RITE GACKO Ekološka dozvola na papiru, katastrofa u praksi

Pogled stanovnika Gacka je oduvek bio uprt u dimnjak termoelektrane. Ranije je to bilo sa nadom, da se uvere da je u pogonu, a danas je sa strepnjom. Jer, rad termoelektrane je već godinama povezan s tonama pepela kojima zasipa atmosferu. Odgovornih nema, a činjenica da su ekološkom dozvolom bili obavezni da vrećaste filtere ugrade prije četiri godine, se ne spominje. Rukovodstvo kaže da je najvažnije da radi, a za filtere pozivaju stanovništvo da se strpi - još dvije godine, piše Direktportal.

Svaka osoba ima pravo na zdravu životnu sredinu stoji u članku 3. Zakona o zaštiti životne sredine RS. U stvarnosti, odredba ne vrijedi za stanovnike Gacka. U tom slučaju svaka osoba mora trpjeti pepeo samo da termoelektrana radi. Da su mještani općine Gacko taoci govori i činjenica da Termoelektrana radi usprkos tome što nije ispoštovana ekološka dozvola što bi trebao biti prvi znak za inspekciju da reagira.

Ipak, ta reakcija izostaje godinama.

Što to govori o državi u kojoj živimo objašnjava Dragan Ostić, asistent na projektu “Energija i klimatske promjene” Centra za životnu sredinu iz Banja Luke.

“Godinama unazad svjedočimo propasti RiTE Gacko. Građani su oguglali na molbe za strpljenje. Znaju da je obećano postavljanje filtera puka laž, jer svojim očima vide očajno stanje u kojem se poduzeće nalazi. Osnovni krivac za propast RiTE poduzeća jeste način poslovanja, koji je neprofesionalan, nemoralan i neobazriv na sve što se nalazi izvan okvira njegovih kapija. Pepeo koji prekriva snijeg koji se nalazi na brdima i planinama djeluje kao neki postapokaliptičan prizor", smatra Ostić.

On naglašava da je ovakve stvari neophodno kažnjavati, kao što se trebaju kažnjavati i svi ostali prekršaji i kaznena djela.

"Kada prekoračimo dozvoljenu brzinu na cestama, uredno plaćamo svoje kazne, jer smo ugrozili sigurnost u prometu. Ta kazna nam služi kao opomena i pouka da ubuduće djelujemo savjesno. Problem kod inspekcija i samih kazni koje se tiču ugrožavanja životne sredine jeste u tome što te kazne nisu ni približno srazmjerne šteti koju počinitelj djela nanosi životnoj sredini. Ne smijemo nikada zaboraviti činjenicu da naše zdravlje u mnogome ovisi od kvalitete životne sredine. Kada je životna sredina ugrožena, naše zdravlje je prvo na udaru”, prokomentirao je Ostić za “Direkt”.

Od žive pravi mrtvu prirodu

Kazna za rukovođenje postrojenjem bez ili suprotno odredbama ekološke dozvole je, stoji u Zakonu o zaštiti životne sredine između tisuću i 10 tisuća maraka, što je sitnica za jedno poduzeće koje, s obzirom na trenutnu cijenu struje, ostvaruje prihod od nekoliko stotina milijuna maraka.

Ali, u članku 120 istog zakona stoji da “ukoliko se šteta nanesena životnoj sredini ne može  sanirati odgovarajućim mjerama tada je osoba koja je prouzročila štetu odgovorna za naknadu u visini vrijednosti uništenog dobra”.

Kako saznaje Direkt, inspektor je u nekoliko navrata odredio kaznu od 5 tisuća maraka i formalno opravdao svoje postojanje što za prirodu i životnu sredinu, za čiju zaštitu je odgovoran i plaćen iz proračuna, nije značilo ništa. I dalje se živa pretvara u mrtvu prirodu. Pogled na rudnik iz zraka najviše liči na apokaliptični prizor. Ogromna rana na zemlji koja se širi. Rekultivacija praktično ne postoji posljednjih sedam godina, zemlja kojom je jamu trebalo prekriti nije odvajana jer je bilo lakše, a i bez dodatnog troška, da se s jalovinom odbaci. Teško je preračunati kolika je šteta za životnu sredinu napravljena kao i koliko to košta. Ako uzmemo da je najniža cijena kubika zemlje na tržištu pet maraka, onda slobodno možemo govoriti o milijunima koji su s jalovinom bačeni u odlagalište.

Ekološka dozvola koju RiTE posjeduje ističe u lipnju ove godine. Što se tiče stanja na terenu, komotno bi mogla i ne postojati. Nitko se ne osvrće na to što se 2019. godine RiTE Gacko obavezao da će tijekom kapitalnog remonta ugraditi vrećaste filtere i realizirati mjeru koja se odnosi na smanjenje emisije čvrstih čestica. 

Stokholmski sindrom

“Ipak je najvažnije je da radi, je l’ tako”, nesigurno kaže mještanin kome puno toga ovisi od rada ovog postrojenja. Sa skromnom mirovinom i sinom koji je opterećen kreditom, a “uslugom” važnih ljudi ubačen da radi na TE, čini mu se da život u pepelu i nije tako visoka cijena za njegovu redovnu plaću. A to je stav koji prevladava. Zato su stanovnici, a posebno zaposleni, ujedno i sudionici. Ukoliko stane, svjesni su da bi se budžet općine, koji trenutno iznosi 12 milijuna, prepolovio.

Zato mirno prihvaćaju objašnjenje koje menadžment papagajski ponavlja da je “prašnjavi” način rada posljedica eksploatacije uglja iz “povlatne zone”, odnosno uglja koji je na maloj dubini i, samim tim, s dosta primjesa. Ne spominju da je plan bio da se taj ugalj koristi kao dopuna, ukoliko ne bude dovoljno uglja iz većih dubina kao ni da li bi, da je menadžment odluke donosio na osnovu stručnih, a ne stranačkih ili osobnih rezona ovaj gigant bio u daleko boljoj poziciji.

Teško je dokazati koliki je udio neznanja, koliki nepovoljnih okolnosti i ima li namjere. Ali promatraču izgleda kao da je sve išlo na štetu poduzeća i životne sredine. I kao da sam pepeo nije dovoljan, nedavno je velika količina mazuta ispuštena u rijeku. Inače, potrošnja ovog energenta je enormno skočila budući da ugalj koji se koristi često ne može dobro da sagorijeva, a i nedovoljne je kalorijske moći. Zato se “posipa” mazutom. To, naravno, poskupljuje proizvodnju struje, ali je njena cijena na tržištu tolika da je svaki trošak prihvatljiv.

Dnevno 2.400 tona uglja za Srbiju

Zato je čudno što se, pored svih problema s ugljem menadžment RiTE odlučio za prodaju sirovine. Već mjesecima kamioni više prijevoznika voze ugalj iz povlatne zone za Srbiju. Službenih informacija još nemamo, jer nam je trenutni v.d. direktora Maksim Skoko u neformalnom razgovoru rekao da je stručnim službama proslijedio upit i da ćemo imati sve podatke važne za javnost. Ali odgovore čekamo od 28. veljače. A pitali smo s kim je ugovor potpisan, koliko je tisuća tona dogovoreno, tko je kupac i kakva je tu računica poduzeća.

Ono što stanovnici Gacka mogu vidjeti su desetine kamiona koji svakog dana ugalj voze već ruiniranim dionicama. Neslužbeno smo saznali da se dnevno iz Gacka put Srbije otpremi 60 kamiona s po 20 tona uglja. A tvrde da će uskoro ići i 100 kamiona. Za promatrača sa strane sve izgleda kao pravi primer raubovanja ležišta.

Zastupnik Nebojša Vukanović je na sjednici skupštine problematizirao ovo pitanje. Nadležni niti njemu, a ni javnosti nisu odgovorili zašto je dozvoljeno da se putevima koji su možda u najgorem stanju u regiji vrši prevoz tolikog tereta kao i je li točno da neki rukovoditelji od ovog aranžmana ostvaruju korist. Vukanović je u izjavi za “Direkt” rekao da se RiTE Gacko tretira kao izvor financiranja vladajuće strukture u RS.

“Do sada je iz nje izvučeno na stotine milijuna maraka. Ne poštuju se ni ekološki standardi, niti postoji društvena odgovornost. Ništa nije važno osim da se iz nje osigura novac. Oni koji je vode su svjesni zagađenja, ali im to nije važno.”

To što ne postoji nikakva reakcija u Gacku, po Vukanoviću je posljedica spoznaje da je u društvu stanje potpune anarhije.

“U takvoj situaciji ljudi gledaju samo što mogu osobno izvući, da ostvare neki svoj osobni interes. Znaju da je zagađenje ogromno i zabrinuti su, ali ne postoji snaga koja bi ih potakla da se pobune”, kaže Vukanović.

Ipak, ono što građani vide očima, nema u podacima. Parametri zagađenja su uglavnom ispod gornjih granica, a podaci mjerenja koje objavljuju na sajtu RiTE Gacko govore da su prekoračenja sporadična. U veljače su zabilježena tri, a u siječnju samo jedan slučaj i to samo kada je u pitanju koncentracija čestica PM 10. Prekoračenja koncentracije azota i sumpor dioksida nije bilo.

“Papir sve trpi”, kaže zastupnik Nebojša Vukanović i dodaje da je i to je jedan od razloga što ljudi ne vjeruju institucijama ni službenim podacima.

“Ti su podaci isto kao i parametri RS koji govore da smo najjači, najbolji, lideri u regiji”, komentira Vukanović.

Što o svemu misli Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju ne znamo. Nisu se po ovom pitanju do sada oglasili. Potvrđeno je da su pitanja proslijeđena službi koja se bavi problemom ekologije, ali do objave teksta odgovora nije bilo.

Ako mještane općine Gacko pitate, ne postoji institucija za koju bi rekli da im drži stranu ili brani njihov, što će reći javni, interes. Od ovog problema glavu okreću i načelnik, koji je po zanimanju liječnik, zastupnici, vlast i oporba, inspekcije, policija, liječnici, pa na kraju i svi građani. Šute i čekaju da prođe.

Bilježi se povećanje broja osoba s bolestima respiratornog sustava, ali nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da je od zagađenja. Ipak, poručuju da bi u Gacku uputno bilo nositi masku.