SDP-ova država za 'Robota'
"Vidiš, tu gdje je taj bager je moja parcela za koju mi nikada nije isplaćena poštena naknada, a ovi su evo već počeli graditi. Gledam ovo, i duša mi se cijepa!", govori nam Munira Mujakić iz Bihaća dok gledamo nedavno otvoreno gradilište na samom ulazu u grad i na kojem niče tržni centar kojeg gradi kompanija Robot General Trading CO čiji je vlasnik tajkun Selver Oruč. Munira je jedna od vlasnica parcela koje je općina Bihać izuzela 2005. godine, a zemljište površine 12.660 kvadratnih metara već godinu kasnije na konkursu sa samo jednim prijavljenim aplikantom dodijelilo "Robotu" uz "nabavnu" cijenu od 15,40 KM po kvadratu, što je uz određenu rentu bilo oko milion i 200 hiljada maraka.
Ekspresnom procedurom, prije donošenja novog zakona o eksproprijaciji koji ne dozvoljava početak gradnje do rješavanja svih sporova na eksproprisanom zemljištu, "Robot" je prema podacima koje smo dobili iz Općine 2007. godine ušao u posjed pomenutih parcela. Godinu kasnije, prilikom dolaska radnika na parcele, došlo je do sukoba nekolicine vlasnika sa policijom, a tek četiri godine od ulaska u posjed, 18. jula ove godine započeta je i gradnja poslovno-stambenog kompleksa.
LIPOVAČIN HLAD
U međuvremenu, protiv Općine je pokrenuto nekoliko parnica, jedna od vlasnica je uspjela postići mnogo višu cijenu od 15,40 KM, jedan od sporova Općina je izgubila prvostepenom presudom na Općinskom sudu koji je odredio da dijelu vlasnika isplate cijenu od 150 KM po kvadratu uz plaćanje sudskih troškova i kamate i koji je nakon žalbe prebačen na "kiseljenje" na Kantonalni sud. Evidentno je da bi na kraju zemljište moglo budžetske korisnike koštati mnogo više od 1.222.000 KM koliko je za njega platio "Robot". U svemu će najbolje proći Selver Oruč, koji je zemljište dobio po vrlo povoljnoj cijeni i čiji se tržni centar gradi dok Općina i nezadovoljni građani nastavljaju voditi pravne i moralne bitke iz kojih ni jedni ni drugi neće izaći u potpunosti zadovoljni, a sve će se na kraju prelomiti preko leđa budžetskih korisnika.
Dio vlasnika 2005. je pristao da svoje izuzete parcele daju po cijeni od 15,40 KM koju im je ponudila Općina, Ajša Demirović je u kasnijoj proceduri uspjela "izvući" cijenu od 93,41 KM po kvadratu za jednu, i 62,20 KM po kvadratu za drugu parcelu, dok ih je nekoliko i dalje u sporu i ne žele prihvatiti ponuđenu cijenu jer smatraju da njihovo zemljište vrijedi mnogo više. U nekoliko slučajeva u toku su imovinsko-pravni sporovi, poput slučaja Fikreta Fajkovića koji rješava pitanje nasljedstva, ali kaže da nakon što sve riješi nema namjeru zemljište dati po ponuđenoj cijeni.
"Pokrenuo sam upravni postupak i tražim da mi se to zemljište vrati! Nikada nisam ni pristao da mi se izuzme, jer je to zemljište koje sam obrađivao od egistencijalnog značaja za mene i moju porodicu! Bio sam borac, pa su me otjerali s posla, sad me tjeraju i sa zemljišta a na koncu će me otjerati i iz kuće kako su krenuli! Da je ovo normalna zemlja k'o Švedska, da se gradi nešto od čega će svi građani a ne samo bogataši i mafija imati koristi, dao bih zemlju džaba", kaže Fikret Fajković, a s njim se slažu i ostali vlasnici parcela koji ne žele pristati na početnu cijenu.
Edin i Enver Midžić skupa s Emirom Šehović pokrenuli su tužbu i prvostepenom presudom Općinskog suda Bihać određeno je da im Općina mora isplatiti 150 KM po kvadratu oduzetog zemljišta, na šta se Općina žalila i od marta prošle godine predmet je na Kantonalnom sudu.
