RADI, MOLI, VOLI Obitelj Ljubas sreću je našla u Roškom Polju

Roško Polje naselje je pokraj Tomislavgrada, malo odvojenije i skrovitije od svih drugih naselja. Upravo u toj skrovitosti nalazi se čista i prekrasna priroda koja oduševljava sve one koji posjete ovaj kraj. Nažalost, kao i mnoga druga naselja u okolici i Roško Polje je pogođeno iseljavanjem i iako vidimo brojne lijepe i velike kuće, one su naseljene samo za vrijeme praznika kada se njihovi vlasnici vraćaju iz inozemstva. 

Tu žive i Ivan, Karmela i Miljenko Ljubas - članovi jedne od rijetkih obitelji koja je odlučila ostati živjeti i poslovati ovdje. Prije nepune tri godine osnovali su farmu Salers goveda, imaju i veliki broj drugih životinja, a radno vrijeme je, kako kažu - dok se sav posao ne završi, od zore pa najčešće do mraka. Za Hercegovina.info o seoskom životu i poljoprivredi govori Karmela Ljubas.

“Posao s farmom Salers goveda smo započeli početkom 2020. godine, a trenutno brojimo osamdeset i četiri grla, do kraja godine očekujemo da će ih biti stotinjak. Pored toga, imamo i dvanaest svinja, jednu domaću kravu, kokoši, janjce te kobilu Naomi koja uskoro kreće u školu kako bi bila istrenirana za jahanje”, objašnjava Karmela te dodaje kako na farmi rade ona, muž Ivan i sin Miljenko. 

Potražnja je veća od ponude

Zamolili smo obitelj Ljubas da nam kažu nešto više o Salers govedima te smo krenuli u šetnju prema njima. Kad su nam se na velikom pašnjaku pojavili u vidokrugu i to na jako velikoj udaljenosti Karmela je glasno zavikala i pozvala svoja goveda da dođu. 

Mislili smo da nema šanse da je čuju, a posebno da nam dođu, međutim prevarili smo se. Nakon drugog uzvika sva goveda su krenula trčati prema svojoj vlasnici i uskoro smo bili okruženi sa 80-ak Salers goveda.

“Riječ je o francuskim govedima koje karakterizira lako teljenje, visoka mliječna mast, jako su lojalne majke te u svom rasplodnom periodu imaju do dvanaest teljenja”, objašnjava Karmela te dodaje kako Salers goveda obožavaju šikaru te su jako mirna. Vole u blizini imati osobu koja se brine o njima, a svi drugi ljudi nisu im baš poželjni. Meso je izvrsne kvalitete zbog selekcijskog usmjerenja pasmine na meso i načina uzgoja u sustavu “krava-tele”. To znači da je svo raspoloživo mlijeko majki namijenjeno othrani teladi, koja uz majku ostaju i do osam mjeseci starosti.

Njihova farma zove se “Farma Rog” te proizvodi telad, raspolodne bikove i junad, potom na jesen vrše obradu svinjskog mesa te izrađuju suhomesnate proizvode. Od domaće krave proizvode sir, a napominju kako su njihovi proizvodi uglavnom već unaprijed rasprodani te da oni koji kupe jednom poslije se stalno vraćaju i unaprijed naručuju. 

Radi, moli i voli

Dok smo se vozili prema Farmi Rog uživali smo u prekrasnoj prirodi, zelenilo svuda oko nas, ali smo primjetili i kako jako malo ljudi tu živi. Farma se nalazi na kraju sela, u zaseoku Krnjin te smo prošli kroz sve druge dijelove Roškog Polja i pritom sreli samo dvoje ljudi.

Obitelj Ljubas nam kaže kako je tijekom cijele godine tu oko petsto ljudi, većinom starije populacije, a u osnovnoj školi imaju pet prvašića, što je, tvrde, još i dobra brojka ako se usporedi s ostalim selima.

Jasno je odmah na prvi pogled da obitelj Ljubas uživa u onome što radi te sami tvrde da ovaj život na selu ne bi mijenjali ni za što.

