ŠIROKOBRIJEŽANIN OSVAJA KULINARSKE MEDALJE Cilj mi je donijeti Michelinovu zvjezdicu u Hercegovinu

Kuhar iz Širokog Brijega, 25-godišnji Božo Ćorić vraća se iz Bejruta s prestižnog međunarodnog kulinarskog natjecanja sa zlatnom medaljom oko vrata.

Ćorić, koji je radio u prestižnim restoranima u Hrvatskoj trenutno radi u jednom hotelu u Dubrovniku, a priprema se za stepenicu dalje, preseljenje u London u kojem će dodatno usavršavati svoje vještine.

U Libanonu je pobijedio u kategoriji ribljih jela, te osvojio posebno priznanje za svoje mesno jelo. Stručni žiri oduševio je brancinom urolanim u biodinamički radič sa celerom i kremom od kravlje skute koju je aromatizirao peršinom, dok je za mesno jelo odabrao 40 dana star simentalski goveđi file s fermentiranim šparogama, tikvicama i pjenicom od češnjaka.

Božo ističe u razgovoru za hercegovina.info kako je sve sastojke nosio sa sobom iz Hrvatske u posebnim termo vrećama jer je samo tako mogao postići okuse koje je zamislio.

Ovaj skromni mladić kaže kako je "osjećaj kod svakog osvojenog priznanja nevjerojatan i pruža veliki poticaj za dalje. Kuhanje je moj život i ulažem puno ljubavi prema tom poslu, ne kuham zbog nagrada i raznih priznanja, najveća  nagrada mi je kada je gost zadovoljan s mojim jelima, tu mi sreću nitko ne može kupiti".

Ističe kako bez svoje mentorice Danijele Pantić Vlahović ne bi bio tu gdje je sada i puno zasluga za svoj uspjeh pripisuje njenoj upornosti i strpljenju.

"Danijela je kuharica svjetskog kalibra i međunarodni gastronomski sudac, bez nje ovo sve ne bi bilo izvedivo. Imala je jako puno strpljenja za mene, radili smo puno zadnjih dana, budući da je ona u Beogradu. Pripremali smo se online i na kraju se trud isplatio."

"Kada je došlo do proglašenja, kada sam čuo svoje ime, mislim da je to bio prvi trenutak kada sam pustio suze, ali od sreće."

Božo inače kaže kako voli kuhati zdravu hranu, te se i osobno trudi jesti što zdravije, iako je to vrlo teško u ovom poslu.

Objašnjava razliku između rada u restoranskoj kuhinji i kuhanja na natjecanjima: "Kuhanje na natjecanjima je jako teško, mi kuhari ne volimo biti ograničeni u vremenu kao što se događa na natjecanjima. U restoranu gost ima također određeno vrijeme kada očekuje da će dobiti hranu, ali tu ipak ima malo prostora za ispravljanje kako svojih, tako i tuđih grešaka.

Jedan je od rijetkih Hercegovaca koji su imali prilike raditi u restoranima ovjenčanim Michelinovim zvjezdicama.

Životna želja mu je, kako kaže jednog se dana vratiti i dovesti prvu Michelinovu zvjezdicu i u Hercegovinu.

I koliko god danas to nerealno zvučalo, Božin talent, želja za radom i stalnim napretkom te entuzijazam zaista bi mogli jednoga dana Hercegovinu staviti na svjetsku mapu obaveznih mjesta za ljubitelje visoke kuhinje, tamo gdje se kulinarstvo spaja s umjetnošću.