PRIJATELJ NESTALOG SPLIĆANINA Gledam te snimke i prolaze me trnci. To je njegov hod, njegov mot, ali kao da ga ne prepoznajem. Zašto tako trči?
Šesti je dan potrage u Beogradu za Splićaninom Matejom Perišem kojem se u novogodišnjoj noći ispred noćnog kluba Gotik pokraj Save izgubio svaki trag.
Misteriozni nestanak 27-godišnjeg diplomiranog ekonomista koji ljeti radi kao skiper digao je na noge Hrvatsku i Srbiju. Srpska policija informacije daje na kapaljku, u javnost je procurio niz neprovjerenih i kontradiktornih priča, a tu su i snimke nadzornih kamera koje upućuju na to da je Periš doslovno pogubljeno i panično trčao beogradskim ulicama prije nego što je uskočio u hladnu Savu.
Međutim, autentičnost snimki nije potvrđena, ali prema svemu sudeći ipak je riječ o Perišu. Na dijelu snimki ga je prepoznao otac Nenad koji sudjeluje u potrazi u Beogradu, ali i Matejevi prijatelji.
Večernji list Hrvatske u srijedu je stupio u kontakt s jednim od najbližih Matejevih prijatelja. Riječ je o 29-godišnjem Splićaninu koji s Perišem dugi niz godina radi kao skiper.
"Nisam htio govoriti za medije niti imam išta od toga. Ne znam kako će ovo završiti, ali želim široj javnosti poručiti da pokaže empatiju u vezi s nestankom Mateja. Tu posebno mislim na srpske tabloide koji histerično i neprovjereno produciraju enormnu količinu fake newsa. Ne, Matej Periš nije narkoman, ne on nije incidentan tip, ne on nije iz problematične sredine. On je najobičniji splitski momak, zarađuje za svoj kruh, bivši je vaterpolist i fino je i skromno odgojen", kazao nam je Perišev dugogodišnji kolega i prijatelj koji je upućen u detalje oko dočeka Nove godine u Beogradu.
"S Matejom sam u komunikaciji svakodnevno. Nije mi govorio da planira ići u Beograd. Mislim da se to dogodilo iznenada. Pao je valjda nekakav dogovor među ekipom. Htjeli su negdje otići zajedno i dobro se provesti. U Splitu je noćni život usred pandemije relativno slab, a postoji dugogodišnja tradicija odlaska u Beograd među mlađim generacijama. Jednostavno su tamo izlasci bolji, više je života i više je zabave. To je bio jedini motiv zbog kojeg su oni otišli u Srbiju", priča sugovornik Večernjeg.
On tvrdi kako je Periš volio život i izlaske, ali to nikad nije prelazilo granice dobrog ukusa ili ustaljenih društvenih obrazaca.
"Čujte, mi smo mladi, naravno da vikendom volimo izaći. Kao i svi naši vršnjaci. Znamo li nekad pretjerati s pićem? Da. Recite mi kako izgleda prosječan izlazak vikendom? Piju li ljudi vodu? Dakle, treba reći da je Matej izlazio, ali nikad nije bio vezan uz drogu ili ikakve opijate iako smo mi kao skiperi svakodnevno u doticaju s tom pričom. Bogati turisti ili skupine tinejdžera gotovo nas uvijek pitaju gdje mogu nabaviti marihuanu, kokain, ecstasy i slično. Rad u turizmu jednostavno je takav. Tu nije baš ništa čudno. Međutim, mi se time ne bavimo niti smo se ikada bavili", kaže njihov sugovornik.
Dodaje kako se iz same fizionomije Mateja Periša odmah može odbaciti tvrdnja o drogama.
