FOTO  Priča o Ivi Šunjić, djevojčici koja ne može pobijediti bolest bez naše pomoći

Trinaestogodišnja Iva Šunjić godinama vodi borbu za normalno djetinjstvo i normalan život koji joj mogu omogućiti samo operacija u Turskoj. S njezinom samohranom majkom Blaženkom u njihovom podstanarskom stanu pričali smo u budućim koracima za koje treba izdvojiti 70.000 eura. Unatoč svemu, ne odustaju i prešli su više od pola puta potrebnog iznosa koji će Ivi pružiti priliku da liječnici u Istanbulu najnovijom metodom pruže šansu za život u kakvom većina ljudi uživa.

"Ivi je 2014. dijagnosticirana skolioza. Od tada pokušavamo, borimo se, idemo na vježbe, nosila je ortoze i ništa nije pomoglo. Mislim, nije ništa jer je bilo trenutaka kad je to sve išlo na bolje, ali uvijek završi pogoršanjem. U samom startu su meni rekli da će sve biti jasnije kad dijete dođe u pubertet: ili će sve stati s blagim iskrivljenjem kičme ili će operacija biti jedino rješenje", započinje nam priču majka Blaženka Šunjić.



Po razna mišljenja išla je kod raznih stručnjaka diljem regije.

"Išli smo svugdje. Zagreb, Banja Luka, Turska, kontaktirali smo liječnika iz Munchena. U Zagrebu smo 2018. bili kod dr. Kovača i on je rekao na prvi pogled da u ovom slučaju kao rješenje vidi jedino operaciju koji je još tada, kad je njoj bilo 9 godina, rekao da je vjerojatnost 60% da će u pubertetu morati uraditi operaciju. To mi je teško palo više iz razloga jer je rekao da kod njega ta operacija košta 20.000 eura i Zavod za zdravstveno ništa ne pokriva jer se to vodi kao estetska operacija. Bilo mi je šokantno čuti to jer se ovdje ne radi o estetici nego normalnom životu, nije samo ni stvar hodanja jer je skolioza, laički rečeno, rotiranje kičme oko svoje osi pa onda automatski stvara pritisak i na unutarnje organe što u nekim slučajevima završi i fatalno.

Nakon tih svih silnih pregleda kod nas i regiji, čuli smo preporuku za liječnika u Turskoj koji koristi novu metodu iz 2018. godine, a ona se nije prije radila pa iz tog razloga mali broj liječnika radi po toj metodi koja se radi laparoskopski sa strane i nema nikakvih šipki. To bi poštedilo mobilnost kralježnice, dijete može nastaviti normalno rasti, vratiti se sportu jer Iva trenira još uvijek taekwondo po preporuci liječnika koji su rekli da bi bilo dobro da se bavi sportovima 'istezanja'", nastavlja s iskustvima liječničkih savjeta i preporuka koji su ih na kraju ipak odveli u provjerene ruke turskih stručnjaka.



Malena Iva od svoje 5. godine života bori se s tri ozbiljnija iskrivljenja koja stvaraju ozbiljne probleme.

"Odlazak u Tursku je preporuka, a ne odluka liječnika. U Banjoj Luci smo bili u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju 'Zotović' zbog novog korzeta koji je Iva prerasla i oni su uredno uzeli mjere, da bi nas nakon nekog vremena zovnuli u ordinaciju i rekli da nema smisla da prave novi korzet jer neće pomoći. Uslijedilo je ono ključno što su nam ranije rekli za pubertet. Dakle, krivine do 50 stupnjeva mogu se pokušati ispraviti, a iznad 50 stupnjeva iskrivljenja ne preostaje ništa drugo osim operacija. Kod nje su tri krivine: jedna je 67 stupnjeva, druga 52 stupnja i treća 41 stupnja. Ona ima dvije krivine iznad 50 stupnjeva. Liječnik iz Turske kod kojeg smo bili zalaže se čak da se operiraju iskrivljenja veća od 40 stupnjeva", ističe gospođa Šunjić.

Preporuka za Tursku nije bez razloga, koriste najsuvremenije metode.

"U Banjoj Luci su nam rekli da se rade operacije u Tuzli i Sarajevu, ali sa šipkama. Također, preporučili su Tursku kao opciju jer nude najsuvremenija rješenja za djecu, što je nama bitno, budući da se radi o osjetljivoj dobi i svemu onome kroz što će djeca proći prije, za vrijeme i nakon operacije. Osim toga, za to liječenje u Turskoj imamo samo dobra iskustva roditelja koji govore da žale što su uopće trošili vrijeme na korzete i operacije koje su nakon nekog vremena morali ponavljati, što je za djecu bilo traumatično", prepričava nam iskustva drugih roditelja koji prolaze kroz sličnu agoniju svoje djece.

Za liječenje je potreban ogroman novac koji mali broj građana može imati.

"Samo operacija košta 70.000 eura. U troškove je uključeno sve što je potrebno u tih 10 dana boravka u Turskoj. Ja sam samohrana majka koja radi 'na dnevnice', da imam neki ozbiljniji posao digla bih kredit, ali troškovi su opet ogromni koje ja jednostavno ne mogu sama pokriti. Recimo, nakon operacije morali bi se vratiti malo boljom klasom zrakoplova jer Iva neće moći sjediti, trebala bi ležati. Nakon 40-ak dana trebala bi biti prva kontrola opet u Turskoj, točnije u Istanbulu. Kako kod nas nema liječnika koji rade operacije tom novom metodom, tako nema ni kontrola. U prvoj godini trebamo tri puta otići u Tursku, to opet iziskuje veliki novac koji ja sama ne mogu zaraditi", nastavlja nam.



