Priopćenje za javnost Odjela za branitelje HVO-a i Domovinskog rata Glavnog vijeća HNS BiH

... Jadranku Prliću, generalu Slobodanu Praljku, generalu Milovoju Petkoviću, ministru Bruni Stojiću, gospodinu Valentinu Ćoriću i gospodinu Berislavu Pušiću osuđujući ih za takozvani Udruženi Zločinački pothvat (UZP) u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini Odjel za branitelje HVO-a i Domovinski rat Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine na svojoj sjednici održanoj u četvrtak, 30. studenog, u Mostaru stava je da ne prihvaća izrečenu presudu jer nije utemeljena na cjelovitoj istini i činjenicama. Krivnja može biti samo isključivo individualna jer kolektivna odgovornost ne postoji kao pravna kategorija.

Odjel je stajališta da je teza o tzv. UZP-u ideološki i politički konstrukt primijenjen u nedostatku konkretnih dokaza za individualnu odgovornost, a koji nema utemeljenje u međunarodnom pravu.

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, Hrvatska republika Herceg-Bosna i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) su legalne i legitimne institucije Hrvata u Bosni i Hercegovini utemeljene na Ustavu i zakonu iz tog vremena, priznate u ratu kao pravni subjekt u mirovnim pregovorima i integrirane u Federaciju Bosne i Hercegovine i Bosnu i Hercegovinu, a kroz koje su Hrvati u Bosni i Hercegovini štitili svoja politička prava u vrijeme kad je političko vodstvo Bosne i Hercegovine u Sarajevu javno obznanilo i priznalo da ne vrši vlast na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.

Neupitno je da rat u Bosni i Hercegovini nisu započeli Hrvati, ali kada se dogodio on je donio veliko zlo i stradanja ljudi i materijalnih dobara, sva tri konstitutivna naroda i građana u Bosni i Hercegovine.

Činjenica je da su se u Bosni i Hercegovini dogodili veliki zločina (ubojstva, progoni, logori...) na prostorima pod kontrolom sve tri vojske (ABiH, VRS i HVO) po čemu najočitije govore pokazatelji iz sljedećih tabela u kojima se nalaze podaci od relevatnih međunarodnih institucija.

Armija BiH je vodila rat s namjerom kompenziranja gubitka teritorija od strane VRS na račun Hrvata o čemu najbolje govore sljedeće.

Tabela

Sveukupan broj progranih u BiH 1.277.400
Prognani iz područja FBiH pod hrvatskom kontrolom 112.000
Od sveukupno prognanih u BiH s hrvatskih područja u FBiH su 9,12%
Prognani s područja FBiH pod muslimanskom kontrolom u FBiH su 529.000
Od sveukupno prognanih u BiH s muslimanskih područja FBiH su 43,10%
Prognani iz Republike Srpske 586.400
Od sveukupno prognanih u BiH iz Republike Srpske su 47,47%

Prognano Raseljeno Ukupno Prema 1991.
Hrvati 312.000 154.000 466.000 61,24%
Srbi 430.000 217.000 647.000 44,24%
Muslimani 485.400 356.600 842.000 47,36%
Ostali - - 156.000 44,94%

Ove činjenice su razlogom za naše nezadovoljstvo i neprihvaćanje presude kao pravedne. Ova presuda nije osigurala ni minimum preduvjeta za pomirenje u Bosni i Hercegovini i ona ostavlja prostor za daljnje političke nesuglasice.

Hrvatski branitelji i Hrvati Bosne i Hercegovine znaju istinu, a to je da su Hrvati Bosne i Hercegovine žrtve rata, a ne napadači, da Hrvatska nije agresor na BiH, da nije postojao takozvani Udruženi Zločinački Poduhvat, što je vidljivo iz niza činjenica, ali koje nije uvažio Haaški sud. Ta istina ostaje zapisana u dokumentima i u našem pamćenju, a borba za političku jednakopravnost u Bosni i Hercegovini ostaje naša trajna zadaća.

Presuda izrečena hrvatskim dužnosnicima od strane Haaškog suda nije temeljena na cjelovitim dokumentacijskim izvorima budući da hrvatska strana tada kao i danas nije imala državne resurse u institucijama Bosne i Hercegovine kao što je to u ovom slučaju imala bošnjačka strana, a što je vidljivo i po medijskom tretmanu procesa suđenja od strane medija iz Sarajeva koje bi trebalo biti naš zajednički grad, kao što bi to trebali biti i sami javni medijski servisi u Bosni i Hercegovini.

To je utjecalo na to da je sud imao selektivan pristup prema tretmanu počinjenih zločina i osoba u sudskom procesu što predstavlja najveću nepravdu koju je učinio ovaj sud. Mnoštvo je primjera za ovu tvrdnju što se razvidno vidi iz naprijed prikazanih tabela a svodi se na to da je strana koja je počinila najmanje zločina, osuđena. Ističemo da ne pravdamo počinjene zločine bez obzira tko ih je počinio ali smo očekivali, i dalje očekujemo isti sudski tretman za sve počinitelje i žrtve.

U vrijeme rata Ujedinjeni narodi nikada nisu označili Hrvatsku kao agresora nego je Hrvatska bila ključni faktor za stvaranje obrane i opstojnosti Bosne i Hercegovine jer je svojom ulogom u Domovinskom ratu osigurala preduvjete za završetak rata u Bosni i Hercegovini i potpisivanju mira.

Zbog ovih činjenica tražimo od hrvatskih vlasti u Republici Hrvatskoj da pokrenu postupak pred mjerodavnim međunarodnim institucijama za reviziju presude jer je to put do istine o događanjima u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini i odbacivanje tzv. UZP-a kao pravno nepriznate kategorije u međunarodnom pravu.

Odjel za branitelje stoji na stajalištu da je u ovom trenutku potrebno političko zajedništvo svih političkih stranaka s hrvatskim predznakom u Bosni i Hercegovini u političkoj borbi kroz institucije Bosne i Hercegovine za ostvarenje političkih prava i jednakosti Hrvata u Bosni i Hercegovini od čijeg ostvarenja branitelji neće odustati.
Ovim putem Odjel za branitelje HVO-a i Domovinski rat GV HNS BiH izražava veliko poštovanje pokojnom generalu Praljku i sućut njegovoj obitelji, stoji u priopćenju Odjela za branitelje HVO-a i Domovinski rat GV HNS BiH.