmani drugi, Osmani treći, Mehmedi četvrti  i Salmedin šesti zaslužnici a Budak i Francetić nisu? Je li Salmedine?

Abrašija  neće spomenuti da su upravo hrvatski predstavnici u gradskom vijeću Mostara tražili ukidanje imena ulicama Budaka i Francetića  uz ukidanje i Titove ulice te da je upravo antifašistički mostarski SDP bio protiv toga. Omilio im se Tito više nego su im se ogadili Budak i Francetić.

Neće zbog tog prozvati SDP. Ta on je njihov. O komunizmu će biti tek donekle kritični. Ne do te mjere koja bi mogla Tita okarakterizirati kao komunističkog ubojicu i skinuti mu veo antifašističkog jape.

Salmedin je dalje  napisao kako se Poskok bavi širenjem NDH-azije, da o tome nikad ništa kritički nije napisano, da se ovdje veliča ustaštvo, da Poskok nikada nije kritizirao lokalne vlasti i slično.

Ovo ne bih naročito ni polemizirao osim rečenicom da je Salmedin očito od jučer na Poskoku. Da je ikada pratio Poskok onda bi valjda znao da je Poskok narastao isključivo na kritici lokalne vlasti. Pa potom regionalne. Polako ide i na kritiku države. U vrijeme dok je bio sitan lokalni portal upravo u toj Poskokoviji imao je imidž komunjarsko ljevičarskog jer se usudio šprdati HDZ sinekure po hrvatskim općinama i kantonima isto onako kako ismijava i Salmedinovu borbu s fašističkim vjetrenjačama.

Kad je udario na licemjerje velikobošnjačkog nacionalizma, čiji je Salmedin tek umiveni pseudograđanski sastavni dio, e tada je Poskok preko noći postao ustaški.

Povijest se dakle ponavlja. U Abraševiću rastu mladi partizani a u Škutorji, Poskokoviji, mlade zadojene ustaše. Kako je sve to netko lijepo osmislio i servirao na ovaj tanašni bh stol...

Koje li ironije, u istim tim prostorijama održano je bezbroj predavanja na temu kultura dijaloga , preko kojih su istočnomostarci preko NVO mafijaških udruga izvukli lijepe svote novca stranim naivčinama. Koliko su platili poreza na te pare državi u koju se kunu?

Salmedin i Abrašići pokazali su kolika im je kultura dijaloga. I kako im je Soroš džaba davao pinke. Ta će begovskoj djeci dijalog?

Završit ću ovaj tekst s dva citata dvije stare partizanke. Jedna je Žuži Jelinek.  Toj dementnoj starici, dogodilo se jedanput  pa se izletjela u javnosti.  Ispričala je kako je usred neke šume , u jeku rata rodila dijete. I kako su im ustaše praktički ušli u trag, cijela njena jedinica se dogovorila kako je najbolje da se to dijete uguši. Jer bi plač djeteta mogao ustašama otkriti njihovu točnu lokaciju. Teška srca, Žuži, članica partizanske jedinice kaže pristala je na to. I junački partizanski odred tako je ugušio dijete. Tiho. Potajice.  U nekoj šumi. Da Ustaše ne vide.

Jedan kolumnist cijelu stvar je predstavio i drugačije  - U ime antifašizma partizanska jedinica koja je praskala madame  Žuži, umjesto da dijete ako ništa negdje ostavi , pa da mu i majku skupa s njim negdje izolira i ostavi s djetetom,  počinila je kolektivno antifašističko čedomorstvo pravdajući ga opreznošću i taktikom. Žuži , dementna starica, uvjerena da je učinila pravu stvar time se javno hvali. Taj primjer   ogledan je primjer  kako je antifašistička propaganda od najobičnijeg čedomorstva u stanju napraviti junačko partizansko djelo.

Ako su od takvih stvari bili u stanju izmišljati bajke, šta je onda istina? I šta mi znamo šta su naši \"antifašisti\" sve činili po brdima i planinama u ime naroda? Znamo ono što smo čitali. Ono što se nije smjelo znati nije se ni zapisalo. Tek poneka veća jama prenijela se s koljena na koljeno. O stotinama tisuća malih jama i malih partizanskih čedomorstava, što svoje a što tuđe djece mi nikada nećemo pročitati ni slova. Jer su \"antifašisti\" u 45 godina jednoumlja zatrli istinu.

Prema tome otkud pravo Salmedinu ili bilo kome iz Abrašije da danas nama balkanski antifašizam prodaje kao apsolutni ideal ovih prostora ako mi o njemu ne znamo gotovo ništa ili znamo samo ono što nam je dozvoljeno da znamo.

Drugi citat sam našao u komentarima i jako mi se svidio:

Nitko nema moralno  pravo nazivati se antifašistom, tko nije istodobno i antikomunist.  To je kazala Hana Arendt spisateljica mučena u nacističkim logorima.

Soroš Abrašizmu, Kruh i Voda narodu!

Sabur Antifašisti.

piše: Nikola Zirdum l poskok.info