FOTO  PRIRODNA LJEPOTICA UGROŽENA Građani potpisuju peticiju za spas Trebišnjice

Može se reći da nikada kao sada nije bila razvijena svijest o zaštiti životne sredine. Brine li nas ozonski omotač, globalno zagrijavanje ili slike sa Antarktika ili pak prljava i zagađena voda, a do nedavno smo bili među europskim liderima po broju izvora pitke vode.

Jedna prirodna ljepotica je ugrožena. Znamo je kao najdužu ponornicu u Europi i kao rijeku bogatu ribom. Znamo je kao Trebišnjicu.

Grupa entuzijasta iz Trebinja, okupljena oko Facebook grupe 'Protjerajmo ruglo iz Trebinja' je došla na ideju pokrenuti peticiju za pomoć i spas rijeke Trebišnjice. Ideja ovih ljudi, od samog početka je bila da se Trebinje digne na veću razinu i kada je priroda i kada je estetika grada u pitanju.

Administrator grupe Nemanja Milošević kaže da je jedini cilj grupe, borba za ljepše i prosperitetnije Trebinje. Sada im se ukazala prilika da pokažu i kako društvene mreže mogu da se iskoriste za neke veće i važnije ciljeve. Akcija 'Spasimo Trebišnjicu' je potekla baš preko njihove grupe.

"Grupu smo iskoristili kao platformu na kojoj smo plasirali peticiju. Postoji grupa ljudi koji su kompetentniji od mene osobno i od drugih članova grupe, ali su imali povjerenje u nas i našli su za shodno da mi se obrate, da zajedno dođemo do dogovora, da se plasira jedna peticija koja će ukazati na trenutno stanje, također i na mogućnosti koje možemo iskoristiti da spasimo rijeku i da unaprijedimo stanje u kome se trenutno nalazi", kaže Milošević za Hercegovina.info.

On se posebno zahvaljuje Zdravku Mrkonji, ispred nevladine organizacije 'Vrelo', tj. organizacije koja se bavi ekološkim pitanjima, naročito tokom rijeke Trebišnjice. Kaže da je on prvi podigao glas za očuvanje rijeke i prvi koji je progovorio o tom pitanju.

"Zahvaljujući Zdravku, koji nas je kontaktirao, odlučili smo se na sve ovo. Bilo je, zaista, krajnje vrijeme da se ekološka pitanja krenu plasirati u javnost i da se malo više obrati pažnja na rijeku. Ipak je ona žila kucavica. Grad je nastao radi nje i na njenoj obali, a ne ona zbog grada".

Rijeka Trebišnjica, ne samo što svojim tokom i ljepotom privlači pažnju, nego je i mnogima izvor prihoda zahvaljujući centrali koja se na njoj nalazi. Milošević smatra da ništa od toga nije sporno i da je to plus, jer mnogo obitelji živi od toga, ali da moraju postojati neke granice i da u svemu treba imati mjeru.

Za primjer je naveo sam tok rijeke, koji ne pripada centru grada, jer kako kaže taj dio nije problem. Uređuje se i jako lijepo izgleda. Ali ako se pogleda na tokove izvan središta grada, jedino što se može vidjeti, u ljetnim mjesecima kada je vodostaj nizak, jesu bara, močvara i vegetacija koja ne pripada rijeci. To ugrožava matičnu floru i faunu i osim što ne izgleda lijepo, može samo negativno utjecati na prirodni tok i red rijeke. Drugi negativan utjecaj jeste smeće koje se gomila, pa se ovo može smatrati i apelom da se obrati pažnja i da smeću nije mjesto u vodi. Jer osim što uništava biljni i životinjski svijet, šalje ružnu poruku o nama, kakvi smo, ni o rijeci ne brinemo.

Mubina Isović, gradska aktivistivca i njihov glas, smatra da su građani prepoznali ovu borbu, složili se s njom i da broj potpisnika peticije govori tome u prilog. Njen stav je da se stanje rijeke i oko nje u ovom trenutku treba konzervirati i da se provede istraživanje da li se uvjeti i dozvole za ribnjake i poslovne prostore koji su u blizini rijeke poštuju i ne zanemaruju njene interese.

"Mislim da treba razviti strategiju koja će uključiti i priobalje rijeke i njeno održavanje i raspolaganje resursima kako u turističke svrhe, tako i u komercijalne. Godine kampanjskog rada i nedovoljnog održavanja i korita i toka su doveli do ove situacije u kojoj je sada. Trebišnjica sada više liči na baru, nego na onu rijeku koja je bila".

Mubina je iskoristila ovu priliku da apelira na ljude da potpisuju peticiju u što većem broju i kako kaže, peticija je podržana od svih vodećih organizacija u BiH, a koje se bave zaštitom voda.

Ako se vlasti ne žele baviti time, trebamo svi od sebe poći i potruditi se da ne uništavamo vode jer bez njih nema ni života. Roditelji trebaju učiti djecu da smeće treba baciti u kantu, a ne u rijeku, pa da se možemo nadati kako će ova peticija uroditi plodom.

Bitka ovih ljudi za ljepšu rijeku, a samim tim i ljepši grad i ljepšu BiH, ne smije biti borba s vjetrenjačama, već mora imati odziva i krenuti od svakoga pojedinačno.

Ne kažu uzalud da nije naše ono što posjedujemo, već ono što ostavimo našoj djeci.