PROFESOR O POTRESIMA Mostarske zgrade bi uglavnom mogle izdržati potres jačine između 5 i 6 stupnjeva po Richteru

Katastrofalni potres koji je pogodio Tursku gdje broj mrtvih raste iz dana u dan, a u kojem su se pojedine građevine rušile kao kule od karata, pokrenuo je i brojna pitanja o propustima u gradnji, kao i o tome koliko su sigurne naše zgrade i koju bi jačinu potresa mogle izdržati, jesu li sigurnije one novije gradnje ili starije, kakvi su nam standardi prilikom građenja i ono najvažnije koliko se oni poštuju, piše Fena.

U Bosni i Hercegovini još uvijek vrijede standardi iz bivše Jugoslavije koji su doneseni nakon velikih potresa u Skoplju (1963.) i Banja Luci (1969.) kada se počelo više voditi računa o potresnom inženjerstvu u bivšoj državi.

"Nakon tih potresa doneseni su propisi za gradnju objekata u seizmičkim područjima koji su bili usuglašeni sa standardima nekih drugih zemalja u svijetu, s novim pristupima i metodama", kazao je u razgovoru za Fenu izvanredni profesor s Građevinskog fakulteta Univerziteta 'Džemal Bijedić' u Mostaru Majudin Muratović istaknuvši kako je u BiH još uvijek važeći standard iz bivše Jugoslavije sa svojom zadnjom modifikacijom iz 1991. godine.

"Trenutno se radi na donošenju novih standarda koji su usuglašeni s europskim propisom – Eurocode 8 koji tretira seizmičku analizu građevinskih objekata. Nažalost, zbog prizora koje gledamo iz područja u Turskoj i Siriji pogođenih nedavnim katastrofalnim potresom, ukazala se prilika da se ova tema posebno aktualizira u građevinskoj struci.

Primjenjujući matematičko - fizikalni model seizmičnosti, došlo se do zaključka da se u sljedećeih 50 godina na teritoriju BiH mogu očekivati potresi maksimalnog intenziteta do VII stupnjeva Merkalijeve ljestvice, a zgrade primjerice u Mostaru projektirane su tako da mogu izdržati potrese magnitude 5.0-6.0 stupnjeva po Richteru", rekao je Muratović.

"Mostar je otprilike u nekoj seizmičkoj zoni intenziteta potresa VII-VIII i VIII-IX po MCS ljestvici (Merkalijeva ljestvica) što u nekoj gruboj usporedbi odgovara potresima 5,0-6,0 magnitude po Richterovoj ljestvici. To znači da su naši objekti morali zadovoljiti dinamičke proračune za ove intenzitete", rekao je prof. Muratović.

Što se tiče materijala i same gradnje, napominje kako je kod nas uobičajena percepcija da su objekti od armiranog betona sigurniji na djelovanje potresa, što, kako kaže, ne mora biti uvijek točno. Po njemu, veliki problem kod objekata pri pojavi potresa je njegova masa.

"Objekti veće mase na sebe navlače veće, horizontalne, potresne sile pa bi zato bilo poželjno da se dio objekta izvodi od lakih materijala kao što su siporeks, gips ploče i slično", smatra prof. Muratović.

Dodaje i kako se objekti čiji je nosivi sustav od čelika ili drveta bolje ponašaju na djelovanje potresa zbog svoje sposobnosti deformiranja, a samim time i trošenja energije nastale pojavom potresa.

"Naravno da danas postoje i posebni sustavi koji se ugrađuju u objekte čiji je osnovni zadatak da potroše što više energije potresa koja je aplicirana na objekt. To su razni sustavi ležišta ispod objekta, apsorbera s podešenom masom, viskoznih prigušivača i sl., čiji je zadatak da troši energiju potresa", kaže Muratović. Mišljenja je da u gradnji objekata posebnu pažnju treba obratiti na fazu izvođenja, objavila je Fena.

Moramo napraviti objekt prema njegovom projektu i ugraditi materijale koji su predviđeni po projektu. To je najosjetljivija faza počevši od modeliranja konstrukcije, njenog proračuna i na kraju izvođenja i održavanja. Tu moramo imati stručne nadzore koji će raditi prema pravilima struke, a i država se mora uključiti sa svojim kontrolama preko inspekcija koje se trebaju pridržavati propisa, ističe.

Napominje i da se građevinski objekti moraju pravilno modelirati, treba se pridržavati propisa, projekte trebaju raditi stručni inženjeri-projektanti, te treba izvršiti reviziju projektne dokumentacije.

"Nadalje, u objektima trebamo imati sustav nosivih elemenata čiji je zadatak da preuzmu horizontalne seizmičke sile. Ako se objekti izvedu prema projektu i s projektom predviđenim materijalima, onda ne bismo trebali imati problema s nekim potresima u budućnosti", rekao je prof. Muratović koji je na pitanje jesu li od potresa sigurnije novije ili starije zgrade samo kratko odgovorio kako o tome 'ne bi davao neke paušalne izjave'.

"Bosna i Hercegovina je seizmički aktivno područje, ali na sreću nismo imali neke potrese s katastrofalnim posljedicama već dugo vremena. Potres je takvo dinamičko opterećenje na građevinske konstrukcije za kojeg ne znamo ni kada, ni gdje će se dogoditi i kakav će intenzitet imati. Sva iskustva za neku buduću gradnju u seizmičkim područjima ustvari dobivamo iz potresa koji su se dogodili u prošlosti i prema njima donosimo propise u oblasti aseizmičkog građenja", zaključio je prof. Muratović.

Za kraj je rekao i kako bi potresi koji su pogodili Tursku i Siriju, izazvali daleko manje posljedice u npr. Japanu čije je zakonodavstvo u aseizmičkom građenju vrlo strogo i rigorozno.