FOTO  PRVA KNJIGA SREDNJOŠKOLKE IZ POSUŠJA ''Moja obitelj dugo vremena nije znala za moje pjesme, skrivala sam ih...''

U malenom mjestu Viru kod Posušja živi Jelena Protrka, učenica četvrtog razreda Gimnazije fra Grge Martića. Rođena je 2005. godine, a proteklog tjedna ostvarila je jedan nevjerojatan poduhvat - objavila je svoju prvu knjigu.

Jelena se pisanjem poezije počela baviti tek prije dvije godine.

„Oni koji me poznaju, znaju da je to bila meni jako izazovna i teška godina, ali ujedno i plodonosna u pjesničkom smislu. Do tada nisam imala ovaj talent no došao je u pravo vrijeme. Gospodin me nagradio kada sam to najmanje očekivala. Moja obitelj dugo vremena nije znala za moje pjesme i skrivala sam ih pišući samo za sebe, ali poslije počela sam pisati i za druge te smatram da je to najljepše“, izjavila je Jelena za Hercegovina.info.

Najčešća tematika koju obrađuje u svojim pjesmama je duhovna i domoljubna.

„Za mene su duhovnost i domoljublje najveće vrijednosti. Duhovnost je neprekidna veza u duši koja me svakog dana spaja s Nebom, a domoljublje je živi plamen što su ga u srce prenijeli moji preci, a ja taj isti plamen želim prenijeti dalje. Kroz domoljubne pjesme upućujem zahvalu našim braniteljima koji su svoje živote položili na oltar domovine i u njihovoj žrtvi vidim žrtvu Krista koji na Golgoti umire za sve nas“, kazala je.

 Knjiga „Nebo i Zemlja“ sastoji se od 65 pjesama, a one su duhovne, domoljubne, pejzažne i misaone tematike.

„Kako je Bog šest dana stvarao Nebo i Zemlju tako i sedmo poglavlje moje knjige nosi naziv „Zahvala Stvoritelju“. To je zahvala za sve darovano ne samo meni, već svima nama. Na knjizi se radilo od početka rujna ove godine i u vrlo kratko vrijeme sve je bilo gotovo i spremno. Moram priznati da nisam planirala izdati zbirku poezije dok sam još srednjoškolka, već sam to mislila ostaviti za svoje fakultetske godine koje slijede.

No potaknuta riječima mog župnika don Ivice Borasa koji je rekao da je ovo grijeh ne dati ljudima, krenula sam u pripremu i rad na knjizi. Kroz taj cijeli proces pomogli su mi moj lektor prof. don Ilija Drmić, urednik Mladen Vuković, književnica Miljenka Koštro, općina Posušje, već spomenuti župnik don Ivica Boras te moja mlađa sestra Marija“, dodala je.

Knjiga je prepuna prekrasnih ilustracija, a zanimljivo je za napomenuti da je Jelenina mlađa sestra Marija zapravo ilustratorica cijele knjige.

„Što se tiče naziva knjige, on je došao spontano i smatram da povezuje moju duhovnu i zemaljsku stranu poezije. Oni koji budu čitali moje pjesme moći će primijetiti kako nekoliko njih nosi posvetu, ali ja sam većinu svojih pjesama posvetila ljudima koji nisu uspjeli dočekati ovu moju zbirku poezije jer su sa Zemlje otišli u Nebo. Među njima je i moj pokojni djed Branko koji je bio moj najbolji prijatelj i podrška u svemu što sam radila“ ispričala nam je.

Promocija njezina književnog prvijenca održana je 11. studenog u Kinodvorani Posušje. Predstavljači su bili prof. don Ilija Drmić, književnica Miljenka Koštro i autorica Jelena Protrka. Pjesme su čitale Emanuela Karamatić i Gabrijela Begić, a večer je glazbenom izvedbom uveličala Jelenina prijateljica i maturantica srednje glazbene škole Jelena Čamber.

„Što se tiče mog daljnjeg obrazovanja, planiram upisati studij logopedije u mom rodnom Mostaru, a s pisanjem sam već nastavila jer to je odmor mojoj duši i ne mogu niti jedan dan bez poezije. Zahvalna sam svima koji su pomogli na bilo koji način u izdavanju ove knjige, a najviše hvala dragom Bogu koji sve vodi i svime upravlja, a mi smo samo olovke u Njegovoj ruci“, zaključila je ova mlada i simpatična djevojka.

Bespogovorno se može reći da se Jelenin život uvelike promijenio u proteklih tjedan dana. Ljudi su je počeli prepoznavati na ulici, a njezino se ime u Viru izgovara s velikom dozom ponosa. No, bez obzira na sve to, Jelena je i dalje ostala skromna djevojčica koja je sanjala i ostvarila svoj san i koja će nastaviti kročiti svojim putem s perom u ruci i pričama u srcu.

Hercegovina

Ovdje u zemlji kamena, masline i vina

Vjetar hladan s planina gangu nosi;

Gdje su kuće kao kamena gnijezda

I gdje se djeca jutrom kupaju u rosi.

Taj komadić krša pod okriljem neba,

Kog na dlanu svom Gospod gleda

Nježno čuva kroz stoljeća mnoga

Kao zjenicu oka, nikom ga ne da.

Ovdje su rasla i djeca i cvijeće.

Iz kamena su klijali borbenog duha,

Blagoslovljeni rosom u zagrljaju krša

Nasmijani i s koricom suhog kruha.

A ona je moja djedovina, što kao

Malena ptica u krletci, slobode žudi.

I stoljećima rane duboke na sebi nosi,

Koje su rukama nanijeli tuđi ljudi.

Al znaj, to je zemlja besmrtne ljepote

Ovdje se rađaš, živiš i umireš na njoj

Hrani te, odgaja i kao svoje dijete čuva

Jer odavna zapisan si, u taj kamen svoj.

I kad daleko od nje ptico odletiš,

Komadić duše njene u tebi živi

S njom se ustaješ i umoran ideš leći,

Sanjajuć masline, vino i kamen sivi.