SLUČAJ PAZARIĆ: Uzalud je mijenjati uprave, nužna je promjena ljudskoga uma i žestoka policijska akcija

Sramna afera Pazarić polako pada u zaborav. Na prosvjednim skupovima se jedva skupi stotinjak neorganiziranih osoba, nema kritičnoga pritiska za strateške lomove, sve će se po svoj prilici kao i obično u ojađenoj državi zaklopiti smjenom ravnatelja Zavoda Redžepa Salića i članova Upravnoga odbora koji su najmanje krivi što se dogodila neviđena bruka, piše Dnevni list. 

Smjene i kriminal

Zapravo ispada da je Salić kriv što je javno ukazao na neviđeni kriminal u Zavodu i srednjovjekovnu torturu koju godinama trpe nedužne osobe. ”Uputio sam tužbu FUP-u i SIPA-i, a niko nije došao. Ogroman je kriminal u Zavodu u Pazariću. Pozivam vas da svim sredstvima pozovete Tužiteljstvo, FUP i SIPA-u da vide kakav je kriminal. Od trgovine kurbanima pa dalje. Više od milijun maraka je tužba samo za kurbane. Ne mogu da vjerujem…”, poručio je očajni Salić parlamentarcima. On je kazao da Upravni odbor zavod košta čak 420.000 KM godišnje dok su istovremeno djeca gladna. “Molim vas da to skinete s naših leđa. To je sve nauštrb naše djece. Petnaest godina u zavodu nije promijenjen meni za tu djecu, 15 godina su djeca gladna”, uzalud je vapio žrtvovani Redžep Salić.

Da, bit će smijenjena i sadašnja članica Nadzornog odbora KJP “Sarajevo-šume” Zarfa Dupovac, koja je bila ravnateljica i šefica računovodstva Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i mladeži Pazarić. Tek sada se politički sponzori sjetiše da je Dupovac odlukom Općinskog suda u Sarajevu osuđena zbog pronevjere novca i to baš u Zavodu Pazarić u vrijeme dok je bila direktorica i šefica računovodstva. Prozirna naknadna pamet kao i u slučaju ratnoga zločinca Zornića koji je imenovan za ravnatelja Toplana u glavnome gradu iako je minder jako dobro znao za njegove ratne grijehe. Štićeni, ne samo u Pazariću, se godinama pljačkaju i ponižavaju. Tko se uopće više sjeća zloglasnoga glavnoga tajnika u federalnome ministarstvu rada i socijalne političke Fehima Bekana koji je vedrio i oblačio po fondovima i zavodima zaposlivši svu rodbinu i brutalno se obogatio sa svih strana uzevši velike novce i od nesretnih štićenika. Tako su pisali sarajevski mediji, ali Bekan je bio štićenik moćnih političkih krugova. Jednako kao i samozvani slikar Memo Haljevac i sva svita stranačkih štićenika koji su, eto, vidi se kako, štitili štićenike u Pazariću. Čovjek ne može povjerovati , slikar umjetnik zaposlen u Zavodu za nezbrinutu djecu i koji umjesto da stane na čelo pobune protiv zlostavljanja djece i kriminala, preko medija linčuje hrabru zastupnicu Sabinu Čudić. Nanjušio je Holjevac i drugi lešinari da se prema Pazariću slijeva pet milijuna maraka , pa su i štićenike tretirali kao plijen. Uzaludno je smjenjivati ravnatelja u Pazariću ili bilo gdje i članove upravnih odbora, a uz to nije korektno ako su nedužni, ovom društvu je nužna promjena nakaradnoga mentaliteta i žustra policijska akcija. Ne govore uzalud mnogi umni i čestiti ljudi, koji su nažalost ipak manjina, kako mi u BIH zapravo živimo ”vezani za radijator ili krevet” , živimo ”Pazarić”.

Smjena Redžepa Salića, pa i bivše šefice Dupovac je samo ogavno mazanje očiju javnosti. Problemi su dubinski i oni se zasigurno neće rješavati već su gurnuti pod prašnjavi tepih.

