Prednosti hrvatske koalicije
Banski dvori
Prednosti HDZ-a BiH su odlični odnosi predsjednika te stranke Dragan Čovića s predsjednicom Vlade Republike Hrvatske Jadrankom Kosor, ali i izvrsnim odnosima s Banjalukom i sveprisutnim predsjednikom SNSD-a i dosadašnjim premijerom Republike Srpske Miloradom Dodikom. Nije zanemariv ni odnos koji ta stranka ima prema Vatikanu, ali i prema crkvenim velikodostojnicima u Bosni i Hercegovini. Osim toga HDZ BiH raspolaže izrazito snažnom stranačkom infrastrukturom na gotovo svim područjima Bosne i Hercegovine. Prednosti HDZ-a 1990 te njezina predsjednika Bože Ljubića su dobri odnosi s bošnjačkom političkom elitom u Bosni i Hercegovini, prije svega s predsjednikom SDA Sulejmanom Tihićem i utemeljiteljem Stranke za Bosnu i Hercegovinu Harisom Silajdžićem. Nije zanemariv ni kapacitet Martina Raguža koji ima razgranate diplomatske veze u međunarodnim krugovima i koji je u diplomatskom zboru prepoznatljiva osoba u Bosni i Hercegovini. I HSP BiH, predsjednika Zvonke Jurišića ima što unijeti u veliku hrvatsku koaliciju. Prije svega svoje dobre odnose s intelektualnom elitom, koja je nerijetko i lijevo orijentirana.
Donijeti bolju poziciju
Nipošto ne treba zanemariti ni korektan odnos te stranke sa SDP-om BiH koju vodi Zlatko Lagumdžija, kao ni HSP-ov utjecaj na dio sarajevskih medija. Svaka od navedenih prednosti tri najutjecajnije hrvatske stranke u kada se unese u veliku koaliciju Hrvatima u Bosni i Hercegovini bi u znatnoj mjeri mogla donijeti bolju poziciju nego što je sada imaju. Poglavito se to odnosi na lobiranje ukoliko se hrvatska politička elita odluči na pokretanje procesa uspostave hrvatske federalne jedinice. Stvaranjem velike hrvatske koalicije i u brojnim parlamentima na svim razinama koalicija bi kao jedan subjekt bila relevantna politička snaga.
Nema ujedinjenja
Večernji list je navodio i sve ostale prednosti kao što su simbolička poruka zajedništva, bolja pozicija u raspodjeli vlasti, platforma za hrvatsku federalnu jedinicu.... Formiranjem velike hrvatske koalicije naravno ne bi došlo do ujedinjenja te tri stranke. Umjesto toga akumulacija navedenih prednosti u veliku koaliciju Hrvate u Bosni i Hercegovini bi nužno nametnula kao relevantan politički subjekt ravan kapacitetu koji imaju Sarajevo i Banjaluka. Jasno je da samo velika hrvatska koalicija može biti ravnopravan subjekt sa srpskim i bošnjačkim partnerima u raspodjeli vlasti ali i u budućim pregovorima oko donošenja novog ustava.
Vezani članci