"To samo na Kantonalnom sudu čeka već godinu i tri mjeseca, a određene su i kamate. Slučajevi poput ovog gdje bi Općina u slučaju za njih negativne presude morala platiti i zatezne kamate su u praksi hitni, ali ovdje se očito radi o razvlačenju. Mi smo uglavnom stari i čini mi se da čekaju da pomremo pa da se to sve zaboravi. Na desetak dana prije nego će krenuti s ovom gradnjom, zvao me advokat i rekao da općina nudi cijenu od 81 KM, koliko je ranije odredio njima blizak vještak, ali mi smo u međuvremenu imali toliko troškova u procesu da sad jednostavno ne možemo prihvatiti cijenu manju od 150 maraka koju je općinski sud u jednom zaista fer suđenju odredio", kaže nam Edin Midžić, jedan od vlasnika oduzetih parcela. Njegov brat Enver, invalid u kolicima, "zaradio" je prekršajnu prijavu 17. jula ove godine kada je pokušao spriječiti početak radova na svojoj parceli i platio je kaznu od 200 maraka. On nije bio tu jer je išao u posjet supruzi u Sarajevo, koja je u međuvremenu oboljela od karcinoma i koja je u vrlo teškom stanju. Dodaje da je tokom procesa pred Općinskim sudom bilo angažovano više vještaka koji su vršili procjenu zemljišta.
KRAJIŠKI ROBOTCOP
"Ni jedan nije kazao da je cijena ova koju je ponudila općina. Procjene su se kretale od 50 KM za dio parcela, preko 150, pa čak i do više od 300 maraka po kvadratu. Mislim da je iznos koji je sudinica na kraju donijela sredina svih tih procjena, i kao takav relativno prihvatljiv za sve strane. Što se Općinskog suda tiče, zaista nemam primjedbe, ali generalno se oko svega ovoga vode velike igre. Uzmite na primjer, obilaznica oko Sarajeva je čekala da se riješe pitanja eksproprijacije, Sarajevo se guši u prometu, a ovdje došli i počeli graditi tržni centar iako još traju sporovi", kaže razočarani Midžić.
"Hoće da nas slome, evo, meni je mati u međuvremenu umrla, i vjerujem da je tome doprinijela i sekiracija oko svega ovoga, ovo je dokaz koliko su mali ljudi nemoćni kad se nađu na putu interesima velikih", kaže Suada Alić, oko čije se parcele također vodi imovinsko-pravni spor, iako ona kaže kako je po svim dokumentima koje posjeduje evidentno da je sva imovina na njeno, a ne na ime preminule majke. I ona je bila prisutna prilikom početka radova na oduzetim parcelama.
"Tu je bila neka žena iz ‘Robota' vjerovatno, i ona mi je rekla kako oni nemaju ništa s tim, kako su legalno kupili zemljište za šta su Općini dali pare, pa da se njima obratimo. Onda su pozvali policiju da nas ukloni. Teško sam sve to podnijela, pozlilo mi je i na kraju sam završila u hitnoj pomoći", ispričala nam je.
"Ma, razvlače sve, čekaju da pomremo. I u mom slučaju je Općinski sud odredio 150 maraka, općina se žalila i Kantonalni sud im je uvažio žalbu pa sve vratio na početak, i više ni sama ne znam gdje sve ide, razvlače nam pamet. Zvala sam sud prošle godine u 10. mjesecu da vidim dokle su, rekli su mi da je moj slučaj 47. na redu. Zovnem ih u aprilu ove godine, kažu da je 27. na redu. Nisu valjda za toliko mjeseci riješili samo 20 slučajeva?!", pita se Munira Mujakić. Vlasnici parcela s kojima smo razgovarali tvrde kako im nikada nije bio cilj da stoje na putu napretka Bihaća, ali da nisu željeli pristati na otimačinu i davanje zemljišta u bescjenje.
"Kad su već odlučili umjesto nas da zemlju moramo prodati, red bi bio da nam daju i poštenu cijenu. Ako ne možemo djeci u naslijeđe ostaviti zemlju, onda nam ne smiju uzimati pravo da djeci damo bar nešto od toga. Mi smo bili spremni na kompromise, nudili smo im da nam umjesto novca daju poslovni prostor ili stan u novom objektu i da ako treba i mi u objekat investiramo, ali očito im to nije išlo u prilog", kaže Edin Midžić, dok ostali dodaju da je Općina tokom cijelog procesa bila isključiva.
"Nas nekoliko je i sam Hamdija pozvao, rekao je da je cijena 15,40, ali da možemo dobiti i 18 ako budemo sarađivali i potpišemo tu ponuđenu cijenu. Mi u tome nismo htjeli učestvovati. Ne interesuje nas hoće li se neko od toga obogatiti i hoće li ovaj kad napravi centar sve prodati nekom stranom lancu trgovina po višestrukoj cijeni kao što se u gradu već priča, mi samo tražimo ono što nam po svim ljudskim zakonima pripada", kažu vlasnici parcela.
