PRIČA O MOSTARCU KOJI JE DOSANJAO AMERIČKI SAN Goran već pet godina puni kazališne sale New Yorka i ruši granice

Goran Popović, Mostarac koji je pokazao da je u životu i umjetnosti samo nebo granica, već pet godina uspješno živi i stvara u New Yorku, iako nikad nije mogao ni zamisliti da će ga put odvesti tamo, i to baš na njujoršku Akademiju dramskih umjetnosti. Inače, Popović je diplomirao na mostarskom Fakultetu humanističkih nauka, smjer Engleski jezik i književnost, a kada je odlučio da se okuša u umjetnosti, nažalost, nije dobio pozitivan odgovor kod nas.

Ipak, kako najbolje govori ona izreka „kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore“, u tim trenucima ni sam Popović nije pomislio da će se baš njemu, i to prijavom putem reklamnog posta na društvenim mrežama, otvoriti put ka blistavoj glumačkoj karijeri i to u dugo sanjanom New Yorku. O tome kako mu je danas, nakon pune četiri godine u najmnogoljudnijem gradu SAD i kako provodi svoje dane te gradi karijeru, mladi Mostarac, a sada slobodno možemo reći američki glumac, govorio je za portal Hercegovina.info.

„U Americi sam već četvrtu godinu, ulazim u petu čvrsto i jako. Nalazim se u New Yorku kao svojoj primarnoj lokaciji. Smatram da sam snašao, s tim da treba tu još mnogo rada i godina da se sve to stabilizira i bude na razini koju sam sebi zacrtao. Također, mislim da je mnogo teško bilo kome tko je napustio svoju matičnu državu - kazati da se snašao. Osobno sam mišljenja da se čovjek, koliko je evidentno, treba snalaziti čitav život. Prosto je to koncept života, egzistencije u istom“, započeo je Popović za naš portal.

Put do američkog državljanstva je najzahtjevniji i kompleksniji te obuhvaća mnogo sfera života.

„To je jedan višegodišnji proces, kojemu se treba lagano i detaljno prilaziti, međutim, ukoliko nekoga zanima moj trenutni status u Americi; trenutno držim O1 -B Vizu za umjetnika izvandrednih sposobnosti, koja mi dozvoljava slobodan rad i razvoj u mojoj karijeri, na određeno razdoblje“, kazao je Popović.

Tijekom ovih nekoliko godina mnogo toga se zbilo u njegovom životu, ali onog najpozitivnijeg iskustva mu ne manjka, a izdvojio nam je par djela iz protekle dvije godine.

„Mnogo toga se zbilo, od toga da sam igrao u predstavi koja je brojala 3000 sjedala u New Yorku, gdje smo imali šest igranja, pa do Off-Broadway projekata , do snimanja filmova, kako kroz glumu tako i kroz režiranje: 'South Bridge', 'Dog Walking and Other Tragedies', 'Moving Day', 'Good Mourning', 'Unhyphenate Me', do ekperimentalnih video projekata, fotografskih sesija s fantastičnom Luanom Seu iz Rumunjske, do radnog odnosa pri Ujedinjenim Nacijama i tako dalje i tako bliže“, objasnio je Popović.

Život u Americi nije kako se predstavlja

Amerika i život u njoj zna biti jako kompiciran i težak za prilagodlbu, a Popović ima objašnjenje i za to.

„Život u Americi je jako kompliciran. Ali Amerika ima najbolji marketing i promovira sebe kao obećanu zemlju, a ljudi ,hvala Bogu, vjeruju u to, jer država u kojoj oni žive- nema to nešto što je Amerika kazala za sebe da ima. Sada se možemo i dotaknuti vaših potreba i želja, jer je razlika između te dvije stvari ogromna i zadire dublje u suštinu svega. Amerika je država u kojoj se radi i isključivo radi, pa čak i za jednog radoholičara to može biti mnogo. Ovo uvijek kažem svima koji tek dođu, onima koji planiraju da dođu i onima koji planiraju da ostanu; dobro razmislite, mnogo je to 'strano', meni je samo trebalo četiri godine da se naviknem, a ima još mnogo aspekata toga koje moram da sažvačem, ovo je tek početak“, pojasnio je Popović za naš portal.

Situacija je teža ukoliko se bavite umjetnošću, neovisno o umjetničkoj disciplini. Istina je da  određene države u SAD nude prilike za rad, ali i pored toga, u Americi nije rad ništa bolji od rada u Europi. Kako kaže, svakako bi se moglo diskutirati o konceptu rada SAD-a i kako se to uklapa u koncept življenja, a često nailazi na komentare ljudi koji su ovdje dugi niz godina, koji su uvijek tipa: “Nije Amerika više što je bila”.

„Kao internacionalac, legalni vanzemaljac, vi ste mnogo ograničeni u SAD-u, stoga morate se duplo potruditi da izgradite 'nešto', zato i kažem da je to jako dug proces. Isključivo u izvedbenim umjetnostima, vi morate da pratite protokole i da ste dio glumačkih unija, filmskih i kazališnih, da imate jako dobrog agenta, da ste u konstantnom networking-u, da ste konstantno izloženi publicitetu. Da biste bili dio toga, morate biti spremni napraviti žrtvu i u financijskom smislu, a kao glumac vi ne mozete u SAD-u da imate stalno zaposlenje, neovisno o vašem statusu, tj. bili vi internacionalac ili Amerikanac. Svakako, ja ne kažem ovo kao nešto loše, već samo naznačavam da dolazak ovdje ništa više ne znači od samog dolaska“, izjavio je Popović pojašnjavajući da postoje ljudi koji imaju i drugačiju percepciju te da on i njih razumije.

