SAD ZNAMO OD KOGA SDA, HDZ i SNSD PREPISUJU Tito je imao 30 puta veću platu od naroda, a uzimao doplatak i na unučad

Pitanje nesrazmjernosti plata običnog puka i političkih dužnosnika problem je brojnih država današnjice, pa tako i Bosne i Hercegovine. Da je takav problem odavno već ustaljen kod nas pokazatelj je i razdoblje “najvećeg blagostanja” – razdoble socijalističke Jugoslavije kada su politički dužnosnici pa i sam Josip Broz Tito imali daleko veće plaće od jugoslavenskog prosjeka.

Prema statističkim podacima o prosjeku plaća u industriji za razdoblje siječanj – studeni 1963. godine, prosječan osobni dohodak iznosio je 28.000 dinara. U tu strukturu ulazile su i plaće onih ispod 10.000 dinara, ali i onih preko 100.000 dinara. Oko 1/4 zaposlenih u Jugoslaviji imalo je plaću ispod 20.000 dinara, što je bilo dovoljno tek za osnovne životne namirnice. Ipak, četveročlana obitelj sa prosječnom plaćom od 25.000 do 30.000 dinara davala bi 3/4 proračuna na prehrambene proizvode i troškove stana, piše Bosnae.info.

Naravno, daleko je drugačija situacija bila sa dužnosnicima a naravno i samim šefom države, Josipom Brozom Titom. Takvi su imali život bez premca, prepun luksuza uz oslobođene poreze na doprinos i druge dažbine. Kako se Titu olako udovoljavalo svjedoči dokument Odluke Saveznog vijeća Savezne skupštine SFRJ od 30. lipnja 1963. godine. Odluka je podrazumijevala “privremeno reguliranje naknada saveznim poslanicima i dužnosnicima koje bira ili imenuje Savezna skupština”. U Odluci dalje stoji: “Predsjedniku Republike [Titu] pripada stalna naknadna za vršenje funkcije u iznosu od 400.000 dinara mjesečno, kao i naknada za pokriće troškova reprezentacije u iznosu koji se utvrđuje saveznim proračunom.” Na kraju stoji da se “za ove naknade ne plaćaju (se) doprinosi, porezi i druge dažbine (…)”

I prije ove odluke Tito je imao redovnu plaću i niz drugih stalnih mjesečnih primanja. Sudeći po iznosu, odmah poslije rata više mu je bilo stalo do reprezentacije, nego do plaće. Tada mu je plaća bila 20.000, a reprezentacija 35.000 dinara. Kasnije je više zavolio plaću, pa je ona 1953. godine bila sedam i pol puta veća, odnosno 150.000 dinara. Uz nju je primao i deset tisuća dinara dječijeg dodatka. U to vrijeme plaća mu se dijelila na dva dijela: osnovnu i položajnu. Osnovna je iznosila 30.000, koliko su iznosila redovna mjesečna primanja poslanika jugoslavenske skupštine. Položajna je bila četiri puta veća, odnosno 120.000, a on je svakog mjeseca primao i jednu i drugu. Pet godina kasnije, 1958. godine, te dvije plaće su spojene, a njezin iznos uvećan je za 56%, na 250.000 dinara. Uz to, povećan mu je dječiji dodatak, na 11 200 dinara.

Titovi novčani apetiti očito nisu imali granice, tako da mu je plaća nakon nepune dvije godine novom Odlukom ponovo uvećana. Tako u dokumentu pod nazivom Odluka Administrativne komisije Saveznog vijeća Savezne skupštine o retroaktivnom povećanju primanja od 2. travnja 1965. godine stoji: “Administrativno povjerenstvo Saveznog vijeća Savezne skupštine na svojoj XXI sjednici održanoj 2. travnja 1965. godine, na temelju Odluke o privremenom reguliranju naknada saveznim poslanicima i dužnosnicima koje bira ili imenuje Savezna skupština i u skladu predviđenim povećanjem po Društvenom planu za 1965. godinu, povećala je primanja Josipu Brozu Titu, Predsjedniku SFRJ, tako da nova primanja iznose 550.000 dinara mjesečno. Isplata ovog primanja teče od 1. siječnja 1965. godine.”

Dokument je potpisao izvjesni Miodrag Stoiljković. Zanimljivo je da su se ispod njegovog potpisa, nalazile rukom ispisane sljedeće riječi: “Duplikat dostavljen drugu Predsjedniku, jedna kopija dostavljena 7. IV 1965, od 1. I 1965. god. isplaćuje se 800.000 din. mjesečno”. Preko ovog dopisanog dijela stavljen je okrugli pečat Generalnog sekretarijata predsjednika Republike. Dakle, u svega par minuta plata Tita se povećala za 250 000 dinara.

Titova opsesija novcem išla je tako daleko da je zbog njega bio sklon i nelegalnim radnjama. Tako je godinama primao dječiji dodatak za dvoje unučadi bez ikakvog službenog rješenja. U dokumentu Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje Novog Beograda od 3. travnja 1965. godine stoji: “Iz razgovora sa drugom Stoiljkovićem obavljenim preko telefona broj 25 – 766 saznali smo da je drug Tito osiguran kod te filijale počev od 1. I 1965. godine i da od tada prima dječiji dodatak od te filijale na dvoje djece Jožeka i Zlaticu – unuke, a od 1. I 1965. godine više ne prima dodatak na sina Aleksandra shodno članu 19 Uredbe od d. d. Kod ove filijale imenovani je izmiren d. d. na troje djece do zaključeno sa 31. XII 1964. godine. Nikakvog predmeta dječijeg dodatka za Tita nemamo u ovoj filijali niti ga je bilo, već samo vodimo računski list o isplati dječijeg dodatka.”

Savezni sekreterijat za unutrašnje poslove Beograd je 23. travnja 1965. godine pismeno obavijestio Brozovog sina Žarka da je njegovom ocu tj. Titu isplaćivan dječiji dohodak na njegovo dvoje djece, Jožeka i Zlaticu u iznosu od 7 910 dinara mjesečno. Tito i njegov sin Žarko su se “sporazumno” dogovorili da ubuduće dječiji doplatak bude isplaćivan Žarku a ne njemu.