Sestre Milosrdnice u Derventu su došle prije 150 godina, a još uvijek u tom kraju brinu o starim i nemoćnim

Svečanim Euharistijskim slavljem u crkvi sv. Jurja i prigodnom akademijom u Napretkovu domu u Derventi u Bosanskoj Posavini sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga Provincije Majke Divne – Sarajevo, 29. listopada 2022. obilježile su 150. obljetnicu dolaska svojih sestara u ovaj grad te zahvalile dobrom Bogu za višedesetljetnu prisutnost i djelovanje.

Svetu misu predvodio je fra Mirko Filipović, župnik u obližnjoj župi Žeravac uz koncelebraciju 13 svećenika među kojima: derventski župnik vlč. Marko Slišković, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić, derventski dekan i župnik u Koraću preč. Ivan Marić i župnik i gvardijan drevnog samostana na Plehanu fra Anto Tomas.

Na Svetoj misi sudjelovalo je oko 35 sestara Milosrdnica Provincije Majke Divne na čelu s  provincijalnom poglavaricom s. M. Vinkom Bilješko i kućnom predstojnicom Samostana Majke Lujze u Derventi s. M. Augustinom Matijević te ekonomom Vrhovne uprave u Zagrebu s. M. Veronikom Đogaš. Pojedine sestre obukle su redovničku odjeću koja se nosila u vrijeme dolaska prvih sestara u BiH i u Derventu prije 150 godina. Župljanima i vjernicima iz drugih župa pridružili su se hrvatski predstavnici vlasti u entitetu RS Josip Jerković i Davor Čoradš, generalni konzul Republike Hrvatske u Banjoj Luci Zoran Piličić, zastupnik u općinskom vijeću u Derventi Marijan Kljajić i drugi.

Liturgijsko pjevanje animirao je zbor sestara Milosrdnica pod ravnanjem s.  Željke Lukač.

Riječi dobrodošlice svima poželio je župnik Slišković te čestitao sestrama ovaj veliki jubilej.  

U prigodnoj propovijedi fra Mirko je rekao da je proslava 150. obljetnice dolaska sestara u Derventu trenutak zahvaljivanja. „To je jedino dostojno i pravedno… Znamo da najprije treba zahvaliti Bogu za inspiraciju, za podršku, brižnost i milosrđe. Naravno, moramo zahvaljivati i onima koji su odgovorili tom Božjem pozivu i uložili svoje živote u ovaj čudesni projekt. Ovo je dosita čudo“, kazao je fra Mirko dodajući da mnogi hrle vidjeti pojedina čudesna događanja iako su čudesa svuda oko njih.

„Ovo je Božje čudo i čudo ljudske suradnje s Božjom voljom. Toliko je godina, likova i ljudskih sudbina u pitanju da nije moguće pojedinačno zahvaliti svima“, rekao je župnik Filipović napominjući da bi ipak trebalo svima zahvaliti pojedinačno uspoređujući to s filmom na čijem kraju ide duga lista onih koji su toliko truda uložili u filmsko ostvarenje, a nije im moguće ni imena pročitati jer budu popisana na kraju i samo kratko prikazana. Kazao je da je teško i zamisliti dugi popis sestara Milosrdnica koje su dolazile i djelovale u Derventi i kao i onih sestara koje su dovele do toga da Milosrdnice dođu u ovaj grad. „A kamo li da zavirimo u živote koji su trajali godinama jer samo ime ne kaže puno. Trebalo bi zaviriti u svaki dan, sat i munutu jer je nekada i minuta vrlo važna“, rekao je fra Mirko te najprije istaknuo važnost utemeljitelja sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog koji „nije gledao svoga posla“ kao tadašnji župnik nego je, prolazeći ulicama vidio ljude u nevolji i pružio ruku pomoćnicu te tražio pomagače u tim silnim potrebama. 

