Silovali i mučili pa državi platili da ne idu u zatvor

Petorici osuđenika kojima je izrečena kazna zatvora od godinu dana ili manje od toga, županijski sudovi ili sud u distriktu Brčko odobrili su zamjenu zatvorske kazne novčanom. Određeni su im pojedinačni iznosi od oko 36 tisuća konvertibilnih maraka (oko 18 tisuća eura). Tri takve odluke već su realizirane a još dvije su u provedbenoj fazi.

Takav izračun temelji se na »cijeni« zatvorskog dana od 100 KM (oko 50 eura).

Amir Ćoralić jedan je od osuđenika koji su platili 36.500 KM kao zamjensku kaznu za boravak u zatvoru. On je, nakon priznanja krivnje pred Županijskim sudom u Bihaću 2015. godine osuđen na 11 mjeseci zatvora zbog silovanja maloljetnice počinjenog 1993. na području Cazina koje je okarakteririzano kao ratni zločin protiv civila.

Atif Krkalić kojega je osudio sud u Zenici »iskupio« se uplatom 36 tisuća KM u zamjenu za odsluženje kazne. Krkalić je proglašen krivim za fizičko zlostavljaonje tri civila srpske nacionalnosti prilikom ispitivanja o posjedovanju oružja 1992.

Plaćanjem novčane kazne zatvora se spasio i Branko Pudić, osuđen na godinu dana zbog zlostavljanja zatočenika nesrpske nacionalnosti u logoru Luka u Brčkom.

Zakonima koji su na snazi u BiH dopuštena je mogućnost da sve osobe pravomoćno osuđene na niže zatvorske kazne mogu »otkupiti« slobodu odnosno da im se zatvor može zamijeniti novčanom kaznom no postavlja se pitanje je li to moralno i dopustivo u slučaju osuđenika za najteža kaznena djela poput ratnih zločina.

Dodatni je problem to što u BiH ne postoji ujednačena zakonska regulativa. U Federaciji BiH je tako moguće »otkupiti« kaznu do godinu dana zatvora dok je u Republici Srpskoj ta granica šest mjeseci. To je vjerojatno razlog zbog kojega u tom entitetu do sada nije bilo niti jednog slučaja u kojemu bi osuđenima za ratne zločine zatvorska kazna bila zamjenjena novčanom.

Čelnici različitih sudova u BiH imaju različito mišljenje o ovakvoj praksi.

«Mogućnost zamjene izrečene kazne zatvora do jedne godine ima učinka na ostvarenja prihoda proračuna a pitanje je ima li utjecaja na svrhu kažnjavanja. Međutim, tako se oslobađaju zatvorski kapaciteti«, izjavio je Senaid Ibrahimefendić, predsjednik Okružnog suda u Istočnom Sarajevu.
Njegov kolega Bojan Stević, predsjednik Okružnog suda u Trebinju, ocjenjuje pak kako su ratni zločini posebna kategorija pa se ne mogu tretirati poput, primjerice, prometnih prekršaja.

«Po meni je degutantno da za ratni zločin netko plati. To je karikatura. Ratni zločin je sam po sebi težak i bez obzira koja je kazna izrečena, jer ona može biti niska zbog tisuću i jedne olakotne okolnosti, ipak je to ratni zločin, a ne brza vožnja«, kaže Stević.

Sličnog je stajališta i Redžo Delić, šef Odjela za ratne zločine i gospodarski kriminal u tužiteljstvu Zeničko-dobojske županije.

«Zamjena kazne zatvora za ratni zločin od 100 maraka nije adekvatna. Međutim, mi smo tu dovedeni pred svršen čin od strane zakonodavca, gdje je trebalo reći da se za određeno djelo ne može izvršiti zamjena kazne zatvora novčanom kaznom«, pojašnjava Delić.

Hina