POSAO IM DOSLOVNO CVJETA Sve je počelo prije 40 godina u Čapljini, danas od toga žive tri obiteljske generacije

Kada se spoje ruke koje se vole, s poslom u kome uživaju, dobije se uspjeh. Kada se spoje posvećenost sa željom za očuvanjem obiteljskog posla, dobiju se tri generacije koje rade, stvaraju i žive od onoga što proizvedu.

Dragana i Miljan Bulut iz Trebinja su mladi bračni par iz Trebinja koji je odlučio da ostavi svoje profesije po strani i posveti se uzgoju cvijeća. Njihov rasadnik ”Cvjetni vrt Trebinje” je poznat kako Bosancima i Hercegovcima, tako i ljubiteljima cvijeća širom regije , koji dolaze ovde po svoju saksiju ljepote, ljubavi i ukrasa.

Sve je počelo još u Čapljini, kada su Miljanovi roditelji prije 40 godina počeli posao s malim rasadnikom. Nisu ni slutili da će 40 godina kasnije, njihov unuk biti desna ruka svojim roditeljima prilikom posla.

Posljednjih 15 godina, Miljan je preuzeo obiteljski posao, proširio rasadnike i napravio pravu malu cvjetnu imperiju.

“Dok su otac i majka radili oko cvijeća pomagao sam im i učio od njih. U njihovo vrijeme nije bilo ovoliko sadnica, radile su se samo neke vrste, dok ih mi danas u našem rasadniku imamo oko 50. Najviše prodamo u rasadniku, gdje nam pored sugrađana, dolaze ljudi i nakupci iz drugih gradova. Odavno se ovim bavimo i svi znaju za nas”, kaže Miljan za hercegovina.info.

Buluti uzgajaju originalna, profilirana i profesionalna sjemena. Zahtijevaju dosta vremena, ulaganja, novca, ali, kako kažu, to je jedini način da se dobije dobre i kvalitetne sadnice. Jer jedino kvalitetno ulaganje daje kvalitetne rezultate.

“Kada je bilo koja grana poljoprivrede u pitanju, ulozi su veliki. Sjemena i humus su jako skupi. Ali ako smo odlučili da živimo od ovoga, maksimalno ćemo se posvetiti tome.”

Dragana i Miljan se vode stavom da će raditi kako treba ili neće nikako.

Jer Trebinjci, Hercegovci, svi koji su na tik od Mediterana znaju kako se cvijeće uzgaja i kod njih ne prolazi ništa što nije vrhunki kvalitet.

“Moji roditelji su radili ovaj posao s puno ljubavi i ono kako je zahtijevao. Ja sam naučio da je jedino tako ispravno i zajedno sa svojom obiteljim želim da održimo takvu tradiciju rada.”

Sam proces uzgajanja cvijeća je izazovan i zahtijeva mnogo obuke, učenja, ispitivanja i usavršavanja. Svaki cvijet je svoja priča, svakom se prilazi sa drugačijom energijom i stavom i kao drugačije ih treba tretirati.

“U rujnu kupimo sadnice iz Italije, Amerike, nešto iz Nizozemske. Dolaze kao male uzgojene biljke, koje presađujemo u veće čašice, održavamo, grijemo preko zime, o svakom detalju moramo misliti. Muškatla je jako zahtijevna, u rujnu dođe sasvim mala s jednim pelcerčićem i mi je uzgajamo osam mjeseci dok dođe na tržnicu. I surfinije su jako bogate, a i kod njih je isti, dug proces. Ove ljetnice stignu u 9. mjesecu, mi ih sijemo oko siječnja i treba im po nekoliko mjeseci da porastu. Zalijevanje je obavezno, prehrana najbitnija te održavanje temperature koja zimi ne smije da se spusti ispod 7 do 8 stupnjeva”, kaže Miljan za hercegovina.info, pa nastavlja: ”S ovim novim vrstama učimo sami što i kako treba. Nekada su bile begonije, muškatin, kadifice, a sada su sjemena bolja i vrste su drugačije. Na primjer, za jednu kadificu trebaju godine da čovjek nauči kako je uzgojiti, sjemena budu drugačija pa stalno istražujemo nova dok ne dobijemo formulu za cvjetanje. Potrebno je par godina da se savlada jedna vrsta cvijeća kako bi čovjek točno znao šta će uzeti. I proizvođači su različiti pa treba o svemu voditi računa. Važno je i da ljudi koji kupe cvijeće nauče da zalijevanje nije dovoljno da ono bude zdravo i lijepo, već da biljku treba i prihranjivati. Rado svima objasnimo što i kako je potrebno raditi, želimo da im cvijeće što duže traje i uljepša balkone, terase, dvorišta“.