Nebriga

U Sarajevu egzistira nekoliko udruženja koja brinu edukativno i smještajno o stotinama djece sa poteškoćama u razvoju. Jeziva je činjenica da većina njih svoju tešku misiju provodi i obitava po skučenim i nehumanim prostorima kućnih savjeta. Rade u improviziranim prostorijama u kojima, uz pomoć donatora, doistaulažu nadljudske napore da se odbačena djeca u društvu makar tu osjećaju ljudski i prihvaćeno. A u glavnom gradu se atraktivni prazni prostori krčme po stranačkim listama i odobrenjima. U glavnom gradu susjedne Hrvatske, primjerice, uz pristojne prostore, organiziran je gradski besplatni prijevoz za svako dijete ili štićenika nekoga zavoda od njihove kuće do ustanove u kojima provode dio radnoga vremena. U Sarajevu samo jedno udruženje i to djelomično pokušava napraviti takav sustav. Ima itekako kriminala i u tim udruženjima. Prije dvije tri godine ravnateljica jednoga od većih udruženja je opelješila štićenike za nekih stotinjak tisuća maraka. I ona je očigledno bila nečija stranačka ili ina štićenica, jer je afera zataškana njezinim udaljavanjem sa pozicije dok novac nije vraćen. Stranci sa svih strana pomažu ogromnim donacijama. Došli su pameti pa podupiru samo kvalitetne projekte, međutim domaće varalice opet pronađu čarobnu formulu kako da makar malo otkinu od toga slasnoga kolača.

Koliko je grozna situacija u glavnom gradu BiH i kolika je nebriga i otpori u društvu uvođenju jednoga modernoga i humanoga pristupa osobama sa poteškoćama u razvoju pokazuje primjer Udruge Edus. Naime, prije četiri godine grupa roditelja djece sa poteškoćama u razvoju je angažirala dr. Nirvanu Pištoljević da im pomogne, jer su se nalazili u bezizlaznoj situaciji. Dr. Pištoljević je Sarajka koja se od 1995. godine školuje, živi i radi u Americi. Završila je Fakultet psihologije kao najbolji student. Zvanje magistrice stekla je iz psihologije, pedagogije i defektologije specijalnog obrazovanja. Sustav CABAS, koji je razvio profesor Douglass R. Greer sa kolegama sa Columbia univerziteta u New Yorku, a koji promovira dr. Pištoljević, obuhvaća ne samo djecu već i njihove roditelje i stručnjake koji sa njima rade, a istraživanja su dokazala da daje četiri do sedam puta bolje rezultate od klasičnih obrazovnih metoda, naročito kod djece sa poteškoćama u razvoju. Sustav podrazumijeva edukaciju djece, kadra, roditelja i konstantno unapređenje metodologija rada kroz naučnoistraživački rad. Sve to je u Sarajevu bilo praktično sa dr. Pištoljević na kućnom pragu, ali nažalost, domaće institucije ne žele podržati rad EDUS-a i program zasnovan na CABAS metodologiji uvrstiti u Zavod Mjedenica i Centar “Vladimir Nazor”. Iako roditelji traže, mole, apeliraju da EDUS-ov program postane široko primjenjivan, njihov glas, kao ni glas njihove djece se ne čuje. Sanela Lindsay, generalni tajnik Udruge EDUS i majka djeteta sa poteškoćama u razvoju napominje i kako je interes roditelja djece iz BiH, ali i Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije, Slovenije, od kojih su neki čak preselili u Sarajevo, najbolji pokazatelj kvaliteta rada EDUS-ovih edukatora. Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju, iako im zakon jamči osnovno i srednje obrazovanje, kao i tipičnoj djeci, niti dobivaju pozive za upis u školu, niti opomene ukoliko tu obvezu ne ispune. Zato djeca sa poteškoćama u razvoju u BiH često ostaju kod kuće, žive sa roditeljima, a nakon njihove smrti završavaju u zavodima Drin, Pazarić i sličnim.

”Uhljebljavanje”

Ako se pitate šta jedan ”Memo” radi u Pazariću, postavite sebi to pitanje još najmanje 150 puta. Prema podatcima Ureda ombudsmena za 2015. godinu u JU Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i mladeži na dan 31. prosinca bilo ih je zaposleno 153. Od tog broja, samo njih 29 su bili oni koji izravno sudjeluju u rehabilitaciji i radu sa djecom sa invaliditetom. Sve ostalo su ”haljevci” . Na jednog terapeuta dođu četiri ”haljevca”! Naravno sve to sa fantastičnim proračunom od pet milijuna maraka. I nije Zavod u Pazariću jedini ovakav slučaj ustanove za uhljebljivanja. Cijela Bosna i Hercegovina je jedan zavod za zbrinjavanje stranačkih poltrona, njihove djece, rođaka, propalih umjetnika, netalentiranih sportaša. Svi smo mi njihovi štićenici. Ovom društvu je nužna promjena retardiranog mentaliteta i žestoka policijska akcija, jer od kriminala pršti i curi na sve strane.