"Čitam komentare po Facebooku. To pišu uglavnom sredovječni ljudi. Mi, mlađi, jako dobro možemo razaznati tko se drogira, a tko ne. Čovjek od gotovo dva metra, sto kila, utreniran i dotjeranog izgleda ne može se povezati s LSD-om ili nekom psihodeličnom drogom, kao što se sugerira. Svatko tko se kreće među mladima i izlazi u noćni život doslovno po urbanoj kulturi, stilu odijevanja i izgledu može prepoznati pripadnika 'nekog đira'. Tako se sa sto metara može prepoznati netko tko je na LSD-u, netko tko je na kokainu ili netko tko je na travi. Matej nije bio ništa od toga. On je zdrav momak koji je tijekom izlaska isključivo pio viski."
Sugovornik K. F. osvrnuo se i na konkretnu situaciju iz Beograda.
"Matej i ostatak ekipe bili su na večeri u jednom beogradskom restoranu tog popodneva. Vidio sam slike s večere. Tada su već, vjerojatno, bili pripiti. Nakon toga otišli su u klub Gotik i tada se dogodio taj misterij pun rupa. Ono što pouzdano znam od ljudi koji su bili tamo jest da je u klubu bila i jedna ekipa iz Zadra. Poznato je da su Splićani i Zadrani veliki prijatelji i da su i jedni i drugi u Srbiji dobrodošli. Oni su se međusobno častili i družili. Međutim, u jednom je trenutku došlo do incidenta između dvije ekipe, a mislim da je s tim povezana i jedna djevojka. Matej i prijatelji pili su Jameson i Black Johnnie Walker. U jednom je trenutku Matej odlučio bocom Walkera počastiti ekipu, ali problem je nastao oko zbrajanja računa. Tu se ne može znati točna istina, ali čuo sam iz prve ruke za priču prema kojoj su konobari preračunali iznos i pokušali naplatiti višestruko veći iznos. Tu je došlo do verbalne prepirke s konobarima, a navodno su Splićani i Zadrani jedni drugima u tom kaosu nešto počeli predbacivati. Tko zna kakve su sve riječi tada pale i kome je možebitno pala roleta na oči. Nakon toga u priču su se uključili redari i Matej panično izlazi iz kluba. Ne razumijem zašto se taj detalj u medijima i policijskim krugovima uporno prešućuje, a sasvim je jasno da je to bio okidač za sve što se zatim dogodilo", tvrdi Perišev prijatelj.
"Što se točno dogodilo? Ja to ne mogu znati niti s detaljima želim zamarati prijatelje koji su tamo bili. Istraga je još u tijeku i svima nam je fokus na pronalasku prijatelja. Moguće da je došlo do onog klasičnog obračuna u noćnom klubu, pijanog bahaćenja i nekih prijetnji. Međutim ostaje misterij zašto je samo Matej istrčao iz kluba i što je time htio postići."
Na naš upit sumnja li na to da je Matej bio pod utjecajem nekih opijata, njegov prijatelj tvrdi da ne može sa sigurnošću tvrditi.
"Koliko znam, ekipa iz Zadra nešto je konzumirala. Je li se dogodila situacija da je netko nekome nešto iz čiste zabave ponudio – ne znam. Je li Matej probao neku halucinogenu drogu koja ga je 'okrenula naopako'? Ne znam. On nije taj đir, vjerujte mi. Ali sve je moguće, bilo je kasno, svi su već popili i bila je usijana atmosfera... Ali ako bismo i hipotetski tvrdili da je Matej probao nešto što ga je 'izbilo iz cipela', ostaje pitanje zašto je izašao sam i kako to da je baš samo njega okrenulo", tvrdi K. F.
On ga je vrlo jasno prepoznao na snimkama beogradskih nadzornih kamera koje su procurile u javnost.