Buluti su sretni i ponosni kada šetajući Trebinjem ili odlaskom u neki od susjednih gradova, na javnim ili privatnim površinama vide svoje radove. Kažu da je to poseban osjećaj, nagrada i odlična ocjena za sav njihov trud i rad.

A posao nema radno vrijeme. Radni dan od osam sati je za sve cvjećare misaona imenica, te je jedino radno vrijeme koje poznaju, cjelodnevno. Nema vikenda, ni loših vremenskih uvjeta. Radi se uvijek, posla ima, zato je ljubav prema cvjećarstvu karika koja vuče sve ostalo. Ako nje nema, ni posao neće uspjeti.

„Posla ima tijekom cijele godine. Ide jesenja sadnja s nekih 15.000 zatim male i velike krizanteme jesenje, ruzmarin i lavanda koje radimo usput. Svaki plastenik ima po 10.000 sadnica, neke su veće neke manje, negdje ima samo po tri do četiri tisuće muškatina koji traži svoj prostor. Konstantan je rad, pauzu imamo samo sada u srpnju i kolovozu, mada je već krenula priprema za jesenju sadnju, samo što ne moramo dannoć biti tu. Najviše posla ima na kraj zime I počatak proljeće. Tada kreće pikiranje, priprema, punjenje humusa, onda sadnja i nadgledanje, čuvanje, zalijevanje biljaka i održavanje optimalne temperature u plastenicima.”

Dragan kaže da u ovom poslu nije sam, to jest da obitelj Bulut nije sama u ovome. Imaju pomoćnike čija ruka zlata vrijedi, pa ih Dragan sa velikim ponosom spominje.

“Imamo jake pomoćnike, našu djecu iz Udruženja „Sunce nam je zajedničko“, koji uživaju s nama raditi, kao i jednu penzionerku, tako da nas dvoje uspijevamo sve da postignemo“.

Nasuprot Miljanu koji je odrastao uz cvijeće i koji je za njega zna još od malih nogu, Dragana je posao dobila udajom. Kako se dobro snašla i uklopila i kako ovo ništa ne bi tako izgledalo bez njene, ženske, ruke, govori i činjenica da je odustala od posla za koji se školovala i odlučila da cvijeće dobije još ljepše note jer jedna žena mnogo doprinosi njegovom cvatu.

"Kada sam se udala ništa o cvijeću nisam znala, a onda sam sa suprugom malo po malo učila i sada mi je odlazak u plastenik prvo što žurim da odradim prije svega ostalog. Nešto me naučio Miljan, a najviše sam sama istraživala što i kako. Čitala sam razne knjige, pretraživala internet, išla kod drugih uzgajivača po savjete. Nije teško, naprotiv, ovo je predivan posao”, zadovoljno kaže ova mlada žena.

Ovaj lijep posao koji daje i lijep rezultat je više od obiteljskog posla obitelji Bulut. Tri člana ove obitelji su ljubav, sloga, zajedništvo, divan primjer kako treba, a cvijeće je simbolično kruna svega toga. Da je neki drugi posao u pitanju, možda simbolika ne bi bila tako jaka kao kada se radi o cvijeću.