“Raditi ono što voliš je lijepo, ali to ne znači da ne postoje i neki teški dani u kojima se čini da nemaš potrebnu snagu za suočavanje sa svim izazovima, ali je ipak negdje pronađeš. Nama je sada puno lakše nego na početku, prije tri godine. Sada smo ipak dosta toga naučili, dosegli smo neki nivo koji smo htjeli. Naš životni moto je: Radi, moli i voli i to je u suštini ono od čega nam se životi i sastoje”, dodaje Karmela.

Pitali smo ih koji su im najljepši, a koji pak najteži trenuci. 

“Najdraže nam je i najsretniji smo kada nam dolaze telad, to iščekivanje je jako lijepo, a najteže je kad imamo neke gubitke i nesreće, to nas pogodi jer smo vezani za te životinje”, objašnjava Karmela te dodaje kako na farmi nijedan dan nije isti, uvijek je prisutan neki adrenalin, događa se puno nepredvidivih stvari. 

“Zamislim da će mi dan biti miran, a onda se dogodi da u tom istom danu propješačim 20 kilometara”, dodaje.

Smatraju da je ovaj kraj prekrasno mjesto za život te da ima perspektivu, zato ih raduju vijesti poput one da je jedna obitelj koja živi u Zagrebu prepoznala potencijal svoga kraja i  odlučila uložiti u smještajne kapacitete za turiste koji odluče doći u Roško Polje. 

U Roško Polje dolazi i puno planinara iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske kako bi se popeli na Kolakovac, vrh Zavelima. 

Najviše života u Roškom Polju je za vrijeme trajanja "Roškog kulturnog ljeta", manifestacije koja iz godine u godinu privlači veliki broj posjetitelja svojim bogatim sadržajem. Dolaze brojna kulturno-umjetnička društva iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a Farma Rog radosno sponzorira taj događaj.  

Dobar veterinar zlata vrijedi

Ljubasi ističu važnost dobrih veterinara za ovaj posao te koliko su sretni što na raspolaganju imaju stručnjake iz Veterinarske stanice Mrkodol. 

“Riječ je o Anti Klariću, Ivanu Bagariću, Mariju Čuiću te njihovom veterinarskom tehničaru Martinu Zeliću. Svima im zahvaljujem jer su na raspolaganju uvijek, u hitnim intervencijama su pouzdani, iznimno su profesionalni, uvijek susretljivi i spremni objasniti sve što treba. To nam puno pomaže i zasigurno je važan segment našeg poslovanja”, ističe Karmela koja se također nedavno prekvalificirala za struku veterinarskog tehničara. 

Obitelj Ljubas upravo priprema teren za gradnju velike štale za goveda.

Problemi s poticajima

“Ja radim puno, ali moram reći da muž radi još više, sjajan smo tim. Sin Miljenko zadužen je za segment pripreme hrane, dovoz vode, sijanje žita. Mlad je, ima dvadeset godina i za sad je siguran u to da želi ostati ovdje i baviti se ovim poslom”, objašnjava Karmela te dodaje kako birokracija i u ovom poslu sve otežava. 

“Za pisanje projekta nekad se čini da moraš biti fakultetski obrazovan. Jako je sve komplicirano i neka pravila su dosta nelogična. Primjerice, da bi aplicirali za pojedine poticaje farma mora biti starija od tri godine, zato mi sada prilikom izgradnje štale, koja je velika investicija, ne možemo aplicirati jer naš biznis postoji manje od tri godine. Smatram da upravo u samom početku, u prve tri godine, ljudi trebaju poticaj te da bi iznosi trebali biti puno veći nego sad. Problem je i što ih redovito dobivaju isti ljudi”, objašnjava. 

Navodi i primjer jednog prijatelja iz susjednog grada kojemu je san imati farmu poput njihove, ali on ima obitelj, radi za plaću i ne može izdvojiti toliko novca da si otvori farmu. Smatra da takve ljude treba potaknuti i pomoći im. 

Sve u svemu, uživali smo u razgovoru sa obitelji Ljubas i u šetnji kroz beskrajno lijepo i mirno naselje Roško Polje te se nadamo kako će budućnost donijeti u ovaj kraj još više lijepih poduzetničkih i životnih priča.