Profiliranje u glumi

I dalje podjednako gazi po daskama koje život znače, kao i po setu koji umor znači, kaže šaljivo Popović.

„Uživam jer smatram da je izgradnja jednog solidnog glumca duboko utemeljena u otvaranju i otkrivanju mogućnosti svoga 'instrumenta' kroz kazalište. Film nikada neće moći da zamijeni razmjenu žive energije na sceni i ljepotu spontanog življenja od trenutka do trenutka kakvu pruža kazalište. Isto tako kazalište nikada neće moći zamijeniti detaljne filmske kadrove iz kojih se naglašava suptilno i emotivno stanje jednog glumca. Obje stvari postoje jedan zbog drugog i imaju isti cilj, samo je pristup ka izvedbi drugačiji. I sa ovim izrečenim, kako ne uživati u oboje“, istaknuo je Popović.

Što se tiče tematike njegovih izvedbi, trenutno ga zanimaju višeslojni likovi, kako emotivno, tako i duhovno, stoga mnogo uživa pričati priče koje djeluju kao da su površinske, međutim, sastoje se od mnogo slojeva. U zadnje vrijeme je fokusiran na um i mozak u korelaciji sa srcem, pa je sada ponosni istražitelj tog polja.

Dolazak u rodni Mostar

U svom gradu je bio posljednji put 2022. godine, a to opisuje kao nedostajanje, nostalgija i Mostar, kao tri nezbježna drugara, koja, bit će, dolaze svugdje skupa.

„Ja sam se na New York mnogo navikao, sto ne znači da nemam namjeru da budem u Mostaru ili pak da mi ne fali Mostar. Međutim, mnogo ovdje radim, ipak pričamo o radu na tri posla i dodatnim poslićima koje obavljam, stoga ne uspijevam trenutno da osjetim ta nedostajanja za grad. Ali, ukoliko se Vaše pitanje odnosi na ljude u Mostaru, oni mi uvijek fale i gdje god da jesam u svijetu, uvijek će mi faliti. Valjda u procesu stvaranja čovjeka unijelo nam se u kod da će se život, između ostalih stvari, sastojati i od mnogo 'nedostajanja', ali to je sve potpuno u redu. Štoviše, lijepo je spoznati da smo toliko emocionalni kao bića i da se možemo dovesti do takvog kapaciteta da nam netko nedostaje. Mozda jesam oceanom fizički razdvojen od meni bitnih ljudi, ali ti ljudi su zapravo uvijek sa mnom, na meni i njima poznatom mjestu“, rekao je Popović za Hercegovina.info.

Vrijedan rad prate i nagrade

„Kao redatelj i asistent režije sam radio na kratkom filmu 'Good Mourning', kojega je napisala Rosa Helgudottir iz Islanda, a koja je završila dramsku školu u Americi. Film se snimao 2022. godine, te nakon procesa sklapanja svega toga u postprodukciji, krenuo je da putuje po festivalima, te ga je NYIFA (New York International Film Awards) prepoznala i tu smo dobili nagradu za najbolju komediju. Kasnije, 2023. godine, dolazi do emitovanja filma u klubu producenata, te u kinima za kratke filmove i razvijanju čitave te priče. To je bio jedan lijep potvrdni moment meni osobno, da ono što radim - radim jako dobro i to je nešto na što sam, između ostalog, iznimno ponosan. Međutim, bez silnih podrški i vjerovanja to ne bi bilo moguće“, objasnio je Popović.

Suživot s glumom

Dramska umjetnost se očituje u suptilnoj ljepoti življenja i ona kao takva se provlači u aspekte života jednog čovjeka, fizičke, psihološke, emocionalne, spiritualne i slično.  Ipak, ono što je posebno prekrasno u svemu tome je da čovjek čovjeka promatra i izučava njegovo ponašanje, manirizme i sve te male suptilnosti koje zapravo čine čovjeka čovjekom.

„U suštini, jedan glumac prikazuje živote ljudi i njihov doživljaj života, kao i date situacije kroz imaginarne okolnosti, kroz iskrenu emocionalnost koja proizilazi iz njega samoga. To je jedan delikatan, kompleksan proces kojemu se prilazi jako lagano. Kao glumici ili pak 'službenici' u dramskim umjetnostima, zadatak nam je da ponudimo različite perspektive na svakodnevne probleme i na taj način, možda, oplemenimo ili zapitamo naše 'kupce'“, kazao je Popović.

Najvažnija stvar koja mu se dogodila

Ono na što čovjek može pomisliti, to je itekako ostvarivo, neovisno o mogućnostima.

„Recimo da je najvažnija stvar koja mi se ovdje dogodila taj izražen osjećaj i shvaćenje moje duhovnosti, te poimanja samoga sebe u ovom svijetu, uključujući moje kapacitete i aspiracije. Kada su u pitanju planovi za budućnost, ukoliko bih znao što mi budućnost nosi, moja svrha egzistencije ne bi imala smisla, mnogo je to dosadno za moj ukus, iskren da Vam budem. Ali Vam mogu kazati da se vidim na ovom svijetu i u ovom svemiru, pa neka tko šta tumači kako mu priliči“, zaključio je Popović.