Za razliku od njih, savjetnik aktuelnog načelnika Nijaz Glumac, koji je istu funkciju obnašao i u vrijeme "načelnikovanja" Hamdije Lipovače, kaže da u svemu ne vidi ništa sporno.
"Po novom Zakonu o eksproprijaciji FBiH donesenom 2007. godine, koji zaista mnogo bolje propisuje nadležnosti u ovakvim slučajevima, ne može se početi sa izgradnjom dok traju sporovi oko zemljišta. Prema ranijem zakonu, to nije odlagalo uvođenje u posjed nekoga ko se javi za gradnju na tom području", pojašnjava Glumac. Kaže da je dio vlasnika, njih pet, već tada pristao na cijenu od 15,40 KM, a da je Ajša Demirović u vanparničnom postupku postigla cijenu od 93,41 i 62,20 KM po kvadratu za dvije parcele, jer je utvrđeno da je vrijednost njenog zemljišta koje je uz samu cestu mnogo veća.
"Vi morate uzeti u obzir u kakvom je stanju Bihać bio nakon što je Lipovača došao na mjesto načelnika. Nije bilo investicija, slabo se gradilo, imali smo "Biru" i još nekolicinu privrednika a ne kao danas Konzum, Tuš, Čavkunovića i ostale. Načelnik je tada, kao što je i obećao u kampanji, odlučio da se Bihać pokrene, da se krene sa realizacijom planova kakav je i regulacioni plan ‘Prekounje', i da se da mogućnost investitorima da se grade tržni centri. Vrijednost zemljišta u cijelom Bihaću tada je bila izrazito niska i mnoga od ekskluzivnih zemljišta prodavana su za male novce, pa je u takvom okruženju odlučeno i o predloženoj cijeni", tvrdi Glumac. Na konkursu objavljenom u januaru 2006. godine na kojem je početna naknada za zemljište površine 12.660 kvadrata iznosila 507.000 KM (40 KM po kvadratu), jedini prijavljeni bio je "Robot". Glumac to pripisuje činjenici da je to bilo još uvijek u vrijeme kada interes privrednika nije bio veliki, a Oručeva kompanija je već poslovala u Unsko-sanskom kantonu.
"Pričaju se razne priče, ali mogu vam reći da je sve što je urađeno urađeno za prosperitet općine. Tada se spominjao i Merkur, ali se oni nisu pojavili na konkursu. Eto, vas sam vidio nekoliko puta u životu, i mogu reći da vas poznajem mnogo bolje nego Selvera Oruča", tvrdi Glumac, dodajući da mu je i samom žao što je došlo do "komplikacija".
"To su dobri ljudi, borci, ali nažalost ispalo je tako. Danas je drugačiji zakon, mnogi to znaju, i imamo primjer poteza Valhova gdje će se graditi pogoni za prečiščavanje otpadnih voda i gdje je zemljište 1999. bilo zaraslo sa ogromnom trstikom. Kad su vlasnici saznali da će se tu graditi i da će biti eksproprijacija, počeli su sređivati, zasadili su povrće, a sve kako bi podigli cijenu i u tome vide priliku. Kako ne bi bilo sličnih slučajeva poput ovoga sa zemljištem kod Autobuske stanice, općina je već krenula u otkup nekih zemljišta gdje bi se nekada nešto moglo graditi, iako za sada nema investitora, ali sve kako bi u slučaju dolaska investitora on bio dočekan spreman i mogao krenuti u izgradnju bez komplikacija i čekanja", kaže Glumac, ne želeći prejudicirati moguće rješenje cijelog spora i naknade koje bi općina mogla isplatiti i tako biti na gubitku. Da ne govorimo o odgovornosti onih koji su sklopili aranžman koji bi dugoročno općini mogao donijeti više štete nego koristi. Ostalo je i pitanje kako je isto zemljište u prijavnom listu sačinjenom dan prije objavljivanja konkursa imalo ukupnu površinu od 22.169 kvadrata...
Bosnom "Robot" probeharao
SELVER ORUČ - SIVOMASLINASTI RATNI BIZNISMENI
Kakvo god na kraju rješenja da bude rješenje spora u Bihaću, na gubitku će biti Općina čiji budžetski korisnici će platiti eventualne gubitke sporova, a vlasnici parcela koliko god da dobiju već su na gubitku - u dugogodišnjem sporu izgubili su dosta novca i živaca, oboljeli, izgubili su članove porodica. Jedini koji je već na dobitku jeste upravo Selver Oruč koji je po niskoj cijeni dobio ekskluzivno zemljište na samom ulazu u gradski centar kod Autobuske stanice i čija će vrijednost biti najmanje udesetostručena izgradnjom tržnog centra.
Osim po poslovnim uspjesima fabrike rashladnih uređaja Bira Bihać, i tržnim centrima širom BiH, Oruč je široj javnosti poznat i po prijateljskim odnosima sa vrhom Socijaldemokratske partije koji su kulminirali velikodušnim poklonom Željku Komšiću u vidu skupocjenog Mercedesa CLS 350. Nakon što se javnost zainteresirala za slučaj, Komšić je vratio "pozajmljeni" mercedes, ali je kao svjedočanstvo tom prijateljstvu u dvorištu općine Novo Sarajevo, čiji je Komšić bio načelnik, ostao tržni centar koji je nadvisio i samu zgradu općine, kao i objekat "Robota" u Hrasnom.
Osim sa SDP-ovcima, Oruču nije mrsko ni prijateljevanje sa prvacima SDA, pa je "prijateljstvo" nastalo tokom privatizacije bihaćke tvornice "Bira" uz pomoć koje je postao najveći bescarinski uvoznik kućanskih aparata kasnije krunisano stanom kojeg je poklonio Tihiću u Alipašinoj ulici u Sarajevu. Naklonost Islamske zajednice kupio je velikodušnim donacijama za izgradnju rezidencije Rijaseta na Kovačima, a kako je dobar i sa Fahrudinom Radončićem, vlasnik je i svojevrsnog rekorda kao možda jedini čovjek koji uspješno balansira na liniji SDA-SDP-SBBBiH. Kako je "Slobodna Bosna" ranije pisala, Oručev munjeviti poslovni uspon započinje sredinom ratne 1993. godine kada je u sarajevskom predgrađu Butmiru otvorio improviziranu prodavnicu prehrambenih proizvoda koja je poslovala u okviru njegovog tadašnjeg preduzeća Salamander.
Radnja se nalazila na najprometnijem mjestu ratnog Sarajeva, tik uz tranšeju koja je vodila ravno do tunela prokopanog ispod piste Sarajevskom aerodroma. Nešto kasnije, kada je prvi put otvoren „plavi put", kada se roba mogla na mjesec-dva nesmetano uvoziti u Sarajevo, Oručevi konvoji bili su najbrojniji i u pravilu su se kretali u pratnji policije vojne ili civilne koja je štitita transport od usputne hajdučije. Oruč se vozio ispred konvoja, u sivom Mercedesovom džipu, i kroz prozor dijelio darove na brojnim vojnim i policijskim „puktovima" postavljenim na „putu spasa" na potezu od Kreševa, Igmana do Butmira. „Salamander" se u kratkom roku nametnuo kao glavni i najkrupniji igrač na sivom ratnom tržištu prehrambenih proizvoda s maloprodajnim cijenama koje su u pravilu bile deset puta više od nabavnih. Biznis s hranom u ratnom Sarajevu bio je višestruko unosniji čak i od poratnog narko-biznisa.
Nakon Daytona, uklonjeni su svi tragovi "Salamandera", osnovan je "Robot Commerce", čiji je prvi veći tržni centar nikao u sarajevskom naselju Hrasno upravo u vrijeme "načelnikovanja" Željka Komšića u Novom Sarajevu, u dvorištu čije opštine je kasnije nikao još jedan "Robot", prije toga u općini Centar gdje je načelnik također bio SDP kadar, pa u Bihaću... Zbog "udruživanja radi činjenja krivičnih djela" Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu iz Uprave policije FMUP-a 2006. godine podnesen je službeni izvještaj protiv: Selvera Oruča (1962.), vlasnika firme Robot commerce, Zlatka Petrovića (1957.), ministra za prostorno uređenje Kantona Sarajevo, Mirka Blaževića (1934.), penzioniranog pravnika, Momira Bejatovića (1954.), zaposlenog u Robot commercu, svi iz Sarajeva, te Frane Dugandžića (1957.), nezaposlenog ugostitelja iz Čitluka. Prema izvještaju, Oruč je organizirao ovu četvorku kako bi "nezakonito pribavili novčanu korist u iznosu od 830.000 KM". Većina prijavljenih djela ocijenjena je kao zastarjela, jer su se dogodila u periodu 1997. i 1998. te 2000. godine.
(Slobodna Bosna)
Vezani članci