"Ja još uvijek gledam te snimke i prolaze me trnci. Prepoznajem ga vrlo jasno. To je on. To je njegov hod. To je njegov mot. Gledam svog prijatelja, ali kao da ga ne prepoznajem. Zašto tako trči? Nikad ga takvoga nisam vidio. Nikad. Na prvu bih rekao da je možda bježao od nekoga, nekoliko puta na snimci pogledao je iza sebe, kao da je htio pobjeći na sigurno... Na jednoj snimci vidi se par koji trči za njim. Ovako laički, rekao bih da su to ljudi koji su možda prepoznali da je u lošem stanju ili nekoj paranoji i htjeli su ga zaustaviti i pomoći mu. Osim toga, ja ne želim zvučati patetično niti se baviti teorijama zavjera, ali činjenica jest da je Beograd opasan i velik grad. Da, Beograđani vole Dalmatince, ali to trenutačno ne znači ništa. U srpskim medijima gradi se narativ o nekakvim divljim Splićanima koji su se tu došli drogirati i raditi incidente. Kao da ljudi žive na oblacima pa ne znaju kako izgledaju dočeci Novih godina. Kao da je čudno što je u noćnom klubu bilo alkohola i droge i što je došlo do incidenta", kaže skiper i Matejev prijatelj.
Bijesan je na niz degutantnih detalja iz privatnog života koji se razvlači po društvenim mrežama.
"Negdje sam jučer pročitao da je Matej bio dobar s Filipom Zavadlavom. Može li niže od toga? Zašto se stvara takva slika? Može li itko uopće stvoriti predodžbu o Splitu? Pa svaki peti čovjek u ovom gradu znao je Zavadlava. Split je malen grad, svi izlaze na ista mjesta. A sada se konstruira priča o Mateju kao o monstrumu. To je žalosno."
Sugovornik kaže da ni on ne bi prva 24sata alarmirao policiju da je bio u Beogradu.
"Sada je lako biti pametan, ali stavite se u tu poziciju. Muška ekipa ide na doček Nove godine. Jedan prijatelj odluta. Apsolutno svi znamo što to znači. Vjerojatno je u nekom dobrom 'programu'. Vjerojatno s nekom curom negdje uživa. Pravilo je među prijateljima da se tada čovjeka ne ometa i ne zivka nepotrebno. Osim toga, s Matejom sam izašao van stotinu puta. Gubio sam se ja, gubio se on. Ujutro bismo se našli i to je to. Tko je mogao znati da će ovako završiti? Ne bih rekao da su se naši prijatelji koji su bili s njim ičega bojali. Ljudi su jednostavno ostali u klubu i išli dalje očekujući da će Matej sutra doći u apartman", zaključuje K. F.
Na pitanje može li uopće pretpostaviti zašto je Matej skočio u Savu kao što sugerira jedna snimka, premda još uvijek nije službeno dokazano da je na njoj bio njegov prijatelj, naš sugovornik kaže da je to najveći problem.
"Ne znam, ne znam i ne znam. Strah me uopće pomisliti na ishod. Želim vjerovati da se to nije dogodilo i da će se Matej vratiti živ i zdrav i reći da se dobro našalio s nama svima", zaključio je Splićanin drhtavim glasom.
"Ruku na srce, čini mi se da se to sve nekako radi s pola snage. Svaka čast istražiteljima i volonterima, ali mislim da nije upotrijebljena ni polovica resursa koje policija ima na raspolaganju. Evo, primjerice, ja kao laik mogao bih u jedan dan doći do taksista kojeg srpska policija traži danima. Ako već kamera ne može zumirati njegove tablice, zašto se nije provjerila marka vozila, pa onda metodom eliminacije sa svim taksi prijevoznicima provjerilo koliko je takvih modela u taj sat bilo na ulici? To policija može napraviti. Možda je taj taksist čuo nešto što je bilo ključno dok je Matej sumanuto trčao. Nadalje, srpska policija još nije objavila je li njegov mobitel vještačen. Mislim da svi znamo da je bilo kojoj policiji najmanji problem od telekoma zatražiti listu posljednjih poziva. Čini mi se da policija ne daje adekvatne informacije. Nije u pitanju terorizam da sve treba biti tajno. Što više službenih informacija dođe u javnost, to su veće šanse da se Matej pronađe", kazao je K. F. za Večernji list.
Vezani članci