„Imao je sv. Vinko i mušku kongregaciju, ali je u tome izabrao žene. Žene su ga proslavile, a na početku ove 'priče' stoje dvije žene s. Margareta i sv. Lujza“, kazao je župnik Filipović ističući da mora uspjeti onaj projekt kojemu se posveti cijeli život. Napomenuo je da je sv. Lujza organizirala djevojke koje su „svugdje stizale“ pomažući siromasima, zatvorenicima i veslačima na galijama. Rekao je i da je sv. Vinko uspio da ove sljedbenice budu prve redovnice koje su svoj poslanje obavljale na ulicama, u svijetu pohađajući siromahe i potrebite. „Sv. Vinko uspio je u pokazivanju snage i uspješnosti žene“, kazao je župnik Filipović te podsjetio da su sljedbenice sv. Vinka danas razgranate u 12 različitih kongregacija s više od 20.000 sestara kao najbrojnija redovnička zajednica u Katoličkoj Crkvi.                         

Fra Mirko je rekao da treba zahvaliti za sestre Milosrdnice koje su došle najprije u Zagreb, a potom iz Zagreba u Bosnu 14. studenoga 1871. kao i biskupima koji su podupirali njihovo djelovanja počevši od apostolskog vikara fra Paškala Vujičića, koji ih je pozvao u Bosnu, i nadbiskupa Josipa Stadlera koji ih je snažno podupirao. „U prvih 27 godina sestre Milosrdnice izgradile su 12 škola u 12 gradova u Bosni i Hercegovinu… Četrdesetih godina 20. stoljeća u Bosni i Hercegovini radilo je 166 sestara Milosrdnica učiteljica. Bez njih se povijest školstva u BiH ne da zamisliti“, rekao je župnik Filipović pozivajući na zahvalnost sestrama Milosrdnicama koje su radile u bolnicama. Spomenuo je fascinantan podatak da je u jednom trenutku u bolnici na Koševu u Sarajevu radilo 96 sestara Milosrdnica.

Osvrćući se na dolazak sestara Milosrdnica u Derventu, fra Mirko je kazao da ih je 1872. pozvao tadašnji župnik fra Mato Oršolić sa željom da osnuju školu što su one i učinile. Spomenuo je da su najprije došle tri sestre učiteljice, a nakon njih kroz vrijeme uslijedio je dolazak još 65 drugih sestara, uglavnom učiteljica „koje su svoje živote utkale u ovu derventsku milosrdničku priču“. „Za svih ovih 68 sestara Milosrdnica velika hvala dobrome Bogu i njima samima“, rekao je župnik Filipović ističući da su plod toga djelovanja također 17 sestara Milosrdnica koje su rođene u derventskom kraju te djelovale u raznim krajevima sve do daleke Argentine.

„Zahvalnost Božjem nadahnuću dugujemo i za odvažnost i odlučnost sestara Milosrdnica, njih osam do sada, da se nakon zadnjeg rata, u kojem im je i taj drugi samostan devastiran, ponovno vrate, sve obnove i rade ono što je u temelju njihove povijesti: služba bolesnima i siromašnima. One su prve i jedine do sada časne sestre koje su se vratile u ovaj dio Bosanske Posavine nakon ovoga rata. Hvala ima za to“, kazao je fra Mirko ističući da Bog sve zna i pozivajući na molitvu za sestre čija je imena „Bog upisao u dlan svoje ruke, da im bude milosrdan jer je milosrđe bilo njihova sudbina“. Pozvao je sve da slijede Isusov poziv na činjenje djela milosrđa i da Krista traže u najmanjoj svojoj braći i sestrama.                                     

