FOTO  Sigurna kuća 'Majka Krispina' u Međugorju utočište je zlostavljanim ženama. Brojne su tu promijenile i odluku o pobačaju

Još od početka 2000-ih u međugorskom naselju Bijakovići sigurna kuća "Majka Krispina" utočište je brojnih žena, ali i njihove djece koje su zbog problema, prvenstveno nasilja koje je nad njima vršeno, ovdje pronašle svoj mir. Osim toga, kuća prima i žene koje imaju problema s neželjenom trudnoćom, koje obitelj i okolina potiču na pobačaje, ali i one sa psihičkim i problemima ovisnosti. Svoj spas u ovoj kući su tijekom više od 20 godina pronašle žene iz cijele BiH, ali i iz Hrvatske.

Ovu sigurnu kuću vode časne sestre franjevke. Predsjednica Udruge je sestra Leopoldina Kovačević, njezina zamjenica je Desa Jelavić. Tu su još sestra Iva Bešlić i sestra Bonifacija Barbarić, dok je jedna od voditeljica kuće s kojom smo danas imali priliku razgovarati Kristina Pehar.

"Početak ove naše misije vezan je za Majčino selo kada su oni krenuli sa svojom. Pojavile su se žene s problemima koje su dolazile u Majčino selo. Sestra Bonifacija Barbarić tako je u srcu osjetila kako treba pomoći tim ženama. Uz pomoć naše Dese Jelavić je u jednoj od kuća u Majčinom selu odlučila smještati žene u potrebi. Priča se svakim danom širila. Nakon toga smo bili u jednoj privatnoj kući da bi od 2005. stigli na ovu lokaciju", priča za Hercegovina.info jedna od voditeljica ove sigurne kuće Kristina Pehar.

Pitamo i zašto baš naziv "Majka Krispina".

"Majka Krispina, je bila časna sestra iz reda školskih sestara franjevki. Ona je svojedobno pomagala ljudima, odnosno ženama. Ona je pripravljala meleme i liječila mnoge koje je medicina u to vrijeme odbacivala. Tako se našla poveznica, jer i ova naša kuća vrlo često pomaže ženama i djeci koje odbaci prvenstveno obitelj, a zatim sustav i društvo", ističe Pehar.

U kući trenutno boravi šest žena, ali s obzirom na to da je ova zajednica otvorenog tipa, ne poput onih u kojima se primjerice liječe ovisnici na određeno razdoblje, broj štićenica se stalno mijenja.

"Mi smo kuća prihvata, pa tako da broj varira iz dana u dan. No, sada se upravo dok vi i ja razgovaramo može dogoditi poziv, a potom i prijem nove žene. Žene koje ovdje borave su slobodne. One mogu u ovom trenutku izraziti želju za izlaskom. Činjenica je kako kuća za sve ove godine nikada nije bila prazna. To je s jedne strane porazno, ali hvala Bogu da jedna takva kuća postoji. Ne može niti jedna žena reći da joj ne može zatrebati. Kroz sve ove godine, koliko sam ja ovdje, kroz kuću je prošlo puno intelektualki, obrazovanih i situiranih žena. Opće je mišljenje da se problemi i nasilje događaju kod obitelji i žena koje su na marginama društva. Međutim to uopće nije tako."

Potrebu za sigurnom kućom nažalost imaju žene iz cijelog svijeta.

"Nama dolaze žene s područja cijele BiH, ali i iz južne Hrvatske. No, kroz sve ove godine je prošlo žena sa svih kontinenata".

Širok je spektar žena koje ovdje dolaze i traže pomoć. Nasilje je na prvom mjestu, ali od pandemije sve veći je broj onih koje imaju psihičkih i psiholoških problema.

"Mi smo registrirani kao udruga koja pomaže nezbrinute trudnice, zatim zlostavljane žene i djecu, te pomažemo ženama i djevojkama koje se nađu u problemima ovisnosti, ali njih pripremamo za druge zajednice. Moram reći kako je porazna činjenica da u posljednje vrijeme, naročito iza pandemije koronavirusa imamo puno poziva žena sa psihičkim poteškoćama", ističe Pehar te dodaje kako su i uzroci takvih stanja razni.

"To ne možemo točno definirati, niti se mi kao kuća možemo s tim nositi. Što je posljedica? Ima očito puno čimbenika, a da su korona i kompletno to stanje pridonijeli takvim slučajevima".

Ponavlja i kako je vrijeme pandemije bilo jako teško razdoblje za žene i po ovom pitanju, pored svih drugih problema.

"Jedno razdoblje je bilo zastrašujući, naročito za vrijeme prvog lockdowna, pa do kraja te 2020. godine. To je doslovno bilo katastrofa. Prije pandemije smo znali imati možda dva poziva tjedno, a iza prvog lockdowna znalo je biti i po tri poziva dnevno. Nismo više mogli znati ni tko je zvao, što je rekao. Sada je stanje, idemo reći mirno, iako toga i dalje ima. Brojne žene šute, trpe i nose u sebi. Sustav niti malo ne štiti žrtvu. Mi kao kuća možemo ponuditi to neko utočište, ali da će netko iz temelja riješiti probleme teško. To je jedna poražavajuća činjenica".

Kako nam priča voditeljica ove kuće, puno je žena i djevojaka koje su u problemima zbog pobačaja. Brojne od njih su na isti natjerane od obitelji i okoline. No, ponosna je na to što su brojna djeca spašena preko ove sigurne kuće. Brojne majke su rekle "da životu", kako to sugerira i ploča u neposrednoj blizini kuće.

"Bilo je puno žena i djevojaka koje su željele pobaciti dijete, ali nakon boravka ovdje ili naših savjeta i ohrabrenja to nisu učinile. To je jedna svjetla točka naše kuće. Razlozi zbog kojeg žene to žele učiniti su razni. Imamo trenutno situaciju gdje je žena bila prisiljena od obitelji i okoline pobaciti, ali ona je izabrala život i Bogu hvala da ga je izabrala. Brojne žene su na to bile prisiljene od partnera, a nekada su to bili krivi životni odabiri. No, Bog se i tim nekim situacijama pobrinuo, doveo žene k nama gdje su one našle sigurnost. Mi smo zatvorena sredina ako je žena trudna, a nije udana."

Nekima se pomogne i putem poziva, bez da ih se i upozna.

"Na godišnjoj razini nekih pet ili šest trudnica koje žele pobaciti, ali na kraju zadrže dijete. Ima žena i djevojaka koje nisu ovdje došle, ali smo ih na neki način savjetovali i pomogli im. Prije nekoliko godina smo imali situaciju jedne djevojke koja me je zvala iz Bosne. Partner ju je ostavio, a roditelji. Ona je odlučila roditi dijete. Rekla mi je da nema ništa materijalno, ali da ima podršku majke i da će roditi. Rekla sam joj da je materijalno najmanji problem. Brzo smo se organizirali, ljudi su se javljali. Jedna žena iz Neuma se javila rekla kako će kupiti sve potrepštine za bebu. Kasnije smo ostali u kontaktu. Javila nam se nedavno iz Njemačke. Kazala je kako nema dana da ne zahvali Bogu i nama te da će doći posjetiti nas čim prije. Meni je najveća hvala što mi se javila. Puno je žena kojima pomognemo, a da ih i ne upoznamo."

Ispričala nam je Pehar i neke primjere iz Hercegovine, žena koje su bile prisiljene na ilegalni pobačaj, ali su se na kraju spasile, bijegom u posljednji trenutak.

"Imamo iskustvo djevojke koja je željela pobaciti te se kasnije predomislila. Kada mi je ispričala svoju priču gdje je krenula, koliko je platila i da se iz iste ordinacije vratila, doslovno sam se zaledila na tu informaciju. Činjenica da u jednoj katoličkoj i tradicionalnoj sredini, a radilo se o Grudama, jednostavno nisam mogla vjerovati. Također, prije nekoliko godina u razgovoru s jednom djevojkom koja je završavala srednju školu i čiji su roditelji intelektualci, ispričala mi je kako je ostala trudna s oženjenim muškarcem. Njezin otac ju je primorao na abortus. U bolnici na Bijelom Brijegu od liječnika pobačaj nitko nije želio odraditi, već što je trudnoća u odmakloj fazi. To je isto poražavajuća činjenica, nije bilo riječi o prizivu savjesti. No, liječnik u Brankovicu je rekao da će on odraditi pobačaj, ali da se otac mora potpisati budući da liječnik nije garantirao da će djevojka ustati sa stola. Otac je to potpisao, ali je djevojka tijekom noći pobjegla i Bogu hvala je kasnije rodila".

Pokušaju ponekada pomoći i "drugoj strani".

"Kada nam dolaze žene koje imaju problema u braku, mi nikada ne savjetujemo razvod. Naprotiv, nekada "stavimo glavu u torbu" koliko god to bilo teško pokušavamo razgovarati s mužem te žene kako bi vidjeli gdje su problemi".

Surađuje s centrima socijalnih službi iz cijele regije. 

"Nakada smo mi ti koji tražimo da se u slučaj uključi određeni centar za socijalni rad, a nekada oni traže pomoć od nas. Kada dolaze djevojke trudnice koje žele roditi, ali žele dati dijete na posvajanje, onda se centar odmah uključi".

Objašnjava koji razlozi žene natjeraju da daju svoje dijete na posvajanje.

"Najmanji problem je tu egzistencijalni. To su neke djevojke koje imaju blage poremećaje, a s druge strane svjesne su da ne mogu dati sve od sebe, ali barem ga rode. Bilo je također situacija kada su nam dolazile žene koje su željele dati dijete na usvajanje, ali su na kraju odustale od toga nakon što su rodile. Priče su razne. Koliko je god žena prošlo kroz kuću, svaka je priča za sebe".

Iako kuća njeguje katoličke vrijednosti, sve žene u problemima, bilo koje nacionalnosti i vjeroispovijesti su dobrodošle. Puno ih je tu već i boravilo.

"Puno puta su tu žene muslimanske ili pravoslavne vjeroispovijesti. Mi kao kršćanka udruga dan započinjemo i završavamo molitvom. Kada one dođu mi im kažemo da imamo svoja pravila. Kao što nema cigareta i mobitela, tako je pravilo molitva. One mogu biti s nama za to vrijeme, a i ne moraju. Kada primjerice imamo jutarnju molitvu, one mogu pripremati doručak, kada idemo na misu one mogu ostati u kući. Vremenom se brojne priključe našim molitvama, a neke su djevojke su tražile i da se krste. No, mi smo otvoreni pomoći svima bez obzira na vjeru i na nacionalnost", ističe Pehar.

Živi se od donacija, dobrih ljudi i Božje providnosti. Nekoliko puta je kuća bila pred zatvaranjem, ali uvijek je stigla pomoć "od gore".

"Ne bih da me se smatra vjerskim fanatikom, ali puno je primjera da je Gospa uistinu željela da ova sigurna kuća opstane. Puno puta smo bili pred zatvaranjem ili nemogućim situacijama, no povjerenje i predavanje Majci u ruke, našao se način. Nekada treba zamoliti i Duha Svetog da vam da mudrosti za odluke. Konkretno, 2020. godine početkom svibnja smo bili pred zatvaranjem. Imali smo punu kuću žena i djece koje iza sebe nisu imale nikoga da im može pomoći. Nismo imali hrane, higijene ni novca. Zatvorene su bile i granice i nismo se imali čemu nadati. Onda nemaš drugog rješenja, a Majka se pobrine. Odazvali su se u tim trenutcima ljudi te su nam ostave bile pune. Iste godine u kolovozu smo imali hrane, odjeće, ali ne i novca. Odlučili smo stoga moliti devetnicu isključivo za materijalnu providnost. Svaki dan smo odlučili ići na molitvu kod Plavog križa. Deveti dan devetnice ujutro nam stiže uplata velikog iznosa novca. Znali smo da se Gospa pobrinula. . Kuća inče živi od donacija, providnosti i dobrih ljudi", kaže nam.

Sigurna kuća "Majka Krispina" ženama nudi sigurnost, utočište, ali im vraćaju samopouzdanje, sposobnost za rad i samopoštovanje. Tu su uključene u radnu terapiju i imaju ispunjen svaki novi dan.

"Svjetskim rječnikom rečeno, sve ono što je ženama potrebno one ovdje i dobiju. Bilo da je riječ o medicinskoj pomoći ili bilo kojem segmentu. Tu imaju krov nad glavom, borave 24 sata. Radni dan je kompletno ispunjen. Od buđenja do odlaska na spavanje imaju svoj sadržaj. S druge strane one duhovne, bitno je da žena ovdje malo dođe sebi, da se smiri, a onda da sve treba pustiti u Božje ruke i krenuti s pouzdanjem u Boga.

U sklopu oporavka žena imamo jednu psiho-radnu terapiju gdje žene stvaraju svojim rukama. Uz razgovore, molitvu, laganu glazbu žene rade i razmišljaju. Tu su žene opuštene i imamo pročišćavajuće razgovore. Brojni ljudi dođu ovdje pogledati i otkupiti naše radove što nam pomaže u daljem funkcioniranju", kaže Pehar. 

Nasilje u ženama ubija sve ono najbolje u njima. Pehar apelira na sve žene da pričaju o svojim problemima, da ne šute na nasilje koje proživljavaju.

"Kao Udruga uključujemo sve strukture koje su potrebne da bi se žena osnažila, ojačala i mogla krenuti dalje u život. Jedna zlostavljana žena nije samo fizički zlostavljana, nego se u njoj ubija sve ono dobro. Uz takvo psihičko ubijanje žena ne može biti ni u jednoj sferi života dobra. Stoga apeliramo da žene govore i razgovaraju o svojim problemima, da prijave nasilje, kako bi one moglo biti dobro. Ne zato što mi želimo da je nama kuća puna, nego kada se rješavaju te stvari onda se žene osnažuje i vraća u ono što jest. Žene su nositeljice života i društva. Ako jedna majka nije dobro, ne možemo očekivati da njezino dijete sutra bude dobro", zaključila je voditeljica ove sigurne kuće.