Majka Blaženka Šunjić ističe kako je naišla na veliku podršku najbližih ljudi, ali i onih koje uopće ne poznaje.

"Najviše mi pomaže mama, često uleti što je god potrebno. Od sitnijih troškova ja stvarno nastojim sama pokriti sve npr. odlaske u Zagreb i sl., pomognu i kolege s posla na koje uvijek mogu računati, baš sad su isto radili jednu akciju. Tu je previše pregleda i kontrola što se 'nakupi' vremenom. Sad smo otprilike negdje na pola onoga što nam je potrebno, možda koja tisuća više od potrebnog. Ima vremena kad sve stane, nemamo nikakvih priljeva pa onda odjednom se iznenadimo nekim uplatama što nam puno znači.

Najviše je skupljeno od 'malih' ljudi koji u skladu sa svojim mogućnostima pomognu s 5, 10, 20 maraka. Mi smo bili u ožujku na pregledu u Turskoj i tad je liječnik rekao da bi operaciju najbolje bilo uraditi odmah, za što mi nismo imali ni približno potrebnog novca, ali neki rok koji je rekao bio je lipanj, koji je evo pred nama, a mi smo na pola skupljenog", priča nam o trenutačnom stanju iznosa koji se već mjesecima skuplja.

U teškim životnim situacijama i mali znaci pažnje znače puno čovjeku u potrebi. Iako, naravno, nismo ulazili u detalje akcije, majka je istaknula neke primjere koji su je, pomalo neočekivano, ostavili bez riječi.

"Ako moram nekoga izdvojiti to su navijači Zrinjskog - Ultrasi. Oni su odmah reagirali, ne znam na koji način oni to sve skupe, ali taj iznos je bio pozamašan. Onda su rekli da su skupljali i na utakmicama, a sad nas je obradovalo i kad je Nemanja Bilbija poslao poruku svim ljudima dobre volje da se uključe i pomognu. Neki dan na izvodu vidim ime školskog kolege koji je uplatio iznos koji me iznenadio.

Nakon toga tražim njegov broj jer se stvarno nismo vidjeli dugo da provjerim je li on i da se zahvalim jer su bile dvije uplate istog imena i prezimena, a on se javlja i govori 'E Blaženka, ne znam koja sam od te dvije uplate, ja se nadam da sam manja' i to su trenuci gdje čovjek zastane i dobije snage za borbu dalje", zahvalno se prisjeća nekih trenutaka skupljanja.

Osim vala dobrote i pozitivnih reakcija, nailazila je i na drukčije primjere.

"Ljudi su malo nepovjerljivi prema cijeloj akciji jer Iva nije smrtno ugrožena kako se obično skuplja za neke hitne slučajeve. Događalo se da mi priđu na ulici i kažu 'pa evo imam i ja skoliozu i ne moram na operaciju'. Ja bih bila najsretnija kad bi Iva imala isti stupanj zakrivljenja kakav oni imaju pa da ne mora nigdje iz Mostara ići i godinama prolaziti kroz ovo sve. Nije isto ako je stupanj zakrivljenja 20 i ako je 60, ljudi su neupućeni i malo te demotivira u svemu tome jer mi sigurno nije u interesu svoje dijete javno razvlačiti mjesecima, ali sam spremna sve učiniti za nju jer se radi o kvaliteti života i budućnosti djeteta koje je s 5 godina saznalo s čim se bori i mora nositi, nije to jednostavno", nastavlja svoju priču.



13-godišnja Iva osuđena je godinama na drukčiji život od svojih vršnjaka, ali to je ne obeshrabruje te ne gubi nadu u potpuno zdrav i funkcionalan život. 

"Iva je čitavo vrijeme krila bolest što je logično za dijete, godinama je imala stav da su rijetki i mogli primijetiti da ima skoliozu, a sad odjednom svi pričaju i čitaju o njoj, pa njoj to nije najzgodnije u ovom trenutku, pogotovo ako se uzme u obzir da je u fazi puberteta. Recimo, kod sporta isto mora paziti da trenira sportove kojima su asimetrične aktivnosti obje strane tijela, ne bi smjela trenirati npr. tenis. Ima nekoliko prijateljica, ali je vidljiva razliku u odnosu na ranije jer se povukla u sebe", zaključuje Blaženka Šunjić na kraju našeg ugodnog i optimističnog razgovora.

Operacija u Turskoj maloj Ivi potrebna je što prije jer što više vremena prolazi to je manja mogućnost za novu metodu koju koriste turski liječnici ukoliko se iskrivljenja pogoršaju i budu baš ogromna. U tom slučaju šanse za uspješno liječenje su manje bez obzira što koriste najsuvremeniju metodu.

Zajednički broj za sve operatere koji svi mogu dobiti je 17765 gdje se donira 2 KM za pomoć malenoj Mostarki.

Za uplate iz inozemstva :
Blaženka Šunjić
IBAN: BA393381302851896425
SWIFT: UNCRBA22
IME BANKE: UniCredit Bank d.d. Mostar
Za uplate iz BiH:
Blaženka Šunjić
UniCredit Bank
3381302551895116