Molitvu vjernika izrekle su sestre Milosrdnice upućujući zazive za papu Franje, biskupe, svećenike i za obitelji. „Oče, Ti i danas pozivaš one koji će sve ostaviti i poći za Sinom Tvojim. Donosimo Ti sve redovničke zajednice. Obnovi naše članove onim istim Duhom koji je nosio naše Utemeljitelje. Obnovi naše zajedništvo kako bi iz njega živjela karizma naših zajednica… Primi Oče našu hvalu za milost ovog Jubileja. Hvala ti za hrabrost tih žena/sestara koje su prije 150 godina nošene pouzdanjem u Tvoju volju krenule u nepoznato te Tvojom milošću činile dobro služeći čovjeku u potrebi. Neka se milosti Jubileja spuste na našu Provinciju, na ovu biskupiju, na cijelu Bosnu i Hercegovinu… Djelo milosrdne ljubavi započeto prije 150 godina živi i danas u derventskom kraju, jer Ti Oče pronalaziš spremna srca koja će u danim okolnostima prepoznati potrebne i činiti djela milosrđa. Blagoslovi gospođe koje pod krovom samostana pronađoše novi dom kao i osamljene kojima šalješ naše sestre. Tvoja blizina neka bude snaga našim sestrama… Sve suradnike i dobročinitelje naših zajednica, sve predstavnike vjerskih ili državnih ustanova koji prepoznaju važnost djelovanja milosrdnih sestara na derventskom tlu te na bilo koji način doprinose da ta djelatnost živi, nagradi svojim blagoslovom u njihovom osobnom i poslovnom životu… Naše pokojne sestre, duhovnike i dobročinitelje nagradi vječnim gledanjem Tvoga lica“, molile su sestre Milosrdnice

Nakon mise uslijedio je u Napretkovu Domu u središtu Dervente prigodni program, a moderirao ga je župnik iz Borovice vlč. Vlado Vrebac koji je pastoralno djelovao u derventskom kraju.   

Pozdrav svima nazočnima, među kojima je bio i gradonačelnik Milorad Simić, uputila je provincijalna poglavarica s. M. Vinko Bilješko. „U Crkvi i svijetu duh sv. Vinka Paulskog, duh milosrdne ljubavi koja osvaja svijet, prisutan je već više od 400 godina, a prije 151-u godinu počeo se širiti našom dragom zemljom Bosnom i Hercegovinom po Družbi zagrebačkih Milosrdnica. U Euharistijskom slavlju izrazili smo svoju duboku zahvalnost dobrom Bogu… Božja Providnost dopušta da živimo i djelujemo u ovom vremenu. Dok slavimo Jubileje, ovo je već treći - a čeka nas još jedan, pitamo se, razmišljamo što i kako sutra. Velika prednost vinkovske karizme je u tome što ona nije u funkciji djelatnosti kao takve, nego u službi osoba. Zbog toga se modaliteti djelatnosti mogu mijenjati, ali uvijek će trebati odgovoriti na potrebe ljudi. Uvijek će trebati srcem majke i sestre poučavati, tješiti, hrabriti, uzdizati duše k Bogu. Siromasi će uvijek biti naša budućnost. Drage sestre, pod okriljem Majke Divne, predane karizmi naših utemeljitelja, ohrabrene promjerom naših svetih i na mučeništvo spremnih sestara, zakoračimo smireno i odvažno u budućnost koja već danas započinje“, kazala je s. Vinka zahvalivši svima za organizaciju, pomoć i potporu.

Prigodnu recitaciju izrekla je s. Gabrijela Tadić (Koprena bijela), a pročitana je i pjesma Dervećanke prof. Slavke  Lončar, koja sada živi u Zagrebu „Vrutak dobrote“. Iz Zagreba je također došla Dervećanka Slavica Mamić koja je poetskim jezikom izrekla dolazak i sestarsko milosrdničko djelovanje u Derventi.    

Nastupili su zbor sestara Milosrdnica (Kao košuta) i zbor Udruženja penzionera u Derventi (Snagom ljubavi).

S. Zorislava Katić u svom je izlaganju prikazala djelovanje sestara od samih početaka u Parizu do dolaska u Bosnu i Hercegovinu i Derventu te njihovo djelovanje u derventskom kraju.

„Na molbu biskupa fra Paškala Vujičića poglavari sestara Milosrdnica odlučili su otvoriti svoju filijalu i u Derventi. Dogovoreno je da će u Derventu doći tri sestre i da će tu otvoriti osnovnu školu – prvu školu te vrste u derventskom kraju. Bilo je to godine Gospodnje 1872. kada su se sestre zaputile iz Zagreba u Derventu. Prve sestre učiteljice u Derventi su: sestra Genoveva Horvatin, sestra Jukunda  Beltkičević i sestra Makrina Povijač... Nakon mučnog putovanja što kolima što lađom preko Save stigle su  u Derventu gdje ih je dočekao narod i tadašnji razdragani župnik fra Mato Oršolić. Župnik fra Mato je zajedno sa župljanima kupio jednu malu staru kuću i zemljište. Tu su sestre razvile svoj rad otvorile osnovnu  školu koja je imala četiri razreda sa oko trideset đaka... Uprava Družbe 1902. godine odlučila je izgraditi novu veliku zgradu u narodu poznatu kao Kloster. Škola i samostan derventskih milosrdnica je 1903. dobio svoje učenike. Kronika čuva spomen na javne priredbe učenica sestarskih škola, bilo da nastupa  zanatska i osnovna škola zajedno ili pak svaka od njih zasebno. Zanatska  je  škola imala dobro uređen i uvježban zbor koji je osam godina  vodila tada mlada i poletna učiteljica sestra Smiljana Bartolović. Školski rad sestara završio je 31. svibnja 1945. Do tada sve je lijepo teklo, kada su sestre morale prestati sa radom u školi“, podsjetila je s. Zorislava te se osvrnula na rad sestara Milosrdnica u bolnici u Derventi

„Prve tri sestre: sestra Nina Mladjan, sestra Hilarina Cukar i sestra Evodija Sladojev došle su u derventsku bolnicu 14. rujna 1929. godine… Nakon ulaska partizanske vojske u Derventu 19. travnja 1945. sestra Rolanda Dževrnja ostavila je zapis da su sestre ostale i dalje na svojim radnim mjestima te do 1949. godine radile su u  redovničkom odijelu, a onda su morale nastaviti svoj rad u građanskom odijelu, i tako su radile sve do 1972. godine. Njihov rad u bolnici završava 1992. Te su zadnje napustile bolnicu i zaključale vrata bolnice s. M. Daroslava Ivoš i s. M. Berislava Tutić, misleći da će se  ubrzo vratiti i nastaviti sa radom“, kazala je s. Zorislava koja je potom podsjetila da bolnica TBC pluća otvorena u jednom dijelu zgrade samostana otaca franjevaca na Plehanu. 8. rujna, 1955. godine i  da su sestre su odmah počele sa radom i radile punih 10 godina

„Duboko smo zahvalne pokojnim sestrama što su kroz 150 godina milosrdnu ljubav nosile  u derventskom kraju. Sestre su bile i ostale i sestre i majke Punih 150 godina. Ratne i poratne 1945. godine strahote i nepravde su podnosile… Povijest se nastavlja, život teče dalje, a sestre sv. Vinka od 24. lipnja 2007. nastavljaju svoje milosrdničko i samaritansko djelovanje u ovome kraju. Odmah po dolasku sestre su se uključile u karitativno djelovanje u župi, kao i pomoć Župniku. Obilazeći veliki broj starih i nemoćnih uvidjele su da je nekima potrebno i više od samog dolaska…. Sestre su prizemlje svoga samostana prilagodile za prihvat starih i nemoćnih gospođa, tako se i danas skrbe o njima. U svojim mogućnostima sestre obilaze stare i nemoćne u cijelom ovom kraju. Zahvaljujući Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije, sestre obilaze i dalje stare i nemoćne i pomažu im. Svjedoci smo da svakoga dana netko od sirotinje dođe na naša vrata tražeći pomoć“, kazala je s. Zorislava izražavajući zahvalnost Bogu i svima koji ih pomažu i podupiru.

Na kraju je prikazan kraći dokumentarni film urednice Religijskog programa Federalne televizije Marine Knežević o djelovanju sestara Milosrdnica u Derventi prikazan 10. rujna 2022. u emisiji „